Grupna terapija

Tijekom liječenja ptsp-a,dolazi se u fazu kad pojedinac treba naučiti psiho-socijalno uklapanje u društvo.Takav vid prilagodbe radi se u centrima za psihosocijalnu pomoć,koji uglavnom djeluju u okviru županijskih bolnica ili doma zdravlja!U radu takvih,nazovimo ih grupama,obićno sudjeluje 10-15 ućesnika gdje se iznose razna pojedinačna iskustva i analiziraju,naravno uz pomoć psihologa ili psihijatra.Sve što se izjavi i govori na "grupi"ostaje unutar iste tako da se može razgovarati o SVIM problemima;od seksualne prirode pa do dnevne politike ako netko ima takvu potrebu.
Osobno smatram da je ovaj vid pristupanja lijećenju veoma koristan te ga i sam redovito prakticiram (dva puta mjesećno),kao nadopunu klasičnim oblicima liječenja(Farmakoterapije,bolničko lijećenje,psihotestiranja,i naravno redovite posjete psihijatru sa kojim imam savršen odnos liječnik-pacijent!)
Ako vam se pruža mogučnost,posjetite takvu "grupu" i saslušajte druge kakve probleme imaju,iznenadit ćete se!
Obićno su centri povezani sa udrugama oboljelih branitelja od PTSP-a,tako da je najlakše se ukljućiti preko najbliže udruge!
Spisak udruga možete pronaći na http://zuhblptsprh.hr/ ili na stranicama ministarstva
http://www.mobms.hr/

Ja sam isto hodala 3 mjeseca "na grupu" i to mi je definitivno bilo najbolje iskustvo u okviru liječenja (ne PTSP nego depresija + anksiozno-panični poremećaj). Bilo nas je 15-tak i bilo je dana kad smo se odlično zabavljali i zezali, zapravo družili kao da smo u birtiji, a bilo je i dana kad smo, kako kažeš, pljuvali po političarima ako je dan prije bilo nešto "prigodno" u vijestima ili pak "cendrali" i raspravljali međusobno.
Grupa je bila kombinirana od pacijenata s različitim dijagnozama, od depresije radi gubitka djeteta, preko "običnih" depresivaca, alkoholičara, PTSP-ovaca a imali smo i jednog simpatičnog tipa ovisnog o kockanju.
Na grupi su se izmjenjivali psiholog - psihijatar - socijalni radnik (ne sjećam se više je li bio još netko) i svakome od njih mogli smo postavljati i pitanja vezana npr. uz regulaciju pravnog statusa i sl.
U svakom slučaju, TOPLO PREPORUČAM

O SOCIOTERAPIJI - SOCIOTERAPIJSKI SADRŽAJI

Socioterapiju se može definirati kao skupinu različitih aktivnosti koje se primjenjuju u fazi resocijalizacije odnosno rehabilitacije psihijatrijskih bolesnika, što znači da je socijoterapija u svojoj sintetičko-utilitarnoj semantičkoj interpretaciji metoda rehabilitacije psihijatrijskih bolesnika. Sukladno prethodnoj definiciji, sociterapiju možemo shvatiti kao rekonstruktivnu terapijsku metodu koja bolesniku omogućuje emocionalno sazrijevanje na relaciji pojedinac-društvena sredina.

Sastavnice su pak socioterapije sasvim određene terapijske metode, koje poglavito djeluju na ponašanje psihijatrijskih bolesnika i na njihove odnose prema okolini u kojoj žive i rade. No, istodobno socioterapijske metode djeluju i na bolesnikovu okolinu bez obzira na to o kakvoj se društvenoj sredini radi, što znači da djeluju i na bolničku i obiteljsku okolinu u kojoj (je) bolesnik boravi(o) prije odnosno poslije hospitalnog liječenja. Temeljni je pak cilj primjene suvremenih metoda motiviranje, aktiviranje i uključivanje bolesnika u vlastito liječenje.

U socioterapijske pak metode spadaju terapijska zajednica, okupacijska i radna terapija, posjeti muzejima i izložbama te izleti u prirodu, biblioterapija, terapija glazbom, ples, gledanje filmova i televizijskog programa kao i kazališnih predstava, šport, rekreacija i drugo.

I. OKUPACIJSKA I RADNA TERAPIJA

II. IZLETI U PRIRODU
III. BIBLIOTERAPIJA
IV. GLAZBENA TERAPIJA
V. ŠPORT I REKREACIJA
Za športske aktivnosti i rekreaciju pacijenata postoje igrališta za mali nogomet i odbojku, dva teniska terena i dvorana sa stolovima za stolni tenis, spravama za vježbanje, sobnim biciklom i utezima.

VI. DNEVNA BOLNICA
VII. SASTANAK TERAPIJSKE ZAJEDNICE

Kate je napisao/la:

Nadice smijem li te pitati kod koga ides na psihoterapiju???

e draga ja sam ti išla kod dr. Žampera Emila privatno, ima ordinaciju put Borika malo prije srednje škole, kod busne stanice...Sad sam u zg pa sam kod neke ženske...

Ja ne znam kako vama al meni su te psihoterapije bullshit da prostite, sve što god nova saznam, sam u jednu ruku znala, a opet sam ja taj koji donosi najveće odluke i promjene, samo su mi oni nužni zbog kemije, jel ipak imaju medicinsko znanje..., a ja se inače bolje osjećam, kad s frendicom pijem kavu i izjadam joj sve detalje loših trenutaka i kad me ona pogleda s iskreno brižnim pogledom...

Al opet svak sebi najbolje zna, bitno je pronać onaj "spasonosni" način na bilo koji način, ad da ne šteti nego pridonosi dobro!

Lola vas nada:)

hola...
Nisam čula za tog, ja sam kod Perinčića i pre pre zadovoljna sam...prije sam bila kod neke ženske i od kad sam dosla kod njega preporodila sam se..a i vec godinu dana idem na grupnu psihoterapiju i psihodramu. Puno je lakse o svemu tome pričati sa osoboma koji imaju slične probleme, na grupnoj terapiji mi je kao neki oblik ispovjedanja, mogu reci ono sto se mozda nikome ne bi usudila, svoje najintimnije misli i znam da ce oni razumiti i naravno da u grupi vrijedi kako ja to kazem PSIHO OMERTA pa nema straha da ce to izici iz te prostorije (jer i ti znas "dirty story" o ostalima...
super su mi njihovi komentari i viđenje mene jer ih dozivljavam kao ogledalo, nepristrani su i sto je najbolje ne štede nikoga, nema uljepšavanja situacija, nego drito u glavu..pa malo zaboli, šokiraš se, kao, zar stvarno tako djelujem i onda ides raditi na tome...
Grupa me uci i odgovornosti jer sam prilicno neodgovorna prema sebi dok bih za druge sve napravila..evo par stvari koje sam ja poboljšala odlazeci na grupnu terapiju:
1. odgovornost (prema sebi tako sto sam bila odgovorna prema njima, ispocetka nisam bila redovita na sastancima, a meni je smetalo kad netko ne dođe jer to utjece na grupu nismo cjeloviti i osjeti se da netko fali, fali komadic ogledala pa da slika pude potpuna, a i svaku seansu placam bez obzira dosla ja ili ne, dakle Kate je dolazila i kad joj se nije dalo, i kad joj je pao tlak, i kad bi imala predosjecaj da ce je dohvaditi panični napadaj i isplatilo se, ne bacam novac u vjetar, radim na sebi, oni me shvačaju ozbiljnijom a i usvojene manire u grupi prenosimo i van grupe pa sam sad odgovornija i kod ostalih ugovorenih sastanaka koje bi brije izbjegla izmisljajuci kojekakve isprike.
2.ŠUTJETI...to je tako teško za mene, žena i još dalmatinka i po prirodi radoznala i brbljava do zla boga...(vidim da sam i ode pocela pisati kobasice od postova) uglavnom nakon nekih pola godine prekipilo mojim "suborcima s grupe" moje bla bla bla...(meni uvijek nesto padne na pamet i ja to moram bas tad reci bez obzira tko i što u tom trenutku govori) pa mi to bacili pod nos jedanom, pa drugi put, pa treci...i nakon 6o-tog puta rekli su mi da se popravljam ( trik- grizla jezik), a i bilo mi neugodno vise...jos uvjek sam ja lajava ali sad znam saslušati do kraja i onda krene moj monolog i nitko me ne smije prekinuti jer nisam ni ja njih, što je fer je fer...
3.POŠTIVANJE DRUGIH mozda bi to trebala drukcije nazvati jer sam oduvijek bila za onu staru "ne radi drugima što ne želiš da oni rade tebi"! Poštivanje i razumijevanje drugih nije uvijek lako, pogotovo ako ste tvrdoglavi kao ja onda bas vaše mozdane vijuge i nerazumiju zasto ovaj drugi uporno tupi da je to super kad je to shit..zaključak s terapije je bio slijedeci...nas devet koji smo tamo zajedno jednom tjedno smo potpune individue, suprotnosti karaktera, običaja, pogleda na svijet, obrazovanje uglavnom svi smo na svoj kalup, a opet potpuno isti u boli i borbi..svi sa slicnim problemima ali u milijunima nijansa različitima. i te nijanse su često ne razumljive poput ( kako ne moze popiti tabletu pa nece je ubiti, kako ne moze popiti pice u kaficu pa nece se otrovati, pa zasto ne moze biti opuštenija nije sve u kontroli i da sve mora biti tako kako zacrta, pa kako može puknuti na takvu sitnicu pa to je glupost ja se ne bih nikad zbog tog iživcirala itd..i onda ja kažem kako sam bila na plaži i po prvi put me uhvatio strah uci u more, helooo mene koja živim pet koraka od mora, koja pliva ko riba, koja ne moze bez mora i bum...njima je bilo čudno ali su razumijeli da me nesto unutra blokiralo i nisu se smijali, naučili su me da ni te njihove (meni nerazumljive fobije) nisu ubiti niti malo čudne ili smijesne jer k vragu ja nakon 26 godina nisam mogla uci u more.. i zato kazem ja sebi Kate ne sudi drugoga ako nisi hodao u njegovim cipelama!!!


Uf jos bi ja mogla puno pricati o mojim "suborcima" nasim anegdotama (vjerujte mi nitko me ne moze nasmijati kao oni šalama na svoj račun koje bi za promatrače izvana djelovale kao crni humor, a nama je to svakodnevnica) ali dosta bi bilo jer bi se mogla nesvjesno zalaufati i prekrčiti psiho omertu...

hehe dobro je sto na forumu mogu pisati koli hocu nitko me ne prekida i govori aj odmori malo, popi vode...evo vec mi druga cigara otisla u dim jer zapalim i ne skidam prste s tipkovnice...

lipu vam noc zelim...

E, to je post! Kad sjedneš da imaš šta čitati.
Probala i ja grupnu terapiju, tamo negdje 2003. u okviru dnevne bolnice i imam iskustva vrlo slična tvojima, osim što je nas u grupi bilo 15-tak pa je bilo malo teže zamijetiti da nekoga nema, a ionako nas je uvijek bilo dovoljno da pretresemo sve moguće i nemoguće teme, istresemo sve što nas žulja, čujemo tuđe mišljenje o tome pa onda i korigiramo svoje stavove sukladno tome. Naravno, bilo je tu i smijeha i zabave i prepirke i svega osim dosade. Kao što kažeš, naučiš slušati druge, doznaš kako te drugi doživljavaju (nešto kao "ogledalo", ako me razumiješ), sukladno toj na umjetan način formiranoj društvenoj zajednici počneš ponovno učiti kako funkcionirati u onoj prirodnoj zajednici itd.
Ma, bilo je fenomenalno, tek tada sam za ozbiljno započela s liječenjem, a s ovim s*anjima se patim još od 1997.
Ovdje doduše nije bilo onog faktora odgovornosti prema drugima, a nije se ništa ni plaćalo, ali uvijek nekako dođeš do sličnog zaključka, na ovaj ili onaj način, da je odgovornost i ozbiljnost namjera ono što je na cijeni, kad znaš da na nekoga možeš računati unatoč 101 mogućem izgovoru (koji ostane neupotrijebljen).

Ha ha to Kate, samo ti piši i dimi cigare! Mene uvik muž spota jer ostavim pepela na tipkovnici koliko se god ja trudila sakrit tragove zloćina

Doduše ja nisam nikad bila na grupnoj terapiji, zvuči interesantno, drago mi je da vam pomaže.
To je stvarno bogatstvo kad možeš slobodno pričat o svom životu i nebojat se da će iscurit vanka!

Ma vi ste meni curke zakon!

Odoh sad i ja u krpe zzz.ZZZ.zzzzzzzzzzzz...

E zaboravih bitnu stvar, Kate dr. Perinčić je super, imala sam prilike jednom pričat s njim, stvarno me smirija čovik, a i čula sam o njemu sve the best!

Pa zapravo ti i ovaj forum funkcionira na sličnom principu kao i grupna terapija, samo što nije toliko intenzivno niti dinamično jer nismo svi istodobno online pa ne reagiramo odmah na nečiji post već "djelujemo s odgodom" (a vid' pjesnika u meni ) Također je razlika u tome što na forumu nemamo psihijatra (koliko ja znam) koji bi usmjeravao diskusiju u nekom smjeru, što smo mi na grupi imali (ne znam za Katinu grupu).
Razlika je također što smo ovdje anonimni i "nevidljivi" pa možda možemo reći čak i više nego na grupi, gdje ipak jedni druge vide i poznaju.

(Ovo nije neko stručno viđenje nego samo moj osobni dojam!)

Je fora je ovaj način kontakta, moš oslobodit sve svoje "skrivene demone"... i naravni svaki ljepi trenutak podjelit s dragim ljudima

ovoliko sam sretna sto nadjoh ovo..ne moram puno ni pisati.dovoljno citati.u svakom ima pomalo mene.i toliko me svi ispunjavaju pricom,sto za mesec dana nemogu osetiti u ljudima u mom stvarnom zivotu...ko izmisli ovo.da zivi sretan jos 200 god.i skine svo prokletstvo svoje sudbine...za sledece zivote... ............... ...i njihove potomke...joj preterah.mislicete da sam luda...

Draga Anita, ja ti sad skačem od sreće jer sam te morala skoro vući za kosu da dođeš ovamo a sad vidim da ti se dopada pa mi je baš drago.

Pošto sam boravio na mnogo grupnih terapija(istina sa poznatim licima)ovo je očaravajuće kad se pronalazite u svemu ovom....radujem se zbog vas!

KAKO STE VI SVI DOBRIIII....BAŠ JE LIJEPO ŠTO SI TAKO POAŽETE...

novi sam i javljam se povodom svoga tate koji vec neko vrijeme pati od sumanute ljubomore nisam siguran koji je to prefiks ili kod, mozda nesto tipa F22.

jel zna netko u zadru gdje i kada se odrzavaju grupne terpaije?

pozz

Jesi provjerio u bolnici, Drele?

Ima i ovo:

Privatna Psihijatrijska ordinacija dr. Ilenka Stipanić Hrabrov, psihijatar
Stjepana Radića 16 a
Zadar, Hrvatska

samo ne znam da li ima grupe.

Kate je napisao/la:

hola...
Nisam čula za tog, ja sam kod Perinčića i pre pre zadovoljna sam...prije sam bila kod neke ženske i od kad sam dosla kod njega preporodila sam se..a i vec godinu dana idem na grupnu psihoterapiju i psihodramu.

Ovo je otprije dvije godine, ali ako svratiš, imam pitanje. Koju vrstu psihoterapije provodi dr. Perinčić (psihoanaliza, bihevioralna, gestalt?) i kako se sad osjećaš, koliko ti je pomoglo dosad? Jel nestala anksioznost?
Ja sam htjela ići kod njega, ali nažalost nisam bila pri novcu.
Kakav mu je pristup?

I ta grupna, jel to isto privatno ili?