F60.6 Anksiozni (izbegavajući) poremećaj ličnosti

F60.6 Izbjegavajući poremećaj osobnosti

U stručnoj literaturi se izbjegavajući poremećaj ličnosti opisuje kao pervazivni obrazac socijalne inhibicije, osjećaj neadekvatnosti, preosjetljivosti i sukladno tomu straha i izbjegavanja socijalnih interakcija. Osobe s ovim poremećajem smatraju sebe društveno neprikladnima te izbjegavaju kontakte s ljudima iz straha da će biti odbačeni, ismijani, poniženi i slično. Sebe najčešće opisuju kao usamljene osobe koje je društvo odbacilo, odnosno otuđilo se od njih.
Smatra se kako je izbjegavajući poremećaj ličnosti kao patološki sindrom na određeni način nastavak «normalno povučenih» osobnosti, čije su osnovne osobine sramežljivost u međuljudskim odnosima, zabrinutost o tome što drugi ljudi misle o njima, naglašena diskretnost i odmjerenost u odnosu s drugim ljudima, nastoje biti rezervirani odnosno suzdržani u odnosu s drugim ljudima, najprivrženiji su članovima obitelji ili nekolicini najbližih prijatelja.

Prema tome sam «izbjegavajući obrazac» može na određeni način varirati u širokom rasponu, od blagih do teških slučajeva, pri čemu u blagim slučajevima možemo govoriti o normalnoj sramežljivosti dok u težim slučajevima govorimo o izbjegavajućem poremećaju ličnosti.

Glavna razlika se odnosi na činjenicu koliko određeni obrazac ponašanja utječe na funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Uzrok izbjegavajućeg poremećaja ličnosti do danas nije jasno definiran. Pretpostavlja se kako je zapravo posljedica kombinacije odnosno udruženog djelovanja socijalnih, genetskih i psiholoških čimbenika. Mnoge osobe kojima je dijagnosticiran ovaj poremećaj imale su nesretno djetinjstvo, obilježeno kontinuiranim zlostavljanjem u obitelji te su bili često izloženi kritiziranju bilo koje vrste i odbacivanju. Potreba za vezvanjem prema roditeljima koji ih odbacuju nastavlja se i odrasloj dobi samo je sada pretvorena u naglašenu želju za povezanost s drugima.

Prevalencija ovog poremećaja procjenjuje se na 2,1-2,6 %, jednako je zastupljen i među ženama i među muškarcima.

Za dijagnozu je potrebno zadovoljiti 4 ili više od sljedećih kriterija:

A) Izbjegavanje radnih aktivnosti koje uključuju značajnije međuljudske kontakte zbog straha od kritike, neodobravanja ili odbacivanja
B) Nerado zbližavanje s drugim ljudima, osim ako osoba zaista nije uvjerena da će se svidjeti drugima
C) Suzdržavanje od intimnih odnosa zbog straha da će biti posramljen(a) ili ismijan(a)
D) Pretjerana briga oko toga da će biti kritiziran(a) ili odbačen(a) u socijalnim situacijama
E) Inhibicija u novim međuljudskim situacijama zbog osjećaja neadekvatnosti
F) Percepcija sebe kao socijalno nesposobne, neprivlačne ili inferiorne osobe
G) Odbijanje preuzimanja osobnih rizika ili angažiranja u novim aktivnostima zbog straha da se ne osramote

Često se uz ovaj poremećaj nalazi i agorafobija, socijalna fobija, generalizirani anksiozni poremećaj, distimija, veliki depresivni poremećaj, hipohondrijaza i shizofrenija. Također je važno isključiti ostale poremećaje koji imaju neke simpotome kao izbjegavajući poremećaj ličnosti a to su shizoidni, shizotipni i paranoidni poremećaja ličnosti.

Što je osoba s iznjegavajućim poremećajem ličnosti starija to je sve manje nekih obvezujućih aktivnosti koje bi ih primorale da se uključe u svoju socijalnu okolinu. Njihova socijalna povezanost s drugima postaje sve ograničenija s vremenom teškim posljedicama na njihovo svakodnevno radno, obiteljsko i bilo koje drugo funkcioniranje.

U liječenju ovog poremećaja primjenjuju se različite metode poput grupne psihoterapije s ciljem prakticiranja socijalnih vještina u uvjetima kontrolirane sredine, kognitivno-bihevioralnu terapiju, trening socijalnih vještina te ponekad i farmakoterapije.

Izvor: http://www.macromedia-plus.com/lifestyle/zdravlje/1391

kako živjeti s ovim?
teško je,kad izgubiš voljenu osobu zbog straha od odbacivanja,zbog svoje fobije koja te ograničava u svemu

Hermionaa,

ovo je pitanje za milijun dolara... Svi mi pokušavamo naći način na koji se nositi i živjeti s nečim...

Znam da je to teško pitanje,ali ja ne vidim razlog zbog kojeg bih nastavila živjeti. Ne veseli me ništa,jer ono što želim,što želi svaki normalan čovjek ja neću imati,nemam niti nadu,jer imam ovaj poremećaj,i znam da je to tako kako je. Živim po inerciji,dok jednog dana ne skupim hrabrosti i ne oprostim se sa svime,jer ovo nije život.
Željala bih da se jave drugi kojima je ovo dijagnosticirano,da podijelimo iskustva.

hermionaa, kako si?

Za početak samo da se pozdravim, nova sam ovdje   
Naime, maloprije sam se vratila od psihijatra, prvi pregled u životu i nakon godina nagovaranja samu sebe, ohrabrila sam se i otišla kod doktora po uputnicu, a danas i na pregled.
Ja sam skroz sigurna da imam anksiozni (izbjegavajući) poremećaj ličnosti, u ništa u životu nisam sigurnija, mnogo sam čitala i proučavala taj poremećaj i nalazim se u svakoj opisanoj riječi.
I maloprije, dok sam se vraćala s pregleda sam bila toliko bijesna i frustrirana, skoro sam počela plakati. Na sve što sam objasnila doktorici i dala joj do znanja da me moje stanje ometa u svakodnevnom životu, ona meni kaže 'takva si'.   
skroz sam razočarana s cijelim pregledom i mislim da me čak unazadio, ako je to moguće.
1) rekla sam joj da ne vjerujem u boga na što se ona nasmiješila i rekla mi da imaju radionice za mlade srijedom navečer u katedrali
2) počela mi je pričati o sebi i svome sinu (ne znam da li je s time nešto htjela postići, ali to mi se ni malo nije sviđalo)
3) rekla mi je da sam jednostavno takva, da nisu svi ljudi isti i da je to eto tako
4) pregled je trajao oko pola sata, a ona je veći dio vremena pričala s nekim na telefon
5) iako sam naručena u određeno vrijeme, čekala sam sat i pol (to je irelevantno za sam pregled, ali nije se ni ispričala, kao ni za telefonski razgovor u pola pregleda, a to mi inače smeta)
6) cijelo vrijeme je radio bio upaljen, bile su vijesti
Možda sam si ja previše zabrijala na psihiće iz američkih serija, ali sigurna sam da ovako ne bi trebalo biti, jako sam razočarana.
Prepisala mi je nekakve tablete za opuštanje (Misar XR) i rekla da ponovno dođem za 2 tjedna. Nadam se da će mi te tablete barem malo pomoći jer ja nakon ovoga danas više ne vidim nekakve opcije za dalje.
Eto, samo sam imala potrebu s nekim to podijeliti.

I dobro.
Imate taj poremecaj...
Sta sada?sramezljivi ste bojite se sta drugi misle?
Popijte malo alk. i inhibicije ce odmah nestat.
Popijte dosta alk. i bit ce vas briga sta drugi misle.
Niste sigurni sta drugi misle.
Ja cu vam reci. Zele doci na cilj prije vas.
Izgubili ste voljenu osobu zbog svog poremecaja.
Ja cu vam objasniti. Ljubav nepostoji. To je samo nedostatak straha. A kada straha ima ljudi misle da ljubavi nema.

Nemojte se ogranicavati, vjerujte mi da je dosta sto vas drugi ogranicavaju.
Neki vam to rade i iza ledja.

Nije alkohol rješenje, probala sam, pila sam od 7 ujutro prije faksa i ne pomaže, nekad je još gore s alkoholom.
A kada popijem dosta alkohola onda je sljedećih nekoliko dana prava koma i samo razmišljam što sam rekla/napravila i grizem se zbog toga. A ne možeš biti pijan cijeli život.

Lako je reći sve to, ja sama sebi to govorim svaki dan, svaki puta prije nego izađem iz stana i onda prijeđem prag i pretvorim se u nešto što ne želim biti i tako svaki dan.
Nije to tako jednostavno kako ti misliš. Nažalost.

Ispricavam se ovo za alkohol.. poceo sam neku pricu al mi je dosadila(bio sam napusen i isfrustrira). Ovo dalje se racuna kao sto pise.
To ti je jos jedan od problema.iz svake price kao u zivotu trebas izabrat sta mislis da je tocno.iz iskustva znas da alk nije dobar ali neznas kakav je dobar zivot(razumi kako hocete ako neznate koja je hrana zdrava necete znat kako se zdr hrani).znas samo kako izgleda los i kako mozes lose reagirat prema ljudima. Reagiraj kako srce kaze. Ako nekom nevjerujes okreni se i idi. Ne osvrci se. Svidjet ce ti se sloboda. Vjeruj mi.
Niste slobodni da oslobodis proslost.drzis se je kao da je ona dio tvoje osobnosti. Pobjegni od svog zivota prema novom sa smjeskom. Nije lagano. Da jeste svi bi to radili. Ali posto nemogu svi oni koji si zaglavili podbadaju druge samo da se osjete da su mocniji od tebe.i oni boluju od cega bolujemo i mi ali oni se boje priznat.
Bok.zivili.

Ok, aj zamisli sad da netko slomi nogu. Bi li mu savjetovao da hoda? Bi li mu rekao da on to može samo kada bi htio i kada bi se malo potrudio? kada bi vjerovao da to može?
Tako je i meni (neću govoriti u ime drugih).
Ja sama sebi ponavljam iz dana u dan da mogu biti kao drugi, da mogu prići nekome i započeti normalan razgovor, da mogu jesti pred drugima, da nisam centar svemira, da ne gledaju svi cijelo vrijeme u mene, da se ne smiju meni i da ne pričaju cijelo vrijeme o meni, da je samnom sve u redu, da ne izgledam čudno, ali onda pređem prag, izađem u svijet i postanem nešto što ne želim i ne prihvaćam.

Ok.zamisli ti nekog da visi sa litice i ti nemozes do njega da mu pomognes a mozes mu samo pomoc svojom podrskom.hoces mu govoriti ono sto je ocito da ce past i umrijet ili mu budes nesto drugo rekla?
Ako nemozes zapocet normalan razgovor nemoj ga niti zapocinja,ako ti se netko smije bezveze on to radi da bi sebe uzdigao. Zasto ga ti jos uzdizes tako sto se vrijedas.on ti nedaje niti kruh koji jedes niti krov pod kojim spavas.ako te svi gledaju dok si u prostoriji,zasto ti sebi nekazes -ocito sam zanimljiva danas(sarkasticno)koji ljudi boze moj i tako dalje. Zasto nisi malo bezobrazna prema takvima?
Zasto nisi malo sebicna?zasto te sve tako dira?
Ako sve sto osjecas,osjecas cijelim tijelom zastoo se ne idetificiras sa tim osjecajima.ako su realni za tebe onda se odnosi realno prema njima nemoj slusat druge i njihove istine.slusaj svoju istinu.ona te jedino moze zacijeliti.budi postena i ponosna.budi zahvalna ali ne previse.da od drugih ocekujes koliko ocekujes od sebe i oni bi se ponasali slicno kao ti.
Nemoj slusat savjete kao sto su-opusti se,budi sretnija,nasmijesi se malo,ispravi se dok hodas,nemoj biti negativna. To su stvari koje dolaze same kad smo sretni.ako si nesretna kako ocekujes da se smijes.to rade ludaci.teoretski drugi te tjeraju da poludis. Zivot je Sizifov posao ali ili to da guras kamen ili da samo stjis na mjestu dosadujes se i ludis.
Drago mi je da si odg na por.
Guraj dalje.
Poz

Neznam dali si cula ovu poslovicu.

Razumijem zasto ljudi kazu da nevjeruju u Boga kada pogledaju Svijet oko sebe ali nerazumijem kako to mogu reci kad pogledaju u nebo.

Da, ima i ona jedna o cipelama, ne znam točno kako ide, ali nešto kao hodaj u tuđim cipelama, sigurno si ju čuo.

A hodat u svojim cipelama. To se treba nauciti.
Ja sam ti ponudio da izaberes zivot. Svoj zibot pomazuci covjeku sa litice(Sebi).
Polomljeno srce ce zacijeliti kao i polomljena noga. Samo treba vremena.
Nemoj mislit da je neizljecivo. Da nema spasa.

To jeste samo izraz