F41 DRUGI ANKSIOZNI POREMEĆAJ

F41 Drugi anksiozni poremećaj
- F41.0 Panični poremećaj, epizodna paroksizimalna anksioznost
- F41.1 Anksiozni generalizirani poremećaj
- F41.2 Mješovit anksiozni i depresijski poremećaj
- F41.9 Anksiozni poremećaj, nespecifičan

zdravo.imam bolove u lijevoj strani tijela ,vrtoglavicu vise od godinu dana,to je sve praceno panikom .ukratko sta da radim .

Dali imate problema sa tlakom?
Jeste li imali automobilsku nesreću ?

Kaa, postoje li ikakvi mogući fizički uzroci za navedene poteškoće (poput ovih koje navodi Sinovi)?

Npr. uzrok vrtoglavice može biti poremećen krvni tlak, razina šećera u krvi, nedostatak željeza, poremećaj centra za ravnotežu u uhu, zakrivljenost ili oštećenje vratnog dijela kralješnice, poremećen rad štitne žlijezde, uzimanje nekih lijekova... i još puno drugih uzroka.
Jeste li ikada razgovarali s liječnikom? Bolujete li od kakvih drugih bolesti? Jeste li obavili ikakav pregled (uključivo vađenje krvi i pregled urina)?
Najprije je potrebno eliminirati sve eventualne fizičke uzroke vaših problema a tek potom liječnici prelaze na dijagnosticiranje eventualnog psihičkog poremećaja.
Možete li nam napisati malo više riječi o sebi?
Pozdrav iz ZG!

unaprijed hvala na vasem vremenu.ovako,prije od prilike 14 mjeseci iznenada sam dobio vrtoglavicu i malaksalost.nakon toga tj.2 mjeseca kasnijepoceo sam dobijati napade panike,nisam smio da budem sam,nesanica ,ogroman pritisak u lijevoj ruci i nzi koji je kasnije presao u bol,zatim bol u grudima ,mucnina u zelucu i zamalo nasvjestica.nastojao sam da izbjegavam lijekove poput xanax,misar(sto mi je propisao moj neuropsihijatar).radim takav posao gdje nije moguce koristiti lijekove te vrste.ja sam se odlucio za aktivin H ,znaci uzimam aktivin 14 mjeseci.ali u zadnje vrijeme da aktivin nema vise snage mada mi je puno pomogao.jos jedna stvar,kad se nalazim na javnom mjestu ili u sredini gdje ima puno ljudi osjecam kako se gubim,znojim ,pocinje me hvatati temperatura i gledam sto prije da pobjegnem,inace bih pao u nesvijest.citavo vrijeme mise u glavi vrte neke negativne misli,imam jaku glavobolju i strah pracen nemocim.skoro da zaboravim,od pocetka mojih problema uradio sam sve pretrage po nekoliko puta tj.kad dobijem taj tzv.napad pravo u ambulantu ili u bolnicu ali nista sve uredu.nalazi krvi i svih komponenata koji se nalaze u krvi,MR mozga,CT krvnih zila,EKG i UZ srca nebrojeno puta,UZ bubrega ,jetre prostate ,stitne ,da ne nabrajam sve sam pretrage uradio bar tri puta,svaki put je sve idealno,jer sam inace sada bivsi sportista.HVALA PUNO CEKAM VAS ODGOVOR

Dali si pokušao ponovno se umoriti sportskim aktivnostima?Po ovome što si napisao moglo bi se zakljućiti da imaš fobiju,nervni poremećaj kojem je neophodna lječnićka pratnja bez obzira na posao,ipak je zdravlje prvo!No pokušaj sa sportom (ne profesionalno),onako za dušu!A Xanax-a se ne moraš bojati 0,25mg do 2xdnevno neće ti štetiti,a možda je u pitanju čak i pad šečera(zato sport)!Neka te tvoj liječnik uputi na šečernu kontrolu (kao za trudnice)!

7heaven je napisao/la:

Najbolje se javiti obiteljskom liječniku najprije, jer je potrebno napraviti sustavnu obradu nekim pretragama i vidjeti što je točno uzrok - to se ovako može samo nagađati.
Zatim se liječi prema uzroku, a po potrebi, obit. liječnik će dati uputnicu za potrebnog specijalistu, što može biti i psihijatar.

(https://psihijatrija.forumhr.com/sos-poziv-u-pomo-f5/sos-upomoc-t301.htm#1133)

Citat :

kad se nalazim na javnom mjestu ili u sredini gdje ima puno ljudi osjecam kako se gubim,znojim ,pocinje me hvatati temperatura i gledam sto prije da pobjegnem,inace bih pao u nesvijest

Agorafobija... Dobrodošao u klub

Iz svega što si opisao, a vrlo je slično mojim simptomima, čini se da patiš od anksioznosti povezanom s paničnim napadima i eventualno depresijom. E, sad, budući da sam sve to prošla (a dijelom i sad prolazim), možda ne bi bilo loše da pročitaš kako sam ja to proživljavala i opisivala na blogu http://www.anksioznost123.blog.hr - u dijelu Osobna iskustva (linkovi na pojedine postove su ti s lijeve strane, malo niže na stranici).

Još jedna stvar je vrlo bitna: prolaziš li (ili si prolazio ranije) neka osobito stresna razdoblja u životu (gubitak ili odvajanje od bliske osobe, gubitak posla, selidba, ženidba... bilo kakvu, makar i naizgled pozitivnu promjenu, koja je mogla utjecati na pogoršanje tvog stanja)?
Čime se baviš i kolika je razina stresa u tvom poslu? A u privatnom životu?
Ako si bio aktivni sportaš, da li si naglo prestao sa aktivnostima?
Trošiš li bilo kakve stimulanse (kava, cigarete, Red Bull...)?
Kako spavaš? Koliko? Redovito ili neredovito? (I rad u smjenama može negativno utjecati na tvoje zdravlje!)
Jesi li imao kakvo neugodno iskustvo izvan kuće (napad, prometna nesreća, provala, pad u nesvijest, neki neugodan susret...)?
Npr. jednom sam doživjela toplotni udar čiji su se prvi simptomi počeli javljati u autobusu javnog prijevoza i već od tada datira moje izbjegavanje javnog prijevoza (uključujući i iracionalni strah, čak i usred zime) i gužvi itd.
Puno je događanja za koja nismo odmah svjesni da su mogli potencirati reakciju našeg nesvjesnog dijela ličnosti. Razmisli malo pa nam napiši.
Bojiš li se otkaza? Bojiš li se razvrgnuća neke zajednice (obitelj, brak, odlazak djeteta...)? Što te u svakodnevnom životu muči? Kakvih problema imaš? Piši sve čega se sjetiš, negdje će nešto zasigurno isplivati na površinu.
Srdačan ti pozdrav i jedva čekam novosti

kada sam dobio prvi tzv.napad nalazio sam se u inozemstvu,odvujen od porodice.ali koliko ja to vidim to nije razlog.ja sam jos uvijek u inozemstvu i borim se sa ovim problemom.to za kavu,redbull,cigare.cigare jos uvijek koristim,ali kavu i ostala pica sa kofeinom sam morao izbaciti jer kad uzmem samo jednu salicu kave na mene djeluje kao da me voz udario , o redbull i sl.nesmijem ni pomisliti.jos jedna stvar ,ponekad imam metalni ukus u ustima,dali bi to mogao biti nedostatak zeljeza.povrh svega ovoga ja se plasim toplote i sunca.razgovarao sam sa lijecnikom on mi je dao preporuku za ZOLOFT ,pa neznam sta da radim.

Jao Renči,ovo je tvoje područje,znam da ćeš kaa pomoći što god više budeš mogla.A ja ti,kaa preporučujem,ne odgađaj liječničke preglede(psihijatra),počni uzimanjem terapije čim zaključiš da ti odgovara.Što prije se počneš liječiti,prije ćeš osijetiti poboljšanje.Ako budeš odgađao ili se nesvijesno borio protiv neke dijagnoze,samo ćeš pogoršati stanje.Samo napred,svi smo uz tebe i javi nam se kad god ti je teško

kaa3091 je napisao/la:

povrh svega ovoga ja se plasim toplote i sunca.

Auuu, jel' ti to mene opisuješ? Preko ljeta se ponašam kao vampir: danju sam u zatvorenom i klimatiziranom, prozor otvaram tek poslije ponoći a izlazim samo u ranu zoru, dok je još donekle svježe. Kad preko dana moram nekuda otići, to mi je ravno odlasku na giljotinu, iako i u autu imam ugrađenu klimu. Sparina i vrućina = nedostatak zraka = strah = panika. I to me svako ljeto sustavno uništava, a još nisam našla načina kako to razriješiti.

Cigarete - isto pušim, ali ne previše (6-7 cigareta dnevno), a kavu pijem s puno mlijeka jer se inače počinjem tresti i biti nervozna. Red Bull ne dolazi u obzir ni pod razno.

Odvojenost od porodice, koliko god ti se činila da nije razlog, može itekako biti razlog za početak ovakvih cirkusa. Pretpostavljam da imaš i djecu, koja ti vjerojatno nedostaju i često nesvjesno možemo osjećati kao da propuštamo njihovo odrastanje.

Što se doktora i tableta tiče, i ja bih ti preporučila da još jednom porazgovarate i započnete s liječenjem (po mogućnosti i sa psihoterapijom, čija uloga nije zanemariva!), kako bi si što više skratio muke i ponovno počeo "živjeti" životom dostojnim čovjeka. Da li će to biti Zoloft ili neki drugi antidepresiv, odlučiti će tvoj liječnik, ali budi spreman na činjenicu da se djelovanje antidepresiva može vidjeti tek nakon 2 tjedna, a ponekad i puno, puno duže. Prosjek perioda u kojem antidepresivi počinju djelovati kreće se između 4 i 6 tjedana, a nekim ljudima treba i više.
Ako nakon 3-4 tjedna ne primjetiš nikakvo poboljšanje, obavezno traži liječnika da ti promijeni terapiju tj. lijek, jer je izbor antidepresiva vrlo velik, a svatko od nas na njih drugačije reagira. Naprosto treba pronaći "onaj pravi" koji će tebi najviše odgovarati.
Javi nam što si odlučio, i ako želiš, piši nam još o sebi i obitelji, možda napišeš nešto čega uopće nisi svjestan, a što će netko drugi odmah uočiti kao problematičnu situaciju. Samo bez straha i srama, ionako si ovdje anoniman

Strah i unutrašnja prijetnja

U osnovi, postoje dve vrste straha. Strah koji izaziva neka spoljna opasnost i onaj čiji je izvor u nama samima. Prvi se čini po sebi razumljivim, mada ne mora to uvek biti. Ponekad spoljnom opasnošću prikrivamo unutrašnju pretnju. Na primer, osoba koja se boji groma u osnovi strahuje od svoje potrebe da zgromi samu sebe. Strah koji sami stvaramo je zagonetniji, mučniji, suroviji.

Spoljašnji strah ima jasan, određen povod i doživljava se neposredno. Iznutra proizveden strah kao da dolazi niotkuda. Često se javlja bez jasnog povoda. Doživljava se prigušeno, kao neka mučna, tinjajuća uznemirenost, koja ponekad narasta do panike a da se za to ne vidi pravi razlog.

Mnogi ljudi pokušavaju da, naporom volje, iskorene unutrašnje strahove koje smatraju ponižavajućom slabošću. Oni, jednostavno, sebi zabranjuju da se plaše jer je strah dokaz da nisu božanski nedodirljiva i nepovrediva bića, kakvim sebe vole da zamišljaju, već obična i ranjiva ljudska stvorenja.

Drugi, pak, pokušavaju da se oslobode unutrašnjih strahova kljukajući se sredstvima za smirenje.

Treći bi da se reše uznemirenosti kroz aktivnosti koje bi trebalo da ih otupe ili omame.

Ni jedan od ovih načina ne daje prave rezultate jer se svi bave posledicama, zaobilazeći uzrok.

Šta proizvodi strah čiji je izvor u nama samima?

Tu je na delu snažna unutrašnja pretnja čiji je najvažniji uzrok - prezir prema sebi.

Ljudi stvaraju složen sistem unutrašnjih zapovesti i zabrana, često međusobno protivrečnih i neoistvarivih. Sistem onoga što moraju i onoga što ni u kom slučaju ne smeju činiti, a koga su u najboljem slučaju tek delimično i na krajnje maglovit način svesni. Kada prekrše svoje unutrašnje zapovesti ili zabrane, obrušavaju se na sebe silovitim samoprezirom, praćenim potrebom da sebe kazne ili čak unište.

Unutrašnji strah je u osnovi strah od samoprezira i siline samouništvajuće pretnje koju samoprezir sobom nosi.

Povod unutrašnjih strahova najčešće ostaje zamagljen jer je zamagljen čitav sistem unutrašnjih zapovesti i zabrana pa je, bez dodatnog raščlanjivanja, nejasno koja je od zapovesti ili zabrana povređena i na koji način.

Što su zapovesti brojnije i neumoljvije, zabrane kruće i sveobuhvatnije, strahovi su snažniji i stalniji. Događa se da sistem zabrana i zapovesti postane do te mere zahtevan da je prosto nesprovodiv u stvarnom životu. Tada povremene strahove zamenjuje jedna stalno prisutna i, naizgled, zagonetna, ničim izazvana zebnja koja zatim svoje opravdanje pokušava da nađe u spoljašnjim okolnostima.

Šta činiti sa unutrašnjim strahovima?

Besmisleno ih je i uzaludno prigušivati ili pokušavati da se na silu iskorene.

Naprotiv, korisno ih je doživeti u svoj njihovoj snazi a zatim potražiti koja ih je to neispunjena zapovest ili prekršena zabrana izazvala.

Ma koliko mučni bili, unutrašnji strahovi su jedan od važnih putokaza u spoznaji vlastitog bića. Prateći ih, spuštamo se u sopstvene dubine. I tako ih se postepeno oslobađamo. Što smo bliže sebi, to se manje plašimo jer sebe manje preziremo.

Izvor: iza-ogledala.com

Donosim jedan članak na koji sam naišla na internetu a za koji sam sigurna da će se mnogi od vas u njemu, baš poput mene, barem djelomično pronaći:

Citat :

Anksioznost ili uznemirenost utiče na milione ljudi širom sveta

To je psihološki poremećaj koji može da prouzrokuje različita ometanja u ljudskom životu i pogađa ljude svih socijalnoekonomskih nivoa.

Kerol Braun je jedna od 19 miliona Amerikanaca koji pate od anksioznosti.

«Mogu da odem u prodavnicu i da osetim vrućinu i vlagu. Moje ruke su mokre i dobijem osećaj zatvorenosti, i mogu da ostavim kolica za kupovinu i jednostavno izletim iz prodavnice».

Anksioznost je osećaj koji ljudi često dobiju kada su pod stresom, fizičkim, socijalnim, ekonomskim ili psihološkim.
«Anksioznost je zaštitna emocija koju imamo da bi zaštitili sebe. To je neka vrsta našeg signala. Možete opisat i anksioznost kao strah da bi nešto loše moglo da se dogodi».

Doktor Stefan Peterson je načelnik fizijatrije u Vašingtonskom bolničkom centru. On viđa više od 20 pacijenata dnevno, većina od njih ima anksioznost. Dok ljudi širom sveta imaju iskustvo anksioznosti, u Americi, to je najčešće mentalno oboljenje koje pogađa oko 13 odsto odrasle populacije.

Dok umerena anksioznost može da bude efektivno motivaciono sredstvo, potpuna anksioznost može da bude ozbiljan problem.

«Kada je previše anksioznosti, ljudi postaju simptomatični, i proizvode neku vrstu fizičkih i kognitivnih simptoma koji su problematični. Počinju da se dave, bole ih grudi, ubrzano im radi srce. Psihološki, osoba počinje da se oseća nestvarno ili van kontrole ili se boji da će umreti».

Ljudi sa potpunom anksioznošću mogu da dožive napad panike. Napadi panike mogu bukvalno da parališu, sprečavajući osobu da izađe iz kuće, vozi ili uđe u lift. Uzroci anksioznost i su različiti. Kod
nekih ljudi ona se javila dok su još bili deca. Kod drugih to može da bude jednostavno kao previše kofeina. Za Kerol Braun, prepisani lekovi pomažu joj da kontroliše svoju anksioznost.
«Prvi lek koji sam uzela je delovao odmah. I počela sam da spavam noću, što me je činilo više kao osobom, zato što kao deo anksioznosti možete da dobijete napade panike u snu, i ja nikada nisam spavala. Tako sam ja 32 godine stalno bila budna».

Većina lekara prepisuje lekove pacijentima sa anksioznošću zajedno sa psihoterapijom, ali postoje i neki alternativni tretmani za ljude koji ne žele da uzimaju lekove ili nemaju pristup lekarima.
«Mislim da najviše pomaže ljudima da počnu da odvajaju stvari koje ih opterećuju ili brinu, i da pokušaju da razgovaraju sa nekim drugim, sveštenikom ili nekim poverljivim u porodici».

Doktor Peterson takodje navodi da, kao deo kućnog okruženja, neki pacijenti nose hladne ili tople bombone sa sobom, koje stavljaju u usta kada osete da anksioznost raste. Oni kažu da regulisanje temperature u njihovim ustima pomaže u suzbijanju anksioznosti. I u slučaju da ovo zvuči kao nešto zbog čega samo bogate zajednice imaju luksuz da brinu, Svetska zdravstvena organizacija navodi da je anksioznost mnogo češća među siromašnim, nego bogatim ljudima.

Izvor: voanews.com

Iskustvo "s prodavaonicom" smo, vjerujem, svi probali, pa tako i ja. Zadnji put jutros. Nije pravilo i u posljednje vrijeme je puno slabijeg intenziteta i rjeđe, ali se pod utjecajem vremena, PMS-a ili nekog trećeg vanjskog faktora ipak pojavi tu i tamo.

Lijekovi - većina nas ima iskustva s Xanaxom, Misarom, Helexom... dakle uglavnom anksioliticima. Problem je jedino taj što izazivaju ovisnost... Lijekove sam zapravo oduvijek smatrala nekim "štakama", pomagalom koje će mi poslužiti dok se opet u potpunosti ne budem mogla osloniti na vlastite snage, ali evo, malo se taj period "na štakama" odužio...

Na psihoterapiju odlazim redovito, svaka 3 tjedna, i mogu reći da mi je pomogla da neke stvari shvatim, neke prihvatim a neke naučim. Dakle - apsolutna preporuka!

Bomboni! Ne mrdam bez njih, uz izrazitu sklonost prema nečem s okusom mentola (Tic-Tac, Mentol, Bronhi, Negro... što god, samo da je ljuto odnosno "hladno" kako je autor u članku napisao).

I nezaobilazna BOČICA VODE! - Nju nije spomenuo, ali je vrlo važan faktor, naročito ako je malo hladnija pa njome postižemo sličan efekt kao i s ljutim bombonima.

Također - lepeza (ili što god slično) jer mi u takvim trenucima uvijek ponestaje zraka i oblijeva me vrućina i znoj.

A sad ste vi na potezu! Ima li još kakav "trik" za koji drugi ne znaju?

Dakle,ja glumim.Mada moram priznati "moja"anksioznost se još nalazi u povitku,tako da trenutno imam sitne strahove bolje reći treme.Tipa trebam van,sva se spetljam,ne mogu jesti ,unervozim se.Kad već iziđem,počinje neka čudna nelagoda,ne znam šta bih pričala,šta bih s rukama.Onda ja glumim par minuta.Recimo,da mi je ugodno,da mi je dobro i nakon nekog vremena povjerujem u to i sama i sve bude oki-doki.Ako se radi o tome da su mojoj blizini bliski ljudi,jednostavno kažem kako se osjećam i tražim od njih u tom trenutku potrebnu podršku,tako da se to osjećanje izgubi.Jako je bitno reći šta osjećaš,naravno ne možeš to  trgovini ili u tramvaju,ali mislim da bi bilo dobro,da recimo prije nego pođeš negdje,u glavi preživiš taj put,porazgovaraš s nekim o tome šta te očekuje,pripremiš se psihički i kad dođe strah,ti njega preplašiš.

Hladno bezalkoholno pivo! B vitamini,slador,i hladnoća iznutra,kod mene pali!

Daaa, hladnoća uvijek pali!
Samo je ovih dana pakleno

Ljudi, kako se nosite s ovim vrućinama i sparinama?
Ja sam koma, zraka niotkud i strahovito se znojim pa sam non stop na rubu panike, naročito ako usred dana moram hodati po vani ili ići u neki zatvoreni neklimatizirani prostor. Odmah mi nedostaje zraka, hvata me strah i samo gledam kako da šmugnem van, što je u nekim slučajevima čak nelogično jer temperatura vani zna bit i viša od one u prostoru. Jedino je možda zrak svježiji i sadrži manje vlage nego unutra, u zagušljivom...

S druge strane, ne mogu se zatvoriti u klimatizirani bunker jer ću kad-tad morati izaći, makar po cigarete. Negdje do 27°C još mogu podnijeti ali sve preko toga mi je puno previše.

Trudim se da si sve što mogu (mislim na izlaske) organiziram u ranim jutarnjim satima, do 10 ili 11 ali uvijek iskrsne nešto na što ne mogu utjecati i onda - banana...

Imate li kakvog "keca u rukavu" za takve situacije?

Bezalkoholni Pan,hehehehehehe

Ah.. muka mi je od toga. Prolazi samo voda, obična ili mineralna.

Tema broja ANKSIOZNI POREMEĆAJI
MEDIX • SPECIJALIZIRANI MEDICINSKI DVOMJESEčNIK • WWW.MEDIX.COM.HR

Instrumenti u procjeni anksioznosti i anksioznih poremećaja

Maja Bajs, dr. med.,1 mr. sc. Špiro Janović,1 doc. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić,2 Martina Bajs, prof.
1 Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb
2 Klinika za opću i forenzičku psihijatriju i psihofiziologiju, Psihijatrijska bolnica Vrapče

Anksiozni se poremećaji odlikuju različitim kombinacijama specifičnih simptoma – pretjerana anksioznost, strah, zabrinutost, izbjegavanje, kompulzivni rituali, povećana pobudljivost, a mogu biti udruženi s problemima funkcioniranja ili značajnim distresom. No, anksioznost je prisutna i u svakodnevnom životu. Anksioznost kao fiziološka i emocionalna reakcija na stvarnu ili predviđenu prijetnju ne smatra se poremećajem. U razlikovanju normalne anksioznosti od anksioznog stanja i poremećaja koriste se suvremeni dijagnostički kriteriji, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i poremećaja, 10. revizija
(MKB-10), i američkom Dijagnostičkomi statističkom priručniku za duševne poremećaje, četvrto izdanje (DSM-IV).

Procjena anksioznosti kod osobe koja javlja simptome treba uključiti reviziju simptoma, prepisane lijekove, svu terapiju koju
uzima, uzimanje alkohola, droga i kave, fizikalni pregled s naglaskom na područja simptoma i funkcionalna ispitivanja. Idealno bi bilo, u osobe s anksioznošću, provesti osnovni fizikalni pregled i laboratorijske pretrage.

U procjeni anksioznosti i anksioznih poremećaja u svakodnevnoj kliničkoj psihijatrijskoj praksi koriste se klinički intervju i
pregled, anamnestički i heteroanamnestički podaci i podaci o funkcioniranju osobe. Također je važno praćenje tijeka poremećaja za vrijeme liječenja.

Primjena instrumenata u procjeni anksioznosti i anksioznih poremećaja

Klinički instrumenti za procjenu anksioznosti razvili su se radi potrebe objektivizacije aktualnoga kliničkog stanja, razlikovanja simptoma, procjene njihovog intenziteta i praćenja tijekom liječenja.

Uobičajeno se klinički instrumenti koriste u istraživačke svrhe (epidemiološke, terapijske, dijagnostičke studije) i nisu u svakodnevnoj uporabi. Procjena kliničara o potrebi mjerenja pojavnosti i intenziteta simptoma ovisi o kliničkom interesu i situaciji te pacijentu kao ispitaniku.

Klinički instrumenti uobičajeno su konstruirani u obliku ljestvice ili upitnika. Ljestvice mogu mjeriti i intenzitet simptoma, dok
se upitnicima, koji su često samoocjenski, otkriva prisutnost simptoma.
Kliničar treba odabrati instrument mjerenja koji će zadovoljiti ciljeve ispitivanja, što nije uvijek jednostavno. Treba procijeniti
pouzdanost i osjetljivost ljestvice, njene psihometrijske karakteristike, a zatim i jednostavnost i vrijeme potrebno za primjenu
i obradu rezultata. Ponekad se ljestvica može konstruirati za neka specifičnamjerenja u istraživanju. češće se koriste već poznate ljestvice, s kojima postoje dobra iskustva, npr.HAMA se koristi više desetljeća. Ponekad se ljestvice ili upitnici preuzimaju iz drugoga govornog i kulturološkog područja, pa ih je potrebno prevesti na hrvatski, ali i validirati za našu populaciju (jer originalnu validaciju instrumenta uobičajeno radi autor, na svom području). Isto se tako instrumenti za mjerenje psihičkih poremećaja trebaju validirati za određene dobne skupine, npr. dječju i stariju dob.2 Pravo korištenja ljestvice sljedeći je čimbenik odabira jer za neke ljestvice prava zadržavaju autori. U tom se slučaju treba tražiti dopuštenje
autora za uporabu ili kupiti instrument.

Općenito, za svaki instrument mjerenja, odnosno ljestvicu, postoje priručnik ili smjernice koje objašnjavaju njegovu primjenu,
sustav procjenjivanja, cut-off kriteriji i ostale specifične informacije, uključujući definicije pojedinih čestica i ključne točke.

Većina ljestvica procjenjuje stanje ili ponašanje ispitanika (pacijenta u istraživanju) tijekom definiranog vremena, što je najčešće 7 dana prije ispitivanja, ili je navedeno drukčije. Podaci, potrebni za ispunjavanje ljestvice, dobivaju se tijekom kliničkog intervjua, kojimože biti strukturirani, polustrukturirani i nestrukturirani, što ovisi o uvjetima ljestvice i/ili sklonostima kliničara. Treba naglasiti da je tijekom procesa procjenjivanja važno procijeniti točno ono što je opservirano ili rečeno, ne uzimajući u obzir psihološka, psihodinamska ili bilo koja druga objašnjenja. Kada postoji dilema o određivanju intenziteta između težeg i lakšeg, ranije se savjetovalo odabiranje veće ocjene. Danas se češće ohrabruje skupljanje dostatnih
i adekvatnih informacija za donošenje pravilne procjene.3
Osnovni preduvjeti za dobru kliničku procjenu tijekom primjene ljestvice su:1
• dostupnost svih potrebnih informacija
• poznavanje ljestvice
• dobar intervju
• pitati sva pitanja bez izostavljanja
• točno utvrditi intenzitet simptoma.

Također je bitna pripremljenost i educiranost ispitivača, zatim prostor u kojem se radi ispitivanje i priprema ispitanika (pacijenta) kako bi se eliminirale poteškoće u komunikaciji. Ispitivač treba osigurati atmosferu povjerenja i stručnosti u kojoj se ispitanik osjeća sigurno da bimogao odgovoriti na sva pitanja adekvatno i točno.
Pacijent mora dobiti informaciju o razlogu ispitivanja i biti upoznat s procedurom, te dati pristanak na takvo ispitivanje. Umjetnost intervjua je znati koja pitanja pitati i kako ih pitati. U mnogim se istraživanjima utvrdilo da je upravo vođenje intervjua glavni razlog pogreške. U slučaju ocjenskih ljestvica pitanja su točno zadana.

Ispitivač mora pitati pitanja o svim česticama i intenzitetu simptoma.
Pritomtreba obratiti pažnju na nekonzistentnost pacijentovog iskaza. Ponavljanje pitanja radi pojašnjenja treba izbjegavati jer
može interferirati s pacijentovim asocijacijama i prezentacijom simptoma. Važno je misliti i na vrijeme, jer što intervju dulje traje, teže je održati pažnju ispitanika. Kliničar ili ispitivač uglavnom može dobro primijeniti ljestvicu ako vodi adekvatan intervju, poznaje ljestvicu i poštuje upute. Za potrebe definiranih kliničkih istraživanja, kliničari prolaze i dodatnu edukaciju za pojedinu ljestvicu.

U primjeni ocjenskih ljestvica važno je iskustvo s različitim ljestvicama, ponekad je dobra i supervizija te usporedba s rezultatima kolega radi postizanja konsenzusa i homogenosti ocjenjivanja (interrater reliability). Za primjenu nekih ljestvica mogu se educirati istraživači različitih edukativnih profila, a ne moraju nužno biti psihijatri.

Osim u istraživačke svrhe, uporaba objektivnih ljestvica daje pouzdaniju informaciju o napretku terapije nego subjektivna procjena.

Pacijenti koji imaju dugotrajne simptome mogu krivo procijeniti simptome jer su izgubili adekvatan referenti okvir da bi u
potpunosti razumjeli ograničenja vezana za anksioznost. Strukturirane ljestvice mogu pomoći pacijentima u prepoznavanju simptoma, promjene intenziteta simptoma, napredovanja terapije i potencijala za bolje funkcioniranje, pa indirektno mogu djelovati i edukativno.
Kod ponovljenog ispitivanja određenim instrumentom ispitivanja dobro je osigurati iste okolinske uvjete ispitivanja kao kod
početnog ispitivanja (isti ispitivač, prostorija, doba dana i sl.).4

Općenito, ocjenske ljestvice mogu biti dijagnostičke, simptomske i samoocjenske. Ljestvice i upitnike uobičajeno primjenjuje educirani ispitivač/istraživač, osim samoocjenskih, koje ispunjava ispitanik

Dijagnostički instrumenti

Dijagnostičke ljestvice su instrumenti koji identificiraju psihički poremećaj u ispitanika.4 Njihova primjena obično zahtijeva dulje vrijeme, čak 45-90 minuta, a dizajnirani su za jednokratnu procjenu.
Mogu se kombinirati s ostalim kliničkim instrumentima ili se primjenjuju samostalno.U istraživanjima se često koriste dijagnostičke ljestvice radi odabiranja homogene skupine ispitanika na početku ispitivanja. Rjeđe se koriste u kliničkom radu, najviše radi vremena potrebnog za primjenu.5 Anksiozni se poremećaji, uz ostale psihičke poremećaje, mogu dijagnosticirati na sljedećim dijagnostičkim ljestvicama.
Nazivi ljestvica na hrvatskom jeziku slobodan su prijevod autora za potrebe ovog teksta i ne predstavljaju službene nazive za
ljestvice koje nisu formalno validirane za hrvatsku populaciju.

Složeni međunarodni dijagnostički intervju (Composite International Diagnostic Interview, CIDI). Koristi se za dijagnosticiranje psihičkih bolesti. To je epidemiološki instrument, razvijen za potrebe Svjetske zdravstvene organizacije kao dijagnostički alat za kroskulturalne epidemiološke studije. Ljestvica se koristi uz MKB-10 i DSM IV-R. Ljestvicu mogu primijeniti educirani ispitivači, za što je potrebno 60 do 90 minuta. Razvili su je Kessler i suradnici, a prava korištenja ima Svjetska zdravstvena organizacija.

Protokol za dijagnostički intervju (Diagnostic Interview Schedule, DIS). Koristi se kao epidemiološki instrument pri velikim epidemiološkim studijama.Obuhvaća sve informacije koje se mogu iskoristiti za dijagnosticiranje većine psihičkih poremećaja kod odraslih osoba, u skladu s raznim dijagnostičkim kriterijima (prvenstveno DSM). Intervju mogu provesti educirani ispitivači podjednako dobro kao i psihijatri. Za provođenje je potrebno 90 do 120 minuta. Prava korištenja pripadaju autoru, L. N. Robinsu.

Kratki međunarodni neuropsihijatrijski registar (Mini International Neuropsychiatric Inventory,MINI).MINI je kratka strukturirana dijagnostička ljestvica pomoću koje se dijagnosticiraju psihički poremećaji u skladu s DSM-IV i MKB-10 za potrebe multicentričnih kliničkih i epidemioloških studija. Radi se o kratkom instrumentu podijeljenom na module u skladu s dijagnostičkim kategorijama koje se promatraju. Ljestvicu mogu primijeniti ispitivači nakon kratke edukacije, a za provođenje je potrebno 15 do 20 minuta. Prava korištenja pripadaju autorima, D. Sheehanu, Y. Lecrubieru i T. Hergueta.

Protokoli za kliničku procjenu u neuropsihijatriji (Schedules for Clinical Assessment in Neuropsychiatry, SCAN). SCAN su razvili Svjetska zdravstvena organizacija i američki Nacionalni institut za mentalno zdravlje (NIMH), kao varijaciju poznate ljestvice „Present state examination”, radi dijagnosticiranja psihičkih poremećaja u odraslih osoba. SCAN ljestvica daje uvid i u trenutačno stanje, ali i u cjelokupni tijek psihičkog poremećaja (lifetime). SCAN informacije uzima i iz drugih izvora poput medicinske dokumentacije ili heteropodataka dobivenih od obitelji. Podaci se analiziraju kompjuterskim programom CATEGO-5, koji daje dijagnoze prema MKB-10 ili DSM-IV kriterijima. Primjenjuju ga educirani psihijatri ili psiholozi, a za provedbu je potrebno 90 do 120 minuta.

Strukturirani klinički intervju za Os i DSM-IV (Structured Clinical Interview for Axis i DSM– IV Disorders, SCID). SCID je jedna od najraširenijih i najčešće korištenih dijagnostičkih instrumenata koja se koristi podjednako u istraživanjima i kliničkoj praksi. Ljestvica je razvijena radi dobivanja informacija korištenjem višemodularnog strukturiranog intervjua o dijagnozama psihičkih poremećaja odraslih osoba prema DSM-IV. Nakon procjene glavnih problema, kliničar ciljano koristi jedan od različitih modula. SCID provodi trenirani ispitivač, a potrebno je 60 do 90 minuta. Prava korištenja pripadaju M. B. Firstu.

Specifični instrumenti za procjenu anksioznih poremećaja
Koriste se za procjenu pojavnosti i intenziteta simptoma, te praćenja tijeka poremećaja i ishoda terapije u određenom anksioznom poremećaju, a mogu se koristiti u svakodnevnom kliničkom i istraživačkom radu.

6 Premda su neki prevedeni na hrvatski jezik, navodimo originalne engleske nazive.Hrvatski znanstvenici na područjupsihijatrije isto koriste pojedine ljestvice u znanstvenim istraživanjima.


Generalizirana anksioznost

Beckov registar anksioznosti (Beck Anxiety Inventory).Dizajniran je kao instrument za mjerenje generalizirane anksioznosti i
razlikovanje simptoma anksioznosti od depresije. Ima 21 česticu, na koju ispitanik odgovara na ljestvici od 0 do 3 (0 = nema, 3 = jako izraženo).Ukupni rezultat ljestvice upućuje na stupanj anksioznosti
– veći rezultat znači veći intenzitet anksioznosti. Može se koristiti i za procjenu promjene simptoma anksioznosti tijekom liječenja. S ljestvicom postoje dobra iskustva i u svakodnevnoj kliničkoj praksi, poglavito zbog jednostavnosti primjene. Rutinsko korištenje samoocjenske Beckove ljestvice anksioznosti u Dnevnoj bolnici Psihijatrijske bolnice Vrapče značajno olakšava dijagnostiku i evaluaciju liječenja anksioznih poremećaja.

Covi ljestvica za anksioznost (Covi Anxiety Scale, COVI). Ova ljestvica mjeri intenzitet anksioznih simptoma. Sastoji od tri čestice, a procjenjuje verbalni report, ponašanje i somatske simptome anksioznosti. Intenzitet simptoma ocjenjuje se od 1 do 5 (1 = uopće ne, 5 = izraženo). Ljestvica je jednostavna, no kako ima samo tri općenite ocjene, najčešće se koristi zajedno s nekom drugom ljestvicom.
Smatra se da točno razlikuje skupinu anksioznih od depresivnih pacijenata.

Hamiltonova ocjenska ljestvica za anksioznost (Hamilton Rating Scale for Anxiety, HAM-A). Najčešće korištena ljestvica za
simptome anksioznosti. Originalno je zamišljena za procjenu simptoma u osoba koje već imaju anksiozni poremećaj. HAM-A nije osobito korisna u procjeni anksioznih simptoma u drugim psihičkim poremećajima. Sastoji se od 14 čestica, koje se ocjenjuju od 0 do 4 (0 = ne postoji, 4 = značajno izražen), a posljednja čestica ocjenjuje ponašanje tijekom kliničkog intervjua. Uglavnom se temelji na somatskim simptomima i oslanja na subjektivni iskaz pacijenta.
Ljestvica je dizajnirana za mjerenje promjene u simptomima tijekom vremena. Prednosti su široka primijenjenost i jednostavnost. Nedostaci uključuju nemogućnost generalizirane procjene anksioznih simptoma u ostalim psihičkim poremećajima te predominantno bavljenje subjektivno iskazanim somatskim simptomima. U depresivnih pacijenata treba se koristiti zajedno sa skalom za depresiju, HAM-D. Korištena je u mnogim kliničkim studijama za procjenu terapijskog učinka.7

Bolnička ljestvica za anksioznost i depresiju
(Hospital Anxiety and Depression Scale, HADS). Samoocjenska ljestvica koja se koristi za otkrivanje simptoma depresija i anksioznosti u medicinskim ustanovama. Ima 14 čestica, od kojih se 7 odnose na depresiju, a 7 na anksioznost, dok se intenzitet ocjenjuje ljestvicom od 0 do 3 (0 = uopće ne, 3 = cijelo vrijeme). Prednosti su jednostavna primjena za procjenu anksioznosti i depresivnosti. Smatra se pouzdanim instrumentom za skrining klinički značajne anksioznosti i depresije u pacijenata u medicinskim ustanovama.Može se primijeniti u evaluaciji liječenja. Validirana je u psihijatrijskoj i općoj populaciji za odrasle i adolescente. Prava korištenja pripadaju National Foundation for Educational Research.8

Registar za stanje i karakteristike anksioznosti (State-trait Anxiety Inventory, STAI). STAI može razlikovati aktualnu, situacijsku, odn. privremenu (state) anksioznost, koja se javlja u određenim situacijama, od dugotrajne (trait) anksioznosti, koja se javlja kao generalizirana kronična anksioznost. To je samoocjenska ljestvica koja ima 40 čestica, od kojih se 20 odnosi na općenitu anksioznosti, a drugih 20 na aktualno stanje pacijenta. Postoji i kompjutorska verzija. Ima dobru korelaciju s ostalim ljestvicama, npr. Beck Anxiety Inventory i Fear Questionnaire. Prava korištenja pripadaju autoru C. Spielbergeru.


Fobije/Socijalna anksioznost

Upitnik za strah (Fear Questionnaire, FQ). Samoocjenska ljestvica koja se koristi za procjenu fobija, fobičnih simptoma i ostalih simptoma povezanih s fobijama. Ima 24 čestice. Dio upitnika evaluira fobično ponašanje povezano sa serijom fobičnih situacija, dok drugi dio evaluira simptome anksionosti, depresije i generalnog distresa uzrokovanog fobijom. Upitnik procjenjuje pet socijalnih situacija, pet tjelesnih ozljeda i pet agorafobičnih siutacija, koje se pojedinačno mogu koristiti kao subljestvice. Svaka se čestica procjenjuje od 0 do 8 (0 = nema fobije, 8 = jako izraženo). Ljestvica se zaključuje ukupnim rezultatom i rezultatima subskala za agorafobiju, tjelesnu ozljedu i socijalnu fobiju. Pacijentu treba oko 10 minuta. Prava korištenja pripadaju autoru I. Marksu.

Liebowitzeva ljestvica za socijalnu anksioznost (Liebowitz Social Anxiety Scale, LSAS). Ljestvica ocjenjuje strah/anksioznost i izbjegavanje. Ima 24 čestice, koje predstavljaju uobičajene situacije predstavljanja u javnosti ili socijalne situacije. Svaka situacija se ocjenjuje ocjenom od 0 do 3 (0 = nema ili nikada, 3 = jako ili učestalo). Ima 13 čestica koje se odnose na nastup u javnosti i 11 koje se odnose na socijalne situacije. Primjenjuje ju kliničar ili educirani ispitivač, a traje oko 15minuta. Prava korištenja pripadaju M. Liebowitzu.

Registar socijalne fobije i anksioznosti (Social Phobia and Anxiety Inventory, SPAI). Ljestvica procjenjuje kognitivne, somatske simptome i izbjegavanje u nizu socijalnih i agorafobičnih situacija. Nudi ukupni rezultat za intenzitet socijalne fobije. Ima dvije subskale, za socijalnu fobiju i agorafobiju.Može se koristiti za skrining u medicinskim ustanovama, školama, domovima i penalnim ustanovama. Također se koristi u poslovnim situacijama radi procjene osoba koje imaju poteškoće na položajima koji zahtijevaju socijalnu interakciju i socijalni performans. Koristi se za odrasle i adolescente. Primjenjuje ju kliničar ili educirani ispitivač, a traje 20-30 minuta. Prava korištenja pripadaju autoru, S. M. Turneru.9

Yale-Brownova opsesivno-kompulzivna ljestvica (Yale-Brown Obsessive Compulsive Scale, Y-BOCS). Procjenjuje intenzitet
poremećaja u osoba s opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Veći dio ljestvice zahtijeva samoprocjenu ispitanika, a završna procjena uključuje i kliničku procjenu ispitivača. To je polustrukturirana ljestvica, koja koristi listu pitanja za svaku od 10 čestica. čestice se ocjenjuju od 0 do 4 (0 = nema, 4 = ekstremno), a ocjena intenziteta se temelji na iskazu ispitanika i opservaciji tijekom intervjua. Prije ispitivanja ispitivač treba objasniti ispitaniku definiciju opsesivnih ideja i kompulzivnog ponašanja. Prednosti su kratkoća i jednostavnost primjene. Nedostatak je korištenje samo u studijama opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Značajna prednost je mogućnost procjena intenziteta simptoma koji ne ovise o vrsti ili broju aktualnih simptoma. Također se koristi za procjenu promjene simptoma tijekom liječenja. Prava korištenja pripadaju autoru W. K. Goodmanu.

Ljestvica za akutnu paniku (Acute Panic Inventory Scale, API).

Ljestvica mjeri karakteristike i izraženost paničnih napadaja. Ima 17 čestica koje evaluiraju simptome tijekompaničnog napada, a procjenjuju se ocjenama od 0 do 3 (0 = nema, 3 = jako izraženo).
Ljestvica ne procjenjuje trajanje i broj paničnih napadaja. Jednostavna je i kratka, a primjenjuje ju kliničar ili educirani ispitivač. Prava korištenja pripadaju autoru M. R. Liebowitzu.

Sheehanova samoocjenska ljestvica za anskioznost (Sheehan Patient-Rated Anxiety Scale, SPRAS).

Procjenjuje izraženost simptoma u osoba s paničnim poremećajem na ljestvici od 5 stupnjeva; procjenjuje somatske simptome paničnog poremećaja, zatim nesanicu, depresivnost, promjene raspoloženja, opsesivnost i kompulzivnost.
Razlikuje situacijsku anksioznost, neočekivanu anksioznost, neočekivane djelomične simptome i anticipacijsku anksioznost.
Prednost joj je jednostavnost, a ljestvicu ispunjava ispitanik.

Klinička ljestvica za posttraumatski stresni poremećaj (Clinician Administred PTSD Scale, CAPS).

Ljestvica razvijena za procjenu vrste i ozbiljnosti simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja kod vojnika i civila, u skladu s DSM-III-R klasifikacijom.
Razvili su je istraživači Veterans AffairsMedical Centera i dostupna je bez naknade. CAPS se sastoji od 17 čestica koje obuhvaćaju simptome PTSP-a prema B, C i D kriterijima DSM-IV. Za svaku česticu ispitivač procjenjuje učestalost i intenzitet. Za kriterij A, vezan uz traumatski događaj, kriterij E, koji govori o trajanju smetnji, i kriterij F, koji procjenjuje osobni doživljaj smetnji, poremećaj socijalnog i radnog funkcioniranja ispituje se pacijent. Bodovi postignuti na CAPS-u upućuju na vrstu i težinu te na postojanje/nepostojanje poremećaja. CAPS provodi kliničar ili trenirani ispitivač, a potrebno
je 50 do 60 minuta.

Davidsonova ljestvica za traumu (Davidson Trauma Scale,DTS).

Kratka i jednostavna ljestvica koja mjeri izraženost i učestalost simptoma posttraumatskoga stresnog poremećaja. Može se koristiti za otkrivanje žrtava traume ili stanja pri početku i tijekom terapije PTSP-a. Sastoji se od tri modula koji korespondiraju s osnovnim DSM-IV kriterijima PTSP-a i procjenjuju izraženost i učestalost smetnji. Provodi je kliničar ili trenirani ispitivač,
a potrebno je 10 minuta.10

Mississippi ljestvica (Mississippi Scale, MSS).

Samoocjenski instrument za procjenu intenziteta simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja ratnih veterana. Postoji i civilna varijanta. Ima 35 čestica, koje su podijeljene u četiri skupine u skladu s DSM-IV kriterijima PTSP-a. Procjena intenziteta je na skali od 1 do 5.
Provodi je kliničar ili trenirani ispitivač, a potrebno je 10 do 20 minuta.

Samoocjenske ljestvice.

Imaju neke prednosti, npr. jednostavnost primjene jer ispitanik samodgovara na pitanja, i nema potrebe za angažmanom osoblja. Koriste se u procjeni subjektivnih stanja, a ponekadmogu otkriti i neke prikrivene simptome.1 Kada se koriste u psihoedukacijskim intervencijama, mogu poboljšati uvid pacijenta u stanje, što je važno radi identifikacije ključnih simptoma bolesti i praćenja terapijskog odgovora.11 Glavni nedostatak samoocjenske ljestvice je pouzdanost, naročito u onim poremećajima gdje postoji značajan nedostatak uvida pacijenta.12


Zaključak

Klinički instrumenti za dijagnostiku anksioznosti i anksioznih poremećaja nisu u svakodnevnoj kliničkoj uporabi, ali mogu pružiti diferentnije i objektivnije podatke o intenzitetu simptoma i napredovanju liječenja.13 U odabiru ljestvice značajni su pouzdanost i osjetljivost ljestvice, dobre psihometrijske karakteristike, jednostavnost primjene i vrijeme primjene. Također treba obratiti pažnju na okolnosti primjene ljestvice i edukaciju ispitivača. U korištenju podataka bitna je i jednostavnost obrade podataka.5 Osim simptoma i intenziteta simptoma, ljestvice mogu dati značajnu procjenu profesionalnog, socijalnog i obiteljskog funkcioniranja i njihovih promjena. Radi postizanja bolje procjene, kliničke se ljestvice mogu uspješno kombinirati međusobno ili sa samoocjenskim ljestvicama. Primjena samoocjenskih ljestvica može se preporučiti i u svakodnevnoj kliničkoj praksi za procjenu simptoma i tijeka liječenja, naročito zbog jednostavnosti primjene.

Renči pomagaj, vidi sto sam napravila od teksta. Isla sam samo copy paste...pa zakenjala..ups

Ma nemaš frke, evo upravo popravljam

ajme fala...btw.. rijesila sam jedan od tih testova online
ispalo mi mid anxiety...tj. srednja anksioznost...aj dobro.

Hehe možda i preživiš
Baš ću kasnije baciti oko, kad završim s ovim. Djeluje prilično zanimljivo.

Ja posudila od psihica to izdanje..super je objašnjeno dosta stvari. Prepisat cu neke jer nisu svi članci na netu. Nekako mi drago procitati mišljenja stručnjaka.

Podržavam ideju!
I ja isto tako volim čuti ako treba i 100 mišljenja od 100 stručnjaka, puno veća je šansa da nađem upravo ono što mi treba.

I, naravno, HVALA

Renči evo ti jos teksta za sređivanje. al najprije ga procitaj. Fantastičan je. Iz istog stručnog časopisa kao i prethodni

Nemedikamentozno liječenje anksioznih poremećaja

doc. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić,1 Anka Vuković, radni terapeut2
1Psihijatrijska bolnica Vrapče
2Psihijatrijska bolnica Rab

Psihološki faktori vrlo su značajni u nastanku anksioznih poremećaja, a odnose se na okolnosti ranog razvoja i stres. Liječenju svakog pojedinca oboljelog od anksioznog poremećaja treba prići individualno i napraviti specifični plan liječenja koji može uključivati medikamentozno liječenje, psihoterapiju i druge nemedikamentozne postupke, a najčešće njihovu kombinaciju.
Nemedikamentozne metode mogu se primjenjivati i u programu samopomoći, individualno ili u grupama samopomoći.
Cilj ovih postupaka je naučiti vještine koje će pomoći bolesniku da sam upravlja svojom tjeskobom. Na ovaj način smanjuje se osjećaj bespomoćnosti koji sampo sebi dodatno proizvodi anksiozne simptome. Ciljevi su izbjeći, smanjiti ili kontrolirati neželjenu patološku anksioznost, a prihvatiti anksioznost svakodnevnog života.
Program uključuje edukaciju o anksioznosti, metode kontrole anksioznosti putemvježbi disanja, relaksacije i utjecaja na disfunkcionalne misli. Program je opisan u priručniku koji je u pripremi za tisak,1 a ovdje iznosimo osnovne nemedikamentozne postupke za otklanjanje ili smanjivanje simptoma anksioznosti kod anksioznih poremećaja. Za pisanje ovog članka korištena je ista literatura kao za pisanje priručnika. 2-12

Edukacija o bolesti: činjenice koje je važno znati o anksioznosti

Informacije o bolesti mogu značajno pomoći u redukciji simptoma anksioznosti. Stoga s bolesnikom treba razgovarati o bolesti uključujući simptome i načine liječenja. Bolesniku također treba reći koje liječenje može biti provedeno u okviru obiteljske medicine, a koje zahtijeva konzultaciju specijalista psihijatra ili upućivanje na psihoterapiju.

Osim medikamentoznog liječenja koje može početi u ambulanti liječnika obiteljske medicine, u standard liječenja anksioznih poremećaja trebalo bi uključiti nemedikamentozne postupke.
U programu edukacije o bolesti važno se upoznati sa simptomima anksioznosti, razlikovanjem patološke anksioznosti od anksioznosti svakodnevnog života, uzrocima anksioznosti i informacijama o fiziologiji anksioznosti. Stoga je važno da su navedene informacije dostupne bolesniku.


Anksioznost

Postoji puno naziva koji se koriste za anksioznost, kao što su tjeskoba, zabrinutost, panika, nervoza, napetost, osjećaj da je osoba na rubu, pod stresom i sl. Svi ovi izrazi opisuju stanje neugode koje se očituje kao niz tjelesnih i psihičkih simptoma koji se javljaju u situacijama koje pojedinac doživljava ugrožavajućim ili opasnim, kada postoji strah od posljedica i ishoda neke situacije. Nelagodu će osoba osjećati radilo se o stvarnoj ili zamišljenoj opasnosti.
Anksioznost je sastavni dio života i povremeno svi imamo ovakve osjećaje. O bolesti se govori tek kada je anksioznost stalno prisutna (opći anksiozni poremećaj), kada se javlja u nekim posebnim situacijama koje uobičajeno ne plaše, npr. ulazak u dizalo ili vožnja tramvajem, odlazak od kuće, socijalne situacije (fobije) ili kada se iznenada pojavljuju u obliku neugodnog napada izrazito jake anksioznosti koju se naziva panika (panični poremećaj) i kada ta anksioznost pojedinca značajno ograničava u postizanju osobnih, profesionalnih ili nekih drugih ciljeva i na taj način mu smanjuje kvalitetu života.

Anksioznost svakodnevnog života

Anksioznost je normalna reakcija na situaciju koja osobu zabrinjava ili koju doživljava kao prijeteću. Može se doživljavati kao mala nelagoda pa sve do vrlo izražene panike. Ne treba se bojati svake anksioznosti jer je ona uobičajena i informira pojedinca da se nalazi u nekoj zabrinjavajućoj situaciji. Svi doživljavamo anksioznost kada se nalazimo u stresnim situacijama, npr. prilikom odlaska na neki važan sastanak ili pregled, tijekomčekanja rezultata pregleda ili odlaska na ispit. Tada brinemo kakav će biti ishod i kako će to utjecati na naš život. Kada se nalazimo u stresnim situacijama, možemo biti preokupirani njima, što može utjecati na naše ponašanje. U većini situacija anksioznost će prestati kada ove situacije prestanu.

Kako prepoznati vlastitu anksioznost

Anksioznost se izražava nizom tjelesnih simptoma kao što su lupanje srca, znojenje, podrhtavanje ruku ili tijela, suha usta, teškoće kod disanja, mučnina u želudcu, osjećaj topline ili vrućine, napetost mišića, osjećaj da se ne možemo opustiti, osjećaj knedle u grlu.
Nadalje, anksioznost se izražava psihičkim simptomima kao što su osjećaj nesvjestice, slabosti, smušenosti, teškoća koncentracije, straha od smrti, kod oboljelih postoji strah da će izgubiti kontrolu nad vlastitim ponašanjem, doživljaj pretjerane zabrinutosti, osjećaj da će se svaki čas dogoditi neko neugodno iznenađenje. Kada se ovi simptomi javljaju kao odgovor na neku situaciju koja pojedinca objektivno zabrinjava, kada bitno ne utječu na djelovanje, npr. ako simptomi na ispitu pojedinca ne blokiraju toliko da ne može odgovoriti na pitanja na koja zna odgovor, i kada nestanu nakon određenih izazivajućih situacija, radi se o očekivanoj anksioznosti koja ne bi trebala previše brinuti. Međutim, kada su neki od simptoma stalni ili se javljaju u napadima panike ili u nekim posebnim situacijama kojih se ljudi obično ne boje, kao što su npr. izlazak iz kuće i odlazak u društvo, tada se radi o anksioznom poremećaju.

Kako nastaju simptomi anksioznosti

Na nastanak anksioznih poremećaja utječu različiti faktori kao što su iskustva u djetinjstvu, stresne situacije, osobna osjetljivost, načini sučeljavanja sa stresom. Iskustva u djetinjstvu mogu biti izloženost separacijma s emocionalno značajnim osobama, traumatski događaji i drugo. Stresni događaji mogu biti gubitak emocionalno značajnih osoba, prekid emocionalne veze, pritisak na poslu, financijski problemi, ozbiljna tjelesna bolest, velike promjene u životu kao što su selidba, promaknuće na poslu, rođenje djeteta, vjenčanje i sl. Vanjske stresne situacije mogu pridonijeti pojavi poremećaja, ali same po sebi nisu dovoljne da objasne nastanak poremećaja. Stoga se može reći da ovakve vanjske situacije predstavljaju povećani rizik za
nastanak poremećaja i rizik za pogoršanje simptoma bolesti, pa je podučavanje strategija suočavanja sa stresom važan dio prevencije poremećaja.

Osobna vjerovanja o nastanku poremećaja koja mogu usporiti liječenje

Vrlo je važno otkriti koja su osobna vjerovanja bolesnika o nastanku poremećaja, jer neka vjerovanja mogu nepovoljno djelovati na liječenje. Npr. ako bolesnik vjeruje da su isključivo vanjske okolnosti odgovorne za nastanak poremećaja, može se desiti da u liječenju zauzme pasivan stav vjerujući kako jedino promjena vanjskih okolnosti može donijeti promjenu stanja. Naravno, potrebno je pokazati jasne osjećaje empatije za razumijevanje situacije i utjecaj okolnosti koje su povezane s početkom simptoma bolesti. No, vrlo je važno reći da iako se ne može promijeniti vanjski događaj, može se promijeniti naše tumačenje toga događaja, napraviti plan rješavanja negativnih posljedica tog događaja i utjecati na simptome bolesti. Gubitak nade da osoba može nešto učiniti i promijeniti negativno djeluje na ishod liječenja bolesti.

Stigma ili negativno obilježavanje osoba koje boluju od anksioznog poremećaja također može negativno djelovati na liječenje; takvo je npr. vjerovanje da samo slabići mogu imati ovakve simptome. Osobe koje imaju anksiozni poremećaj nisu zbog toga manje vrijedne kao ljudi jer anksiozni poremećaj nije osobina karaktera nego bolest kao i svaka druga tjelesna bolest. Dobro je napraviti usporedbu s tjelesnom bolesti i reći bolesniku kako zasigurno za osobu koja je doživjela infarktmiokarda, a za koju je stres također rizičan faktor, nitko ne bi pomislilo da je slaba.

Ciklus anksioznosti

Kada se jedanput krug anksioznosti pokrene, sam sebe održava preko simptoma, misli i osjećaja koji međusobno povećaju anksioznost. Stoga je važno razumjeti kako nastaju simptomi i na koji način se održavaju kako bi se prekinuo krug utjecaja i time kontrolirala tjeskoba.
Zbog postojanja povezanosti misli, osjećaja, ponašanja i tjelesnih simptoma, moguće je utjecati na smanjenje nelagode, otkloniti, umanjiti ili svesti anksioznost na razinu koja se može tolerirati. Stoga naš utjecaj na simptome može ići putem utjecaja na naše misli i na tjelesne simptome. Bolesnicima je potrebno dati smjernice za smanjivanje anksioznosti.

Anksioznost je prirodna reakcija na opasnost

Kako bi se razumjelo simptome anksioznosti, potrebno je znati da je anksioznost prirodna reakcija na opasnost, automatska i
urođena, te će se simptomi anksioznosti pojaviti uvijek kada postoji doživljaj opasnosti, koji može biti objektivan i subjektivan. Bez obzira postoji li stvarna opasnost ili osoba doživljava situaciju opasnom, ili čak nije svjesna opasnosti, pojavit će se simptomi. Oni imaju smisla jer pripremaju tijelo za reakciju na opasnost, koja može biti borba ili bijeg, i koja proizvodi niz fizioloških reakcija u našemtijelu. Oanksioznosti kao poremećaju govori se kada se simptomi javljaju bez postojanja poznatih situacija opasnosti ili kad postoji pretjerana anksioznost na uobičajene situacije. U situacijama kada opasnost nije poznata, organizam također reagira kao da je prijetnja stvarna. Stoga je vrlo važno bolesniku reći da se njegovo tijelo nalazi u promijenjenom stanju kao da se priprema na borbu ili na bijeg, kao da je u opasnosti, iako za to ne postoje očigledni razlozi.
Razumijevanjem navedenih mehanizama može se oboljelima pomoći u smanjivanju simptoma anksioznosti i njihovoj kontroli.

Simptomi anksioznosti kao posljedica disbalansa kisika i ugljičnog dioksida i lučenja adrenalina

Vrlo je važno razumjeti tjelesnu pozadinu nastanka simptoma anksioznosti; osoba može lakše razumjeti kako kontrolirati
simptome anksioznosti ako nauči kontrolirati disanje i napetost svojih mišića.
Kao što je navedeno, u anksioznosti tijelo reagira kao da je u opasnosti i priprema se na reakciju borbe ili bijega, za što su
potrebni jaki napeti mišići, a za što je potrebno više kisika i adrenalina. Da bi se povećao dotok kisika, ubrzava se disanje. Ubrzanje disanja može se doživljavati kao poteškoća u dolaženju do daha, prsni mišići mogu postati napeti, a to se može doživljavati kao pritisak ili bol u grudnom košu.
Previše kisika u krvi može dovesti do osjećaja nesvjestice. Poremećaj omjera kisika i ugljičnog dioksida koji je smanjen održava simptome. Možda je dobro bolesnika uputiti da se prisjeti filmova u kojima osobe u paničnom napadaju dišu u vrećicu kako bi se ovaj disbalans popravio. Za demonstraciju ove povezanosti, bolesniku se može reći da će svaka osoba koja se ubrzano uspinje stubama ubrzano i plitko disati i napraviti disbalans kisika i ugljičnog dioksida te dobiti simptome slične onima kod paničnog napadaja.
Adrenalin dovodi do ubrzanja rada srca, povećava napetost mišića, što može dovesti do glavobolje, bolova u vratu, osjećaja obruča oko glave te drhtanja mišića. Također može izazvati crvenjenje ili blijeđenje kože, pa osoba može doživljavati vrućinu, hladnoću, ili naizmjenično jedno i drugo. S efektom adrenalina povezana su suha usta, zamagljen vid, teškoće gutanja, mučnina i poriv za uriniranjem ili defekacijom i znojenje.

Anksioznost, mozak i lijekovi

Bez obzira o uzrocima koji dovode do anksioznosti, ona ima svoje uporište u mozgu jer su psihološko i biološko povezani.
razumijevanje anksioznih poremećaja na moždanoj razini odnosi se na disbalans različitih neurotransmitera u nekim regijama mozga. Lijekovi koji se koriste u liječenju anksioznosti utječu na ovaj disbalans i biološki smanjuju simptome bolesti. Stoga je važno reći da se anksiozni poremećaji mogu liječiti lijekovima, prvenstveno posebnom skupinom antidepresiva koji utječu na razinu serotonina, a koji su također uspješni u liječenju depresije. Vrlo važno je istaknuti da lijekove treba uzimati kontinuirano više tjedana na propisani način, a o neugodnim simptomima nakon uzimanja lijekova bolesnik se treba savjetovati s liječnikom. Anksiolitici poput lijekova protiv bolova mogu brzo pomoći u situacijama anksioznosti, ali ne preporučuju se za dugotrajnije uzimanje. Dobro je savjetovati uzimanje anksiolitika po potrebi kada nemedikamentozni postupci ne pomažu i tražiti bolesnikovo bilježenje kada ih uzima i u kojim situacijama. Podaci o biološkoj osnovi anksioznosti navedeni u članku L. Oruč i suradnika s osvrtom na neuroanatomske, neuroendokrine, neurokemijske i neurofarmakološke aspekte anksioznosti i anksioznih poremećaja u ovom broju časopisa mogu se također koristiti kao izvor informacija za bolesnike.

Kontrola simptoma anksioznosti vježbama disanja

Simptomi povezani s disanjem su učestali kod anksioznih poremećaja. Velik broj oboljelih s ovim poremećajima zbog nepravilnog disanja pogoršava simptome poremećaja. Većina bolesnika hiperventilira, odnosno povećava brzinu ili dubinu disanja. Znaci i simptomi hiperventilacije su ubrzano i nepravilno disanje koje je plitko, oboljeli može često uzdisati, zijevati i/ili šmrcati. Prisutan je osjećaj nedostatka zraka, što se pokušava nadoknaditi dubljim udisanjem, zatim osjećaj umora, nesvjestice i sl. Proces hiperventilacije često je potaknut stresnim situacijama, neovisno o tome što je uzrok, a može sam po sebi uzrokovati daljnju tjeskobu i pogoršanje simptoma anksioznosti.

Ukoliko bolesnik odgovori pozitivno na bilo koje od sljedećih pitanja, može imati koristi od vježbi disanja jer vjerojatno hiperventilira:

• dišete li više od 10 do 12 udaha uminuti čak i kada sjedite kada se osjećate napeto ili ste zabrinuti?
• imate li osjećaj pritiska u grudnom košu?
• uzdišete li ili zijevate?
• udišete li često duboko?

Kako vježbama disanja smanjiti simptome

Ljudi koji ubrzano dišu pokazuju tendenciju disanju iz prsnog koša, a ne koriste trbušno disanje, što može rezultirati osjećajem napetosti ili bolovima u prsnom košu. Dobro je bolesniku preporučiti vježbanje dijafragmalnog (trbušnog) disanja, što znači disanje kroz nos i trbuh.

Za provjeru pravilnog disanja potrebno je napraviti sljedeće:
leći na leđa, položiti ruke 5-6 cm iznad pupka tako da se prsti srednjaci dodiruju. Udahnuti: ukoliko se srednjaci ne razdvoje, disanje je nepravilno.Može se i jednu ruku staviti na gornji dio prsnog koša, a drugu ispod rebrenog luka.Udahnuti i izdahnuti: donja ruka treba se pomicati prema gore pri udisaju, a prema dolje pri izdisaju. Gornja ruka se gotovo uopće ne bi trebala pomicati. Ukoliko osoba hiperventilira, pomicat će se gornja ruka, a trbuh može biti uvučen prilikom udisaja.

Sljedeći primjer može pomoći u vježbanju pravilnog disanja.

Ukoliko se želi naučiti pravilno disati, bilo bi dobro vježbu početi ležeći na leđima, s jednom rukom ispod rebrenog luka, a
drugom na gornjem dijelu prsnog koša. Prilikom udisaja potrebno je širiti donji dio prsnog koša i dijafragmu tako da se ruka koja počiva ispod rebrenog luka pomiče prema gore; druga bi se ruka trebala samo malo pomicati. Potrebno je zamisliti udisanje prema unutra i dolje. Bolesniku se može savjetovati sljedeće:
• potražite ugodno mjesto i legnite na leđa
• položite ruke ispod rebrenog luka 5 do 6 cm iznad pupka
• zatvorite oči i zamislite kako se u vašem trbuhu nalazi lopta
• svaki put kada udahnete možete zamisliti kako se lopta puni zrakom
• svaki put kada izdahnete zamislite kako se lopta prazni.

Kad ovakvo disanje u ležećem položaju postane lako i prirodno, vježbu treba ponoviti u sjedećem, a potom i u stojećem položaju. Na kraju će osoba moći disati normalno i u stresnim situacijama.

Bolesniku je potrebno preporučiti takav način disanja svaki put kada se nađe u stresnoj situaciji, kada osjeća tjeskobu i kada mu se čini da će dobiti panični napadaj. Za postizanje dobrih rezultata potrebno je preporučiti vježbati tijekom najmanje 3 tjedna, nekoliko puta dnevno i uvijek u tjeskobnim situacijama.

Što savjetovati bolesniku kada primijeti ubrzano disanje odnosno osjeća približavanje paničnog napadaja

Kada bolesnik primijeti da diše ubrzano, a to će biti uvijek kada je tjeskoban ili kada misli da će dobiti panični napadaj, potrebno mu je savjetovati sljedeće:
• sjedite ili se naslonite na nešto, zadržite dah (ne udahnite preduboko) i brojite do 10 nakon toga izdahnite i recite sebi mirnim glasom „opusti se“
• udahnite i izdahnite u ciklusu od 6 sekundi
• udahnite za 3 sekunde i izdahnite za 3 sekunde; to je frekvencija 10 u minuti
• nakon svake minute – poslije 10 udaha/izdaha – zadržite dah za 10 sekundi i nastavite disati u ciklusu od 6 sekundi
• nastavite disati dok simptomi pretjeranog disanja ne nestanu.

Cilj je postupka da bolesnik strah ne razvije u paniku: najvažnije je primijetiti prve simptome hiperventilacije te odmah primijeniti tehniku.

Kontrola simptoma anksioznosti vježbama relaksacije

Progresivna relaksacija mišića i autogeni trening su medicinski dokazane metode koje pomažu u kontroli simptoma anksioznosti. Može se koristiti i jedna i druga tehnika relaksacije ili izabrati ona koja više pomaže. Za učenje tehnike relaksacijemogu poslužiti audio ili videokasete.
Za usvajanje ovih tehnika potrebno je višemjesečno vježbanje.

U TABLICI _ prikazane su vježbe koje se koriste kod progresivne mišićne relaksacije. Progresivna mišićna relaksacija predstavlja vježbe napinjanja i opuštanja mišića po točno određenim skupinama mišića koje omogućavaju opuštanje cijelog tijela. Vježbati bi trebalo barem jednom dnevno, preporučljivo je dvaput dnevno – jednom ujutro i jednom u rano predvečerje (najmanje 20-30 minuta svaki put). Između vježbimora biti razmak od barem 3 sata.Vježbe se provode sjedeći u ugodnom stolcu ili ležeći na podu s jastukom ispod glave.

1. Progresivna relaksacija mišića

Desna šaka i podlaktica

• Čvrsto stisnite šaku – mišići šake su tvrdi, u podlaktici osjećate napetost, prsti su lagano utrnuti.
• Opustite se, pustite mišiće šake i podlaktice da odu, mišići lebde, lagano odlaze, nema težine u njima, sve su opušteniji, ruka je sasvim lagana.
• Ponovite to još jedanput

Desna nadlaktica – napinjanje bicepsa desne ruke

• Naslonite se laktom i tiskajte rukom istovremeno prema unutra, ali šaka i podlaktica moraju ostati opušteni. Uprite i tiskajte na unutrašnju stranu, neka podrhtava mišić unutrašnje strane.
• Opustite se, mišići čitave ruke su opušteni – od prstiju, preko šake, podlaktice, do nadlaktice – ruke kao da nema. Mišići su lagani, ruka lagano leži na naslonjaču, gotovo bestežinski, ne osjeća se nikakva napetost.
• Ponovite to još jedanput

Lijeva šaka i podlaktica

• Čvrsto stisnite šaku – mišići šake su tvrdi, u podlaktici osjećate napetost, prsti su lagano utrnuti.
• Opustite se, pustite mišiće šake i podlaktice da odu, mišići lebde, lagano odlaze, nema težine u njima, sve su opušteniji, ruka je sasvim lagana
• Ponovite to još jedanput

Lijeva nadlaktica – napinjanje nadlaktice desne ruke.

• Lakat lijeve ruke stavite na naslon, te pritisnite nadolje i prema sebi istovremeno, ali šaka i podlaktica moraju ostati opušteni. Pritišćite na unutrašnju stranu, neka podrhtava mišić unutrašnje strane.
• Opustite se, mišići čitave ruke su opušteni – od prstiju, preko šake, podlaktice, do nadlaktice – ruke kao da nema. Mišići su otišli, ruka lagano leži na naslonjaču, gotovo bestežinski, ne osjeća se nikakva napetost.
• Ponovite to još jedanput

Opuštanje lica

• Čelo

• Maksimalno podignite obrve, čelo je napeto, naborano.
• Opustite čelo, nema nikakve napetosti u čelu.
• Ponovite to još jedanput

• Nos

• Istovremeno gledajte u križ, kao da vam je nešto na nosu, i pritom snažno naborajte nos. Nos je naboran, podrhtava, u očima je napetost.
• Opustite se. Čelo, nos i oči su potpuno opušteni, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput

• Usta i brada

• Čvrsto stisnite zube i raširite krajeve usana koliko god možete. Zubi su stisnuti, usne i obrazi maksimalno napeti.
• Opustite se – čitavo lice je opušteno – čelo, obrve, oči, nos, brada, usne. Usta lagano poluotvorena, nema napetosti na licu.
• Ponovite to još jedanput

• Vrat

• Bradu pritisnite prema prsima, ali ih nemojte dodirnuti, a mišiće vrata kao da suprotstavljate – prednji su u sukobu sa stražnjima, stražnji mišići guraju, a prednji im to ne daju – vrat je maksimalno napet, podrhtava.
• Opustite mišiće vrata.
• Ponovite to još jedanput

Mišići gornjeg dijela trupa

• Duboko udahnite i istovremeno pritisnite mišiće lijeve i desne strane jedne prema drugima – ramena su zategnuta, osjećate napetost u mišićima.
• Opustite mišiće ramena i prsa, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput

Mišići trbuha

Čvrsto zategnite mišiće trbuha, kao u očekivanju da će vas netko udariti u trbuh. Mišići trbuha su čvrsti, pripijeni uz kralježnicu, napeti, podrhtavaju.
• Opustite se. Mišići su potpuno opušteni. Pustite mišiće trbuha da odu, kao da ne postoje.
• Ponovite to još jedanput

Desno bedro

• Gornjem velikom mišiću suprotstavite donja dva mišića – pritom je gornji mišić jako napet, noga je tvrda poput kamena.
• Opustite mišiće bedra, neka budu potpuno opušteni, sve su laganiji.
• Ponovite to još jedanput

Desna potkoljenica

• Podignite nožne prste što više i zategnite maksimalno list. List je tvrd, kao da se grči, bedro ostaje opušteno.
• Opustite potkoljenicu, mišići kao da odlaze, kao da lebde, nema napetosti u nozi.
• Ponovite to još jedanput

Desno stopalo

• Stopalo okrenite prema unutra tako da leži samo na vanjskom bridu i istovremeno čvrsto zgrčite prste. Ponovite isto za lijevo bedro, potkoljenicu i stopalo.
• Opustite stopalo – čitava noga je opuštena.
• Ponovite to još jedanput

Autogeni trening

Autogeni trening sastoji se od vježbi kojima se putem autosugestije pomaže tijelu u opuštanju. Cilj vježbanja je postizanje psihičke i fizičke opuštenosti pa se na početku vježbi, između vježbanja i prije opoziva sugerira mirovanje. Vježbanje se sastoji od 6 vježbi kojima se ponavljanjem jednostavnih rečenica i stvaranjem predodžbi sugerira težina, toplina, ravnomjerno disanje, ravnomjerni rad srca, toplina trbuha i svježina čela. Predodžbama se lakše doživljavaju sugestije. Npr. za doživljaj mira može se predočiti površina mirne vode, bonaca namoru, zalazak sunca i sl. Tijelo je nepokretno tijekom vježbanja. Također može se sugerirati neke pozitivne misli (dobra/dobar sam, uspješna/uspješan sam, dobro mi ide i sl.).

Kontrola simptoma anksioznosti vizualizacijom

Vizualizacija je tehnika uživljavanja u ugodnu situaciju i može dovesti do popuštanja napetosti. Potrebno je zauzeti ugodan položaj tijela i zatvoriti oči. Preporučuje se na početku vježbati 15 do 20minuta dnevno kako bi se osiguralo pravilno izvođenje. Uz poboljšavanje tehnike izvođenja, vježba vremenom zahtijeva samo nekoliko minuta tijekom dana, kada je potrebno. Najučinkovitije su one predodžbe koje za osobu imaju neko značenje. Praktički svatko može uspješno koristiti vizualizaciju. To je pitanje strpljenja i upornosti: poput učenja sviranja glazbenog instrumenta ili neke druge vještine. Treba samo uporno vježbati. Vizualizacijom se treba potpuno uživjeti u ugodan prizor, zamisliti situaciju iz stvarnog života ili neku ugodnu situaciju. Treba zamisliti sve do najmanjih detalja, kao da se upravo sada nalazimo u toj situaciji. Radi ilustracije postupka navodimo primjer: zamislite prirodno okruženje, prekrasan, sunčan dan.Odaberite neko izmišljeno ili stvarno mjesto na kojem se osjećate ugodno i sigurno – u vrtu, na livadi, pored mora ili u planinama, na koncertu, bilo gdje... Kada ste odabrali mjesto, dopustite si nekoliko trenutaka za dobro uređenje tog prizora u svojim mislima. Sada pogledajte oko sebe. Vidite bilje? Grmlje? Drveće? Cvijeće? Glazbenike? Instrumente? Obratite pažnju na boje, zvukove, detalje cvijeta, građu… Osjećamo miris. čujemo zvukove, možda zvuk ptičjeg pjeva, žuborenje potoka, nježno šuštanje vjetra, violinu, gitaru ili nešto drugo.Možete osjetiti toplinu sunca na svom tijelu, što čini da ste još opušteniji, spokojniji i sretniji. Dopustite zrakama sunca da vas ispune i tada osjetite kako svaki strah, tjeskoba i strepnja koju ste možda osjećali nestaju kroz sjaj sunčevih zraka. Osjećate se izuzetno opušteno, ugodno, mirno i sigurno. Ukoliko još niste sjeli u tom svom zamišljenom prizoru, nađite si ugodno mjesto i sjednite. Ukoliko želite, možete i leći. Pogledajte ispred sebe u plavo nebo i osjetite toplinu sunca koja
rastjeruje sve tragove sumnji, briga ili tjeskobe koju ste možda osjećali….


Kontrola simptoma anksioznosti postupnim izlaganjem kod fobičnih strahova

Fobični strahovi dovode do izbjegavanja različitih situacija koji su sadržaj fobije, što značajno može ograničavati život bolesnika i smanjiti kvalitetu života. Zato je važno pokušati svladati strahove postupnim izlaganjem u stvarnim situacijama. Naravno, ovo izlaganje je potrebno raditi postupno. Kao uvod u izlaganje u stvarnoj situaciji u prijelaznom razdoblju može se koristiti i izlaganje u mašti situaciji koje se osoba plaši i koju izbjegava. Da bi bolesnici vježbali izlaganje, prvo moraju svladati tehnike disanja i relaksacije kako bi u svakom trenutku mogli kontrolirati svoju tjeskobu.

U postupku izlaganja potrebno je prvo odrediti specifične ciljeve koje se žele postići, zatimpodijeliti put ka ostvarenju cilja na manje korake, svaki korak uvježbati prije no što se prijeđe na sljedeći, a vještine usvojene za ovladavanje tjeskobom i hiperventilacijom (vježbe disanja i relaksacije) koristiti prilikom uvježbavanja svakog koraka. Navodimo primjer plana savladavanja agorafobije kod osobe koja se boji putovanja sredstvima javnog prijevoza.

Cilj: putovanje tramvajem.
1. Početi kratkim putovanjima tramvajem, putovanjem do prve tramvajske stanice, i to u vrijeme kada nema gužve.
2. Postupno povećavati broj stanica i broj ljudi u tramvaju.

Prvi navedeni cilj može se rastaviti na sljedeće korake:
• putovanje tramvajem jednu tramvajsku stanicu u mirno doba dana
• putovanje tramvajem dvije tramvajske stanice u mirno doba dana
• putovanje tramvajem dvije tramvajske stanice za vrijeme gužve
• putovanje tramvajem pet tramvajskih stanica u mirno doba dana
• putovanje tramvajem pet tramvajskih stanica za vrijeme gužve.

Broj koraka ovisi o težini zadatka. Ako se želi olakšati korake, oni se mogu izvesti prvo u društvu prijatelja ili partnera, a potom samostalno. Za neke ljude ovi koraci mogu biti prelagani. U tom slučaju potrebno je eliminirati one koji su prelagani. Svi ciljevi mogu se rastaviti na manje korake sukladno našim sposobnostima.

Upute koje mogu koristiti bolesnici za uvježbavanje koraka:
• koristite vježbe progresivne relaksacije prije izvođenja aktivnosti
• uz pomoć izlaganja situaciji umašti, uspješno izvedite svoju aktivnost, u sebi. Pogodno vrijeme za to je kraj relaksacijske seanse
• sve aktivnosti izvodite na polagan i opušten način. Drugim riječima, bolesniku treba omogućiti dosta vremena
• opažajte svoj ritam disanja u pravilnim intervalima, tijekom aktivnosti. To može biti svakih 5-10 minuta za dulje aktivnosti
ili češće za kraće aktivnosti
• ukoliko okolnosti dopuštaju, obustavite aktivnost kod točke na kojoj postajete tjeskobni
• prekinite i primijenite tehnike kontrole simptoma koje ste ranije naučili te pričekajte da prođu
• ne napuštajte situaciju dok ne osjetite da vaš strah stvarno opada.

Bolesnik se treba unaprijed dogovoriti samsa sobom (i s bilo kim tko ga prati) koliko se točno njegova tjeskoba mora smanjiti prije no što napusti situaciju
• nikada ne napuštajte situaciju iz straha: suočite se, prihvatite je, neka izblijedi, i tek tada nastavite dalje, ili se vratite. Ukoliko to bolesnik ne učini, može situaciju doživjeti kao poraz i izgubiti samopouzdanje
• nastojte ostati u situaciji što je dulje moguće i čestitajte si na postignućima
• koristite određene predmete ne biste li potaknuli, pojačali određenemisli; npr. imajte fotografiju s nekog vašeg izrazito ugodnog odmora ili neki vama značajni suvenir, pismo uvijek sa sobom
• sami si sugerirajte: „ostani miran/a“.

Prilog 1. Što bolesnik treba znati o anksioznosti

• Anksioznost je prirodna reakcija na stres, nelagodu, opasnost. Sama po sebi nije negativna i stoga ne treba izbjegavati svaku anksioznost jer je anksioznost svakodnevnog života korisna i ne treba je se bojati.
• Nema uspješnog djelovanja bez neke razine anksioznosti – treba se samo sjetiti odlaska na ispit, uzbuđenja odlaska na neku proslavu i sl.
• Vježbe disanja mogu pomoći u smanjivanju simptoma, autogeni trening i progresivna mišićna relaksacija mogu pomoći u smanjivanju simptoma anksioznosti.
• Vizualizacija i tehnike prebacivanja pažnje mogu smanjiti anksioznost.
• Panika je samo pretjerano izražena anksioznost, nije štetna niti opasna, tek neugodna. Neće se dogoditi ništa strašno.
• Negativne misli mogu pogoršavati simptome anksioznosti. Strah će prestati kada mu se prestane doprinositi zastrašujućim mislima i kada se smiri disanje.
• Osoba u paničnom napadaju ne treba se bojati da će izgubiti razum/„poludjeti“, ili doživjeti infarkt srca. To su samo neosnovani strahovi.
• Nekada treba pričekati i dati vremena strahu da iščezne, bez borbe ili bijega od straha, samo ga propustiti i prihvatiti.
• Kod fizičkog napora ili kod emocija koje se javljaju kao reakcija na neku situaciju, pojavljuje se ubrzanje pulsa i disanja, što osobe koje pate od anksioznih poremećaja mogu doživjeti kao pogoršanje svog stanja. Važno je znati da je to normalna pojava koja će se smiriti nakon nekog vremena.
• reakcije koje se događaju u tijelu prilično su slične pri različitim emocijama kao što su npr. tuga ili ljutnja. Stoga se ne treba odmah zabrinuti: stanje se nije pogoršalo jer je normalno osjećati različite emocije u različitim situacijama.
• Da bi se znalo je li se anksioznost pogoršala, treba u obzir uzeti događaje neposredno prije nego što se osoba počela osjećati tjeskobno. To može pokazati kako se uopće ne radi o anksioznosti već o drugoj emociji, ili postoji poseban razlog za tjeskobu. To često može biti umirujuće, svakako bolje nego da se radi o tjeskobi „bez razloga“.
• Kava, cigarete i alkohol mogu provocirati anksioznost.
• Za vrijeme predmenstrualnog perioda u nekih se žena mogu pojaviti simptomi anksioznosti.


Mentalne igre

Ponekad igre koje zahtijevaju koncentraciju mogu pomoći u odvraćanju od napetosti i zabrinutosti. Igre poput križaljki, zagonetki, slagalica, pronalaženja skrivenih riječi i sl.mogu pomoći. Brojanje unatrag od 100 do 0, oduzimajući pritom npr. 2. (98, 96, 94...) može pomoći u kontroli anksioznosti. Ovaj način odvraćanja pažnje pokazao se posebno koristan u kontroli panične atake. Sljedeći savjeti mogu pomoći za vježbanje ove tehnike:

• bolesnika treba podsjetiti da on kontrolira sadržaj svojih misli
(npr.: ako se potrudi stvoriti predodžbu u glavi o svom kućnom ljubimcu, stanu, nekom dragom predmetu i sl., učinit će to s lakoćom)
• vježbati se može tako da se pažnja prebacuje s teme na temu, npr. na događaje u filmu ili omiljenoj seriji, izložbi, nekom ugodnom događaju, sportskom natjecanju koje je, recimo, jučer gledano. Svaku sliku treba zadržati po 15-ak sekundi prije nego što se prijeđe na novu.

Pažnju valja fokusirati na neki sadržaj po vlastitom izboru.
Vještina se razvija vježbom, uz sljedeća pravila:

• kada se pojave disfunkcionalne ili zabrinjavajuće misli kojih se bolesnik ne možete riješiti, on treba namjerno prekinuti takve misli prebacujući pažnju na pozitivne alternative. Dobro je imati listu dobrih stvari na koje će prebacivati pažnju, npr. odlazak na godišnji odmor, izlazak s prijateljima, hobiji, kuhanje, uređivanje vrta, kuće, itd.)

• tehniku prebacivanja pažnje valja vježbati u nekoliko kratkih seansi u trajanju 10-15 min. svakog dana. Namjerno se treba prisjećati nekih neugodnih situacija, što potpunije i jasnije, u trajanju od 20 sek. Nakon toga se prebacuje na pozitivne događaje, na njih usredotočuje kako se prijašnja neugodna slika više ne bi pojavljivala.

Ukoliko postoje poteškoće u procesu, treba vježbati uz pomoć jednostavnih predodžbi kao što su npr. mačka na kauču, vaza sa cvijećem na stolu i sl., i tada ponoviti prethodni postupak koji nije uspio.


Zaključak

Nemedikamentozne metode u kontroli simptoma anksioznosti mogu biti od neprocjenjive vrijednosti za bolesnika. Važno je
znati da su one efikasne ako se redovito primjenjuju. Efikasna primjena tehnika utječe na povećanje samopoštovanja i daje osobi osjećaj upravljanja svojim simptomima, što se uklapa u moderne preporuke liječenja psihičkih poremećaja: aktivan pristup u liječenju i biopsihosocijalni model liječenja u kojem psihološke metode liječenja imaju svoje mjesto.


Kontrola simptoma anksioznosti utjecajem na nefunkcionalne – negativne misli i osjećaje i tehnike prebacivanja pažnje

Negativne stalno prisutnemislimogu utjecati na održavanje simptoma anksioznosti; stoga je važno registrirati ove specifične misli i pokušati ih zamijeniti realističnima i pozitivnima. To je lako reći, ali često je misli teško zamijetiti jer vrlo često automatski samo „prođu kroz glavu“. Znamo za njihovu prisutnost jer ćemo vrlo lako u razgovoru s anksioznim bolesnicima utvrditi disfunkcionalan način razmišljanja, kao što je npr. kronična zabrinutost oko stvari koje se nisu dogodile i očekivanje negativnog ishoda.
Kada su ljudi anksiozni, teško se mogu koncentrirati, zaokupljeni su negativnim mislima koje ih zabrinjavaju. Najčešće misli su sljedeće:
- neću izdržati, ispast ću budala i osramotiti se pred drugima,
- izgubit ću kontrolu, imam infarkt, umirem, ne mogu disati i drugo.

Ove misli često su praćene osjećajima nesigurnosti, bespomoćnosti, ljutnje i drugim neugodnim emocijama. često izazivaju pogoršanje fizičkih simptoma i sputavaju osobu u različitim životnim aktivnostima pa je važno uhvatiti se u koštac s njima i promijeniti ih u realističnije ili pozitivne misli. Kako bi se demonstriralo postojanje povezanosti misli osjećaja i ponašanja, bolesniku valja reći da se samo sjeti bilo kojih emocija koje su također praćene tjelesnim simptomima i različitim ponašanjem.Već samo prisjećanje na ljutnju ili na tugu može izazvati promjenu misli i ponašanja. Ovo razumijevanje je važno jer bolesnik takomože razumjeti kako neke misli mogu pokrenuti anksioznost i pridonijeti njenomodržavanju. Cilj identificiranja nefunkcionalnih misli je pokušati utjecati na krug negativne misli – neugodni osjećaji – simptomi – neefikasno ponašanje otkrivanjem misli i osjećaja u određenim situacijama, ispitivanjem realističnosti misli i pokušajem njihova mijenjanja realističnijim/pozitivnim mislima i shodno tome adekvatnijim ponašanjem. Osobe koje boluju od anksioznih poremećaja vrlo često misle da će imse nešto neugodno dogoditi. Tako osoba može često razmišljati da će se nešto loše
dogoditi njezinoj obitelji i stalno strepiti. Osobe koje boluju od paničnog poremećaja često misle da će poludjeti, umrijeti, doživjeti infarkt u situacijama kada imaju panični napad. Ove misli same po sebi podržavaju tjeskobu. Identifikacija ovih misli može biti od koristi kako bi se moglo testirati njihovu realnost i pokušati ih zamijeniti pozitivnijim mislima. Npr. ako osoba u paničnom napadaju misli da će umrijeti i poludjeti, moglo bi pomoći razmišljanje na sljedeći način:

„do sada samimala dosta paničnih napadaja u kojima sam vjerovala da ću poludjeti ili umrijeti, ali to se nije dogodilo; stoga je
malo vjerojatno da će se sada to dogoditi“.

Prebacivanje pažnje

Kada nije moguće negativne misli zamijeniti pozitivnim, na raspolaganju stoje sljedeće mogućnosti: prebacivanje pažnje i mentalne igre. Važno je bolesniku reći da je on taj koji kontrolira sadržaj svojih misli:

ukoliko odluči svoju pažnju pokloniti osjećajima ili negativnim mislima, to će često pogoršati stvari. Vježbanje skretanja pažnje s negativnih misli na pozitivne vrlo je važno.Može se bolesniku savjetovati sljedeće:

• usredotočite se na detalje u okolini koja vas okružuje, npr. broj tablica automobila, boja kose i očiju ljudi

Puuuno ti hvala na trudu i moram ti reći da se 101% slažem s tobom da je tekst odličan, naročito ovaj dio u zadnjem postu jer sam se "našla" u njima: dok vozim, ponekad se prisiljavam da pratim tablice automobila koji me pretječu ili da pokušavam izračunati ima li više domaćih ili stranih vozila, promatram oblike drveća uz cestu, preračunavam kilometražu u glavi itd., a sve samo zato da skrenem pažnju sa straha.
Jedino me ove vježbe disanja ubijaju u pojam, nikako da se sprijateljim s njima: em sam lijena vježbati, em su mi dosadne.
Ali ono što mi je zapravo neshvatljivo jest činjenica da ovakve informacije i savjete nikada ne dobijemo od svog liječnika/psihijatra već se sami moramo snalaziti i prikupljati mrvice po forumima i sl. Da se mene pita, ja bih ovaj članak kopirala i podijelila svim pacijentima, pa nek si ljudi pomognu...

A joj cure moje pametne kako bih ja ovo voljela pročitati,a nikako ne mogu.Preletjela sam malo i mislim se uh,koliko toga.Baš sam danas lijena.

Ne brini, proći će i lijenost. I ja se osjećam kao da me pregazio bager (i još se vratio u rikverc, da se slučajno ne bih digla), valjda zbog ovog naglog pada temperature, ali znam da, ako se sad natjeram da npr. izađem do dućana, poslije će mi radi toga biti drago. (To je jedan od trikova sličnih ovima koji se opisuju u gornjem tekstu, jedino što ih ne radim "po receptu ili preporuci" nego sama sebi smišljam koješta za što znam da djeluje.)
Drago mi je da si svratila!
Pusek

Citat :

• dišete li više od 10 do 12 udaha uminuti čak i kada sjedite kada se osjećate napeto ili ste zabrinuti?
• imate li osjećaj pritiska u grudnom košu?
• uzdišete li ili zijevate?
• udišete li često duboko?

- da
- ne, već duže vrijeme
- staaaalno zijevam
- rijetko

Slazem se Renci...ovakvi tekstovi bi trebali biti dostupni u svakoj psihijatrijskoj ordinaciji..nazalost mozes naci samo brosure o ljekovima jer ih financira farmaceutska industrija, u rodilištu o bocicama i ostalim potrebstinama za bebe jer se tjera ljude na kupnju. Ovi savjeti su potpuno besplatni pa nitko nema volje da ih djeli. Srecom moj dr. je super. On mi dao mjesecnik da procitam, jer sam rekla da svrljam po forumima, pa mi odgovorio da tamo mogu naici na svakakva ne strucna misljenja koja me samo mogu jos vise prestrasiti, i da smo svi drukciji pa ja kao hipohondar bi mogla odjednom osjetiti tuđe simptome..i tako mi je dao taj časopis di sam to pročitala. Morala sam to podjeliti s vama pa sam ga i na netu našla u pdf. formatu zato ti je bilo posla oko sređivanja teksta.
Ovi trikovi su super, i slazem se da je disanje dosadno, nikad se ne sjetim sama ici vjezbati, osim kad me uhvati neki lagani strah, pa ga onda idem ukokati disanje, i zahvalna sam sto sam doznala nacin na koji to mogu. I zaista se najbolje osjecam kad se natjeram na nest, pr. otici do ducana makar mi se vrtilo kao na ringišpinu jer kako ti kazes posli se super osjecam..kao cure sto su stigle na vrh Everesta nama je ducan jos i veci vrh..

Arduana polako, ne tjeraj se na nista. Tekst je odličan..ako su ti sitna slova, kopiraj ga sebi u word i povečaj bit ce ti lakše...

heh a sto se zijevanja tiče..ja ne zatvaram usta..jeli zbog niskog tlaka, ili odvračanja pozornosti..ne znam..
ljupkam vas..

ps.. di su ostali nestali?

Nemam pojma, nigdje žive duše već danima, nadam se da su svi ozdravili preko noći

Ma šipak su ozdravili ,kamo sreće da jesu,no mislim da je ova promjena vremena sve satjerala u kut.Ja ih pozivam da nam se pridruže jer ZAJEDNO SMO JAČI!

Hmm pretpostavljam da je i to moguće...

Ej ljepotice moje..
Sunce ovih dana nije baš u punom sjaju...ali bila sam tu, čitam vas..
Sve pohvale Kati za ove dobre članke...
Čuvajte mi se, svi..

hehe falite me usta tuđa... a jesam umišljena štriga...
ma samo sam bila sretna sto mi je psihic tako super i dao mi to da ne lutam po forumima i naravno da sam morala podijeliti s vama...

odgovor na pitanje je STRAH.

Strah se hrani strahom.
To je pitanje mom psihicu postavio jedan njegov pacijent i ujedno mu i dao odgovor, ovaj ga mogao slobodno proglasiti izljecenim. nasao je odgovor na kljucno pitanje. sto vise strahu pridodajemo vaznost on je jaci...
Primjere mozemo naci u svakodnevnom zivotu...sto vise o necemu pricamo ono postaje stvarnije, sto vise netko radi skandale a tisak ga prati taj je popularniji..itd...
Strah trebamo pod hitno staviti na djetu... ogladniti ga..neka krepa.
ponavljati ne bojim se, umjesto ajme meni srusit cu se, umrit cu, lose mi je..i sve druge recenise koje ponavljamo tjekom napadaj...
Ja sam isprobala i djeluju. Prije par dana išla sam u konzum po spizu... zagušljivo, puno ljudi, galama..pocele mi boje blijediti, preznojavanje, srce lupa, osjecaj da cu se izgubiti, police mi se pocele priblizavati..standardan pocetak panike...ja uzela bocu vode i govorila sama sebi tj. njemu "e nes me hebati" vidi koliko ljudi, svi kupuju normalno a sigurno ih pola ima napade, tako kaze statistika, a tko zna koliko boluje od neizlječivih bolesti..glupačo budi sritna..i nakon par minuta takvih autosugestija...ja nastavila shoping..a prije nekoliko mjeseci bi siguno ostavila kosaricu na podu i izjurila van kao sumanuta...
...vrijeme lijeci sve....sam svoj doktor...i ne zaboravite STRAH SE HRANI STRAHOM....

suborci moji ljubkam vas

"Strah trebamo pod hitno staviti na djetu... ogladniti ga..neka krepa." ovo mi je super Kate!

Ja sam se prepustila zoloftu, opet sam svoj na svome, koda ništa nikad nije bilo, zaključila sam s doktoricom da postoji velika mogućnost da ću bit ovisna o njima cijeli život jer kod mene se jednostavno nešto pošemerilo dugotrajno ako ne i trajno!

dugotrajno uživanje stresova rezultiralo je svojim rezultatom, gledam na to kao kad me boli grlo ili mjehur moram pit antibiotike, samo što je ovo "mozak"...

Baš je bio na tv film Mrs.Jones(Rechard Gere), vjerovatno ste ga gledale, ako niste obavezno preporučam! Hvala Bogu na ljekovima, a sve zlo bilo samo u tome i ja na konju!!!

Pozdrav curkama:)

"Strah trebamo pod hitno staviti na djetu... ogladniti ga..neka krepa."
NEKA TRUNE U PAKLU...... )))