BIPOLARNI POREMEĆAJ

Pozdrav svima Vama,
moje ime je Latica i ovdje sam da Vas zamolim ako mi svojim iskustvima možda možete pomoći.
Udata sam i mom suprugu je prije 20 dana dijagnosticiran bipolarni afektivni poremećaj. Bila sam prisiljena da pomoću policije i doktora smjestim ga u bolnicu. bilo je strašno ali njegovi postupci u zadnje vrijeme su me jednostavno na to natjerali. Stvorio je velike probleme i meni i sebi doveo nas do tttalnog financijskog kraha,pun je ideja hiperaktivan, malo spava ,stalno nezadovoljan svime. Bio je u bolnici prvo u zatvorenom dijelu s time da je nakon nekoliko dana mogao izaći u šetnju samnom kad bi dolazila u posjete. Nakon toga pušten je u otvoreni dio odjela i nažalost čim je izašao zvao je jednog "prijatelja" i istog časa stvorio mi opet dug novčani. Svakodnevno sam sa svih strana samo čula da je dužan i uz pomoć svekrve vraćala novac. Nakon 2 tjedna pušten je na vikend i to zahvaljujući meni jer sam ga hvalila pred doktoricom a u stvarnosti nije bilo tako...ja sam se nadala da bude bolje ako dođe doma. bio je doma za vikend i svekrva i ja smo bile očajne koliko nas je izvrijeđao. Kasnije se smirio ali smo nas dvije po cijele dane morale po kući i u dvorištu raditi samo da on bude smiren jer on je radio cijele dane. Kad sam ga vratila u bolnicu u razgovoru sa doktoricom koja mu je ponudila liječenje na drugom odjelu on je to odbio i rekao da bi rado bio doma...da će trošiti terapiju i slušati mene..biti dobar.
Meni je bilo jako teško ali volim ga i ja sam isto pristala na to. Sad je doma i pada u razna stanja...radi stalno nešto,slabo spava, prema meni je ponekad bezobrazan..govori da nije bolestan da neće trošiti terapiju(terapiju pije uredno bez obzira na prigovaranje),da će otići da ga baš briga za sve nitko mu ništa ne može.Na trenutke bude i razuman pa se ja uvijek ponadam da je to napredak. Ja sam skoro posao izgubila jer sam ne može ostati doma ali zahvaljujući ipak razumijevanju poslodavca ja sam na godišnjem odmoru. Ne znam koliko će ova manična faza trajati ali i ja sam na rubu.
Ova manična faza nije sad nastupila prvi puta. Prije nekoliko godina to se isto događalo samo ja tada nisam to prepoznala. Trajalo je ne sjećam se točno koliko dugo ali nakon manične epizode nastupila je depresija. On bi samo spavao...funkcionirao je normalno radio ali dugo bi spavao i gledao svaki trenutak da iskoristi za spavanje. To je bilo prije 3 godine.Do prije nekih 7 mj je bio ok. Tada sam već lagano počela uviđati da se mijenja ali nisam ništa poduzimala misleći..proći će. Sve do nedavno dok više nisam imala izlaza.
Molila bi za savjet kako da mu pomognem...kako da se ponašam prema njemu jer i ja sam već na rubu živaca. Mi živimo sami nemamo djece i nema nikoga tko bi mi pomogao u ovoj situaciji. Molim Vas za savjet jer jako mi je teško.
Srdačan pozdrav, Latica

Hej Latice. Svaka ti čast. Jednom sam čula izjavi shizofreničara (iako ta bolest nema veze sa bipolarnim, ali...) "Ne možeš mi pomoći ali možeš biti tu uz mene. Iako teško, na žalost nekad je i jedini način.
Ono kaj moraš znati o njegovim maničnim fazama jest da ako je zaista nepodnošljiv.... neka bude hospitaliziran koliko god to tebi bilo strašno. Isto tako (a ovo govorim tebi za utjehu), sva zločestoća prema tebi s njegove strane... kunem ti se da to nije njegova želja. To je njegova odvratna bolest. Neka je na zatvorenom odjelu. Bolje to nego bježanje van. Polako... stabilizatori raspoloženja trebali bi raditi svoj posao a to se bude dogodilo jedino pod stalnim nadzorom liječnika.


Hrabra si i sretno ti bilo. Javljaj se i jadaj kad god t je teško.

to je teska bolest...i pokusaj imat razumijevanja...hospitaliziraj ga sta prije dok se simptomi zaista ne povuku.znam da ga volis(bila sam u vezi s jednim momkom koji boluje od bp-a i odmah sam ga stvarno zavolila),al ga hospitaliziraj,on sam nije svjestan sta cini...lijekovi ce mu pomoc i stalan nadzor.koliko god ti to htjela,ti ga ne mozes nadgledat 24h dnevno.u bolnici ce mu biti bolje.tamo su strucne osobe.vjeruj mi,neka neko vrijeme provede u bolnici dok se stanje stvarno ne dovede u normalu.

Latice...... kako je?

latica28 je napisao/la:

Pozdrav svima Vama,
moje ime je Latica i ovdje sam da Vas zamolim ako mi svojim iskustvima možda možete pomoći.
Udata sam i mom suprugu je prije 20 dana dijagnosticiran bipolarni afektivni poremećaj. Bila sam prisiljena da pomoću policije i doktora smjestim ga u bolnicu. bilo je strašno ali njegovi postupci u zadnje vrijeme su me jednostavno na to natjerali. Stvorio je velike probleme i meni i sebi doveo nas do tttalnog financijskog kraha,pun je ideja hiperaktivan, malo spava ,stalno nezadovoljan svime. Bio je u bolnici prvo u zatvorenom dijelu s time da je nakon nekoliko dana mogao izaći u šetnju samnom kad bi dolazila u posjete. Nakon toga pušten je u otvoreni dio odjela i nažalost čim je izašao zvao je jednog "prijatelja" i istog časa stvorio mi opet dug novčani. Svakodnevno sam sa svih strana samo čula da je dužan i uz pomoć svekrve vraćala novac. Nakon 2 tjedna pušten je na vikend i to zahvaljujući meni jer sam ga hvalila pred doktoricom a u stvarnosti nije bilo tako...ja sam se nadala da bude bolje ako dođe doma. bio je doma za vikend i svekrva i ja smo bile očajne koliko nas je izvrijeđao. Kasnije se smirio ali smo nas dvije po cijele dane morale po kući i u dvorištu raditi samo da on bude smiren jer on je radio cijele dane. Kad sam ga vratila u bolnicu u razgovoru sa doktoricom koja mu je ponudila liječenje na drugom odjelu on je to odbio i rekao da bi rado bio doma...da će trošiti terapiju i slušati mene..biti dobar.
Meni je bilo jako teško ali volim ga i ja sam isto pristala na to. Sad je doma i pada u razna stanja...radi stalno nešto,slabo spava, prema meni je ponekad bezobrazan..govori da nije bolestan da neće trošiti terapiju(terapiju pije uredno bez obzira na prigovaranje),da će otići da ga baš briga za sve nitko mu ništa ne može.Na trenutke bude i razuman pa se ja uvijek ponadam da je to napredak. Ja sam skoro posao izgubila jer sam ne može ostati doma ali zahvaljujući ipak razumijevanju poslodavca ja sam na godišnjem odmoru. Ne znam koliko će ova manična faza trajati ali i ja sam na rubu.
Ova manična faza nije sad nastupila prvi puta. Prije nekoliko godina to se isto događalo samo ja tada nisam to prepoznala. Trajalo je ne sjećam se točno koliko dugo ali nakon manične epizode nastupila je depresija. On bi samo spavao...funkcionirao je normalno radio ali dugo bi spavao i gledao svaki trenutak da iskoristi za spavanje. To je bilo prije 3 godine.Do prije nekih 7 mj je bio ok. Tada sam već lagano počela uviđati da se mijenja ali nisam ništa poduzimala misleći..proći će. Sve do nedavno dok više nisam imala izlaza.
Molila bi za savjet kako da mu pomognem...kako da se ponašam prema njemu jer i ja sam već na rubu živaca. Mi živimo sami nemamo djece i nema nikoga tko bi mi pomogao u ovoj situaciji. Molim Vas za savjet jer jako mi je teško.
Srdačan pozdrav, Latica

Bok Latica. Danas sam prvi put vidjela tvoju priču. Ja bolujem od bp-a i ako te zanimaju moja iskustva rado ću ti odgovorit. Pozdrav.

Bok Mima,

jedan član moje obitelji ima BAP. rado bih čula tvoja iskustva.
U stvari zanima me kako ti vidiš odgovornost i odrastanje jer iz onog što sam do sada vidjela i zaključila da ovoj osobi koja je oboljela od BAP-a na neki način obitelj od samog početka nije usadila dovoljno odgovornost i omogućila mu da se osamostali i postane zrela osoba...pa da sad baš ne idem u detalje....

Žao mi je što se tek sada javljam ja sam Latica ..hvala vam svima na podršci..prošla sam teške trenutke kada sam prije vam ovdje pisala..ali stanje sa mužem se popravilo..hvala što je imao odličnog liječnika tada..sada sam opet u banani nakon dvije godine evo opet je već 2 tjedna u bolnici..on je na otvorenom sada bio je za vikend doma..problem je liječnik drugi jer njetgovoga više nema..ne daje mi informacije o mužu sve u prolazu..čak se prošli tjedan derao na mene u hodniku pred pacijentima i ostalima..muž je prihvatio liječenje odmah pio je terapije i dok je bio ok..i sada pije uredno...molim za savjet kako se suprotstaviti liječniku koji je bezobrazan koji me ponizio..ja samo želim da moj muž ima liječničku skrb kako treba..a on čak liječnik nije želio ga hospitalizirati odmah ambulantno mu je povećavao terapije dok nisam ga dovela ja sama u bolnicu i dok muž nije potpisao sam da ostaje..molim neki savjet i meni sada nakon ovoga vjerujte treba psihijatrijska pomoć..sama sam u tome s mužem..hvala vam dobri ljudi unaprijed

Latice, kakvo je trenutno stanje?

Sada se stanje popravilo sa liječnikom a muž je na zatvorenom još uvijek mada je bio u međuvremenu i na otvorenom pa je opet zatvoren,bolje je jučer sam ga posjetila i realno priča ima drugačiji pogled..nadam se da ide na bolje,rečeno mu je danas na viziti da je na spisku za otvoreni dio..jedva čekam da to sve prođe i meni treba psihijatar zbog svega

Ništa dobro nije krivu je terapiju dobio stanje se pogoršalo intervenirala sam i dobio je drugog liječnika opet zatvoren na drugoj terapiju noge natečene prehlađen jako nemaju grijanje užas..

nadam se da ce biti bolje