:: PSIHOTERAPIJA - općenito

Terapija kroz savjetovanje uvelike ce pomoci da otkrijete uzroke svoje depresije. Lijecnik vam moze preporuciti dobrog psihoterapeuta ili neku grupnu terapiju za samopomoc.

Lijecenje psihoterapijom (terapijom razgovorom s educiranim strucnjakom - psihoterapeutom) bez psihofarmakoloskog lijecenja moze biti prikladno za bolesnika s blagim depresivnim poremecajem. Psihoterapija se preporuca kad postoje znacajni psihosocijalni stresori, unutarnji psihicki sukobi, medjuljudske poteskoce.
Izbor psihoterapijske metode ovisi o specificnim ciljevima, duzini lijecenja i ucestalosti seansi, te raspolozivosti terapeuta educiranih za odredjenu tehniku, ali i uvazavanju bolesnikovih zelja. Psihoterapija ima znacajni utjecaj na povecanje povjerenja bolesnika u uspjeh lijecenja i motivira bolesnika za redovito uzimanje lijeka. U lijecenju depresije kao specificni pristupi koriste se interpersonalna, kognitivna i bihejvioralna terapija, a rjedje i drugi oblici psihoterapije.

Interpersonalna terapija je vid kratkotrajne psihoterapije koja se obicno sastoji od 12 do 16 tretmana koji se odvijaju s razmakom od tjedan dana. Karakterizirana je aktivnim terapijskim pristupom pri cemu se naglasava uloga sadasnjeg bolesnikovog stanja i potreba odgovarajuceg socijalnog funkcioniranja. Tijekom terapije ne razradjuju se obrambeni mehanizmi niti unutarnji konflikti. Glavni naglasak u terapiji je usmjeren na interpersonalne odnose. Interpersonalnom terapijom pokusavamo pomoci bolesniku fokusiranje na nedavni znacajni dogadjaj, npr. gubitak, socijalnu izolaciju i druge interpersonalne faktore koji mogu utjecati na razvoj depresije.

Kognitivna terapija depresije se temelji na shvacanju da je kognitivna disfunkcija vrlo znacajna u nastajanju depresije. Pretpostavlja se npr. da je sva apatija i smanjenje energije rezultat zivotnog ocekivanja pojedinca, odnosno njegovog osjecaja neuspjeha na svim zivotnim podrucjima. Cilj je kognitivne terapije da se smanji depresija i da se sprijeci njeno ponovno javljanje pomazuci bolesniku da spozna i ukloni negativno razmisljanje, da razradi alternative i stvori fleksibilniji nacin razmisljanja i izvjezba nove kognitivne i bihejvioralne odgovore (promjena ponasanja).

Bihejvioralna terapija je vrlo strukturirana i opcenito kratkotrajna. Pri tome se nastoji sto je moguce vise utjecati na promjenu ponasanja sto se smatra kljucnim u otklanjanju depresije. Bihejvioralna terapija ukljucuje tehnike planiranja aktivnosti, samokontrole, vjezbanje socijalnih vjestina i rjesavanja problema.

Premda obiteljska terapija ne predstavlja primarni terapijski pristup u lijecenju depresije, ona moze biti vrlo znacajna u slucajevima gdje je zbog bolesnikovog stanja znacajno narusen obiteljski sklad i funkcioniranje cijele obitelji. Obiteljska terapija ispituje ulogu depresivnog clana u ukupnom dobrom psiholoskom funkcioniranju cijele obitelji, a s druge strane ispituje ulogu cijele obitelji u odrzavanju depresije.

Psihodinamska psihoterapija nema znacajnu ulogu u lijecenju depresije.
Grupna psihoterapija je indicirana kada postoje teskoce komunikacije i socijalne adaptacije.
Tehnike opustanja mogu vam pomoci da pobijedite stres i tjeskobu cesto povezane s depresijom. Pokusajte s tjelovjezbom, jogom, meditacijom ili masazom.

Psihoterapija je liječenje psihičkih poremećaja i oboljenja psihogenog porijekla bez upotrebe lijekova, tj. psihološkim metodama.
Međutim, često se kaže da je psihoterapija suviše dobra i ljekovita metoda da bi se njena upotreba mogla ograničiti samo na bolesne. Kao rezultat pravovremeno provedenih psihoterapijskih postupaka i mentalno zdravi ljudi cesto postaju sretniji i zadovoljniji, sposobniji za bliskost, ljubav, seksualno funkioniranje, uspjesniji u ucenju i obavljanju profesionalne djelatnosti, ukratko - zive kvalitetnije.
Opće je poznato da svi nosimo u sebi neugodna dogadjanja, zaostala iz djetinjstva, koja cesto nisu razrijesena na pravi nacin.
Ovaj nedovrseni posao ponekad djeluje kao nesvjesna kocnica koja usporava i ogranicava razvoj nase licnosti.
Ove nesvjesne kočnice mozemo psihoterapijom otkloniti i time se osloboditi emocionalnih poremecaja, ali psihoterapija potiče i razvojne procese i kreativne potencijale unutar nase psihicke strukture.
Drugim rijecima mentalno zdravi ljudi psihoterapijom nauce kako da kvalitetnije zive i budu uspjesniji u obavljanju svojih uloga (profesionalnih, obiteljskih, bracnih, roditeljskih i sl.), a da pri tome ocuvaju svoju psihicku stabilnost i dusevno zdravlje; to je postupak psihoedukacije i mentalnog treninga.

KAKO SE PROVODI PSIHOTERAPIJA?

Psihoterapija je vrloslozen, strucno vođen proces koji se odvija u posebnim uvjetima u kojima terapeut i klijent svjesno, ali i nesvjesno stvaraju i prilagođavaju izmedju sebe psiholoski prostor u kojem slobodno razmjenjuju osecaje, fantazije i misli, prostor za sakupljanje i izrazavanje svjesnih i nesvjesnih sadrzaja, prostor za promisljanje i rasclanjivanje ovih sadrzaja kao i prostor za izrazavanje tjelesnih dozivljaja.
U psihoterapiji se koriste kako verbalni tako i neverbalni aspekti komunikacije.
Najznacajniji terapijski faktor u psihoterapijskom procesu je odnos uzajamnog poverenja i pozitivnog ocekivanja koji se razvija između terapeuta i klijenta.
Dobar terapijski odnos u sustini je prijateljski odnos izmedju medjusobno jednakih pri cemu terapeut, kao pomagac, nastoji unaprijediti rast, razvoj, sazrijevanje i jacanje licnosti klijenta i poboljsati njegovo funkiconiranje u realnim zivotnim situacijama.
Tijekom psihoterapijske seanse klijent iznosi svoj problem po slobodnoj volji i terapeut ne ulazi dublje u njegovu proslost i intimu, ako to nije nužno za razumijevanje njegovih sadasnjih psiholoskih teskoca, odnosno ako to klijent ne zeli.
Kroz uzajamnu suradnju i terapeut i klijent rade na tome da klijentu pomognu da na najbolji nacin rijesi problem koji ga ometa u rastu i razvoju njegove licnosti.
Terapeut pri tome djeluje kao pomagac, edukator i prijatelj dok klijent ulaze vlastite napore da ostvari promjene za koje se odlucio.
Sve sto klijent iznese tijekom psihoterapijskih seansi predstavlja profesionalnu tajnu i nacelo poverljivosti.
Bez dozvole klijenta nikakav se podatak iz razgovora s klijentom ne moze priopćiti bilo kome drugom (bracnom partneru, rođacima, prijatelju, poslodavcu i dr). To je eticka i zakonska obaveza terapeuta.

PSIHOTERAPIJSKE METODE

Postoji veliki broj psihoterapijskih metoda (prema nekim autorima cak preko 400) pa je tesko napraviti njihovu jedinstvenu klasifikaciju koja bi vazila za duzi vremenski period jer se stalno javljaju nove metode.
Od svih psihoterapijskih metoda danas se najcesce primenjuju:
- Psihoanaliticka psihoterapija
- Kognitivno-bihejvioralna psihoterapija
- Suportivna psihoterapija
- Gestalt psihoterapija
- Transakcijska analiza
- Obiteljska terapija
- Psiholosko savjetovanje i slicno

Svaki oblik psihoterapije razlikuje se od drugih po svojim ciljevima, principima indikacijskog i kontraindikacijskog podrucja, programu i trajanju teorijskog i prakticnog obrazovanja terapeuta i sl.

PSIHOTERAPIJA I DOBNI UZRASTI

Psihoterapija se primenjuje u svim dobnim uzrastima.

• Kod djece psihoterapija se koristi s ciljem zaustavljanja regresivnih psihopatoloskih procesa i omogućavanja djetetu da krene ka putevima razvoja i dostizanja normalne zrelosti.
  
• Psihoterapija pomaze adolescentima da u potpunosti dozive sebe kao osobu s vlastitim mogucnostima i ogranicenjima, da razviju, sacuvaju i odrze osjećaj prisnosti, razumijevanje i povjerenje u druge, da se potakne proces njihove individuacije i separacije, da se otklone zastoji u ucenju i profesionalnom razvoju.
  
• Psihoterapija kod odraslih se koristi za ublažavanje i otklanjanje psihickih poremećaja i kriznih stanja, ali i kao metoda u sprječavanju nastanka ovih poremecaja, kao i u očuvanju i unaprjeđenju kreativnih potencijala životne funkcionalnosti.
  
• Psihoterapija kod starijih osoba koristi se kao metoda u očuvanju voljno-nagonskih dinamizama ličosti, u jačanju motivacije i ustrajnosti u liječenju organskih bolesti, druženju, bavljenju rekreativnim aktivnostima kao i u bržem i uspješnijem fizičkom i psihičkom oporavku nakon preležane bolesti i slično.
  

TRAJANJE PSIHOTERAPIJE

Psihoterapijske seanse se po pravilu zakazuju unaprijed i traju u individualnoj psihoterapiji 45 minuta, a u grupnoj psihoterapiji 90 minuta.
Moguce je da nakon par psihoterapijskih seansi klijent osjeti ublazavanje ili cak iscezavanje psihickih tegoba, ali da bi se postigla značajna poboljšanja i dugotrajnost ostvarenih promjena obično je potrebno 5-6 mjeseci pa i više.
Trajanje psihoterapije ovisi o ličnosti klijenta, vrsti i trajanju problema, tehnici koja se koristi u psihoterapiji kao i o tome sto je postavljeno kao terapijski cilj.

NAJČEŠĆI RAZLOZI ZBOG KOJIH LJUDI IDU NA PSIHOTERAPIJU

Ljudi najčešće dolaze na psihoterapiju sa namjerom rješavanja slijedećih problema:

Strahovi razlicitih vrsta, napadi panike, strepnja, osjećaj napetosti, nesanica, neraspolozenje, osjećaj usamljenosti i manje vrijednosti, nedostatak samopouzdanja, negativne misli, osjećaj beznadeznosti, iznenadni napadi vrucine, tikovi, mucanje, pojačano znojenje, zastoj u ucenju, gubitak koncetracije, teskoce u obavljanju profesionalne djelatnosti, stanje stresa, pretilost, ovisnosti o alkoholu, cigaretama i računalima, teskoce u odnosima s drugima (u obitelji, u ljubavnim i seksualnim odnosima, u odnosima s prijateljima,
profesorima, kolegama na poslu, rukovoditeljima i drugima), psihosomatske tegobe.

Na psihoterapiju se javljaju i ljudi koji ne ispoljavaju gore navedene teskoce, ali koji zele bolje upoznati sebe i svoje potecijale radi postizanja vlastite kreativnosti, poboljšanja kvalitete zivljenja, da brze uce, da bolje napreduju u profesionalnoj karijeri, sportu, umjetnosti, da budu uspesniji u ulozi roditelja i slicno.

KOGNITIVNO-EMOCIONALNO-BIHEVIORALNA TERAPIJA (KEBT)

KEBT predstavlja strukturirane, konkretne i na problem usmjerene psihološke postupke radi određivanja problema, ispitivanja alternativa, stvaranja terapijskog odnosa, prepoznavanja povezanosti raspoloženja (emocija), mišljenja i djelovanja, poticanja aktiviteta i poboljšanja socijalne kompetentnosti, te promjene kognitivnih i ponašajnih obrazaca. Bolesniku se pristupa kao pogrešivu ljudskom biću koje može shvatiti pogrešnost svojega ponašanja i promijeniti ga. Bolesnici često imaju izraženu potrebu za ljubavlju, prihvaćanjem i odobravanjem i kada su prihvaćeni njihovo se stanje popravlja. No napredak je moguć samo ako se promijeni njihova iracionalna filozofija. Ona je važna u osposobljavanju bolesnika da se samostalno nosi s mogućim budućim depresivnim teškoćama, krizama i mogućim recidivima, to jest da ih spriječi.

INTERPERSONALNA PSIHOTERAPIJA (IPT)

Interpersonalna psihoterapija polazi od pretpostavke da se prijašnja iskustva ogledaju u sadašnjem socijalnom ponašanju i usmjerava bolesnika na ovdje i sada, na odnose prisutne u sadašnjosti. Cilj je terapije postići uspješno ispunjavanje socijalnih uloga i prilagodba bolesnika na problematične interakcije među ljudima.

Razgovorna terapija

Psihoterapija je dobrodošla pomoć depresivnom pacijentu, prvenstveno u razdoblju prije nego počnu djelovati lijekovi. Kada mu se stanje poboljša, od terapeuta može naučiti neke praktične "antidepresivne" vještine.
Prije nekoliko desetljeća liječnici su depresivne pacijente liječili isključivo "razgovornom terapijom", odnosno psihoterapijom. Ne treba se čuditi, jer većina psihoterapijskih tehnika osmišljena je prije nego se otkrila biološka narav depresije, i prije no što su proizvedeni učinkoviti lijekovi.
Danas dobar terapeut pacijentu treba prije svega pružiti društvo, pažnju, razumijevanje, utjehu i nadu, posebno u razdoblju prije nego antidepresivni lijekovi počnu djelovati. Kada se pacijentu "razbistri" stanje pa je spreman za aktivno sudjelovanje u terapiji, tada od terapeuta može naučiti neke praktične "antidepresivne" vještine: kako se kvalitetnije ophoditi s ljudima, kako bolje organizirati život i izbjegavati stresne situacije, kako tražiti ono što želi i suprotstaviti se onome što mu ne ide "u račun", općenito kako se afirmirati u društvu.
No psihološke teorije o nastanku depresije i terapijske tehnike koje su na njima utemeljene, imaju i krupnih nedostataka.
Psihoanalitička terapija, kojoj je temelje postavio Sigmund Freud, polazi od pretpostavke da depresiju uzrokuju traume u ranom djetinjstvu. Najpogubnije od njih su odsustvo roditeljske pažnje te neuspjeh da se zadovolje roditelji. Stoga psihoanalitičari depresiju liječe tako da navedu pacijenta da "osvijesti" pretrpljene traume u djetinjstvu, koje je s vremenom "potisnuo".
Nema dvojbe da su stresovi pretrpljeni u djetinjstvu iznimno pogubni za živčani sustav, jer mogu izazvati fiziološku preosjetljivost na stres, pa i kroničnu pojačanu aktivnost stresnog mehanizma. No upitno je koliko depresivni pacijent može profitirati od prizivanja stresnih iskustava u svijest, čak kad proces prisjećanja potisnutih trauma ne bi trajao mjesecima ili godinama.

Kognitivno-bihevioralna (spoznajno-ponašajna) terapija polazi od pretpostavke da je depresija posljedica duboko ukorijenjenih pogrešnih (negativnih) predodžbi pacijenta o samome sebi i o svojim okolnostima. Terapeut pomaže pacijentu da razotkrije "pogrešne predodžbe", i zamijeni ih ispravnima. Također nastoji otkriti pogrešne postupke i ponašanja oboljelog, koji izazivaju ili pridonose depresiji. Potom pacijenta nastoji naučiti zdravijim načinima ponašanja.
Problem je što depresivni bolesnik uopće ne mora imati poremećene predodžbe o životu. Naprimjer, može vjerovati da je vrlo neuspješan ili u teškoj situaciji - i pritom biti u pravu! Zatim, u svijetu žive milijuni ljudi koji imaju neispravne spoznaje o sebi i svojemu životu, a pritom ne obolijevaju od depresije. Naposljetku, brojni depresivni bolesnici stvarno imaju krive spoznaje, iskrivljene stavove i poremećeno ponašanje, ali uglavnom se radi o posljedicama bolesti, a ne njenim uzrocima. Ne postoje uvjerljivi dokazi da poremećene predodžbe prethode depresiji, no uobičajeno je da one nestaju ili se ublažavaju nakon terapije antidepresivima.
Interpersonalna terapija smatra da su najčešći uzrok depresije poremećeni međuljudski odnosi: unutar bračne zajednice, šire obitelji i u društvu. Stoga se pacijenta uči "društvenim vještinama" (uspostavljanju, razvijanju i održavanju zdravih međuljudskih odnosa), realnim očekivanjima u vezi te nošenju s teškim životnim situacijama.
Iako poremećeni međuljudski odnosi mogu biti neiscrpan izvor stresa, dvojbeno je koliko su, na primjer, nesretan brak ili sukobi na radnom mjestu uzroci, a koliko posljedice depresivnog poremećaja.

Premješteno u F 31

Micek, kako si ti danas aktivan.... Bravo! I HVALA!
Samo te molim da ovaj zadnji post prebaciš u F31 Bipolarni poremećaj jer to spada tamo a ne pod psihoterapiju

https://psihijatrija.forumhr.com/f30-f39-poremeaji-raspolozenja-f44/f31-bipolarni-poremeaj-t141.htm

Pozdrav svima na forumu!
Ne znam postam li u pravom topicu, ali reći ću ovdje par riječi o sebi. Nova sam i priključila sam se zbog profesionalnih interesa. Naime, po struci sam psiholog i bavim se kognitvno-bihevioralnom psihoterapijom (trenutno sam u drugom stupnju edukacije). Čini mi se da su ljudi općenito premalo upoznati sa mogućnošću liječenja i rješavanja problema pomoću psihoterapije, kod nas je još uvijek situacija pretežno takva da će liječnik opće prakse dati uputnicu za psihijatra koji će pak najčešće prvo prepisati neke lijekove (anksiolitike, antidepresive...), a tek onda (ako uopće) se ići baviti pacijentom. To rezultira time da jako puno ljudi zapravo nema mogućnost aktivno raditi na svom problemu. Zato bih ovdje s vremena na vrijeme voljela podijeliti neka svoja znanja koja možda nekome mogu pomoći (kako oko korisnosti psihoterapije, tako i oko vrlo specifičnih metoda pomoći - osobito kognitivno-bihevioralne, obzirom da o njoj znam) i čuti kakva su općenito vaša iskustva s time.

Pozdrav i tebi Nea! I još jednom: DOBRODOŠLA!
Svaki član na forumu nam je jednako vrijedan, a još ako je pri tome stručnjak... BINGO!
Nažalost, bojim se da si u pravu što se tiče propisivanja lijekova, kao da svi idu linijom manjeg otpora (čast izuzecima) a kao rezultat se javlja dodatni problem: TABLETOMANIJA (imamo dio i o tome, pod Ovisnostima, pri vrhu naslovne stranice).

Ja osobno baš i ne shvaćam razlike u vrstama psihoterapije (iako sam redovit gost u ordinaciji još od 2006. godine), unatoč svim ovim tekstovima koje smo uspjeli prikupiti u prethodnim postovima ovdje. Jednostavno dođem kod psihijatrice i razgovor najčešće krene njezinom isprikom radi kašnjenja, radi čega mi "prenese" temu o kojoj je razgovarala s pacijentom prije mene pa onda nastavimo razgovarati, ponekad na istu temu a ponekad, ako imam potrebu, postavim neko drugo pitanje ili pokrenem drugu temu. S obzirom da se "viđamo" jednom u tri tjedna, a dnevno primi desetak pacijenata, iskreno sumnjam da ponekad uopće zna o čemu smo ranije razgovarale.
Sve u svemu, ne shvaćam što ona zapravo radi, pa možda ne bi bilo loše da nam za početak pojasniš ovaj konkretan slučaj, naravno, ukoliko si u mogućnosti.
Puno ti hvala na pomoći i suradnji jer što nas je više, lakše iznalazimo rješenja manjih problema s kojima se moramo svakodnevno susretati.
Lijepi ti pozdrav!

Nea, evo odmah konkretno pitanje za tebe. Može li se panični poremećaj izliječiti samo psihoterapijom? Ja imam očajan strah prema psihofarmacima, iako uzimam po potrebi anksiolitik(trenutno uzimam lexaurin od 3 mg, jednom dnevno). I ja ti želim srdačnu dobrodošlicu.

Sunči, zar se za panični poremećaj ne koriste antidepresivi? Naravno, u početku se kombiniraju s anksioliticima, ali dugoročno bi antidepresivi trebali preuzeti njihovu ulogu i (teoretski) bi se anksiolitici trebali prestati uzimati.
Nea? Možda možeš pomoći?

U pravu si, draga moja Renči. Ali ja se bojim početi uzimati antidepresiv.
Jedan od mojih strahova.

Zato sam postavila ovo pitanje..jer VJERUJEM i to tvrdoglavo vjerujem da postoji, da MORA postojati način kako se izliječiti i bez antidepresiva.Ne kažem da sam u pravu, o ne, to nikako. Ja samo ne mogu protiv sebe. Ne znam hoćete li me shvatiti..

Sunce,prolistaj malo u alternativnoj medicini,čaj od mente i sl.kupka od lavande...

Sinovi, uspio si me nasmijati...učinio si dobro djelo.
danas sam izrazito tužna, što tvoje dobro djelo još čini boljim..

Drago mi je,no raspitaj se o učinku gospine trave!Nama koji trošimo antidepresive nije dozvoljena upotreba zbog pojačanog utjecaja na izlučivanja kod farmakoterapije! mogao bi se desiti !

evo, opet se smijem..ti smajlići su tako slatki i lijepi i smišni..
Sinovi, dobar si ti momak..Renči je , a ti

OK.Idem napraviti kutak za smijanje! Može?

Renči, Sunce hvala još jednom na dobrodošlici.
Večeras ću staviti topic kognitivno-bihevioralna psihoterapija, gdje ću to malo detaljnije opisati. Što se tiče farmakologije - upravo o tome i pričam - ljudi kod nas, zahvaljujući našem zdravstvenom sustavu uopće nemaju svijest o tome da se svi poremećajčići koji spadaju u ono što se nekad zvalo psihoneuroze (znači svi anksiozni poremećaji, a to uključuje i panični, sve fobije i do neke mjere i opsesivno-kompulzivni, depresiju i poremećaje u prehrani) - ciljano mogu liječiti potpuno bez lijekova - znači samo psihoterapijom sa prilično velikim postotkom uspjeha (u ovom postu večeras ću pokušati objasniti i kako i zašto to funkcionira, kao i da je kognitivno bihevioralna terapija specijalizirana baš za to područje - u ostalima nije toliko učinkovita, ali tu - čuda radi ).

Nea, oduševila si me zadnjim postom pa ne znam šta bih ti napisala osim da znatiželjno čekam slijedeći (post) i u međuvremenu ti ostavljam veliki

Nea, i ja se priključujem Renčinom oduševljenju i željno očekujem večeras!

Moje je mišljenje da nijedna metoda nije uspješna, kao što ni popijena tableta nije rješenje(samo privremeno) ako pojedinac ne shvati sam što mu je. Nitko ne može ozdraviti bez dobre introspekcije. A samo mi koji kroz to prolazimo znamo što je zapravo to. I koliko je teško prihvatiti sebe, i zato jer se još ne prihvaćamo bolesni smo.

Može iskustvo?
Najveći problem bio je izreći istinu i to "prihvatiti",eto jednom prilikom došao sam na kontrolu kod svoje liječnice i zamolila me da isprićam svoju priću studentima prve godine medicine!Meni je poslije bilo ko novorođenom a njima baš i nije bilo drago što su čuli!No to im je bila vježba koju su morali odraditi a mene je doktorica malo ispraznila - u pozitivnom smislu!Jedan od primjera moje psihoterapije koja nekad traje 15 min. a nekad i po sat vremena,ovisi koliko sam u "bedu".
Nea,i ja ću rado čitati tvoje retke!

pa da..svako pražnjenje je pozitivno jooj ovo je trebalo u kutak stavit jer se smijeem..
me ne, šalu na stranu, potpuno se slažem s tobom..ja još ne idem na psihoterapiju, spremam se ovih dana, zrela sam za to, treba mi to, hoću to, ali trebam znati kako, gdje i kome ću se prepustiti....

Ne mogu ti pomoći,nemam lokaciju na uvid

najlipši grad na svitu...Split..naći će se netko, valjda, tko se bavi KBT-om..

Pitat ću svoje dečke na braniteljskom možda nekog preporuće!

Hm, vidiš, stvarno ne nam tko radi u Splitu...znam samo za Zagreb i Rijeku.

evo kao što obećah :
Dali misliš psihijatra??!.....Preporučam Dr. Pavela.....u regionalnom centru za psihotraumu......on je specijaliziran za branitelje...ali nije nužno prima i druge pacijente....samo ti je do petog mjeseca sve zauzeto....ali ako je o hitnom slučaju tada če i primiti prije!...Javi da znam o čemu se radi??!!!Pa čemo nešto smislit!!!!
Ovo je poruka od mojih sokolova!

Sinovi, hvala tebi i tvojim sokolovima..
Kad se odlučim za psihoterapiju, to će biti kod nekog privatnog psihijatra, u stanju u kakvom jesam ne bih mogla čekati i to..ma znaš već na što mislim, sigurno...Hvala ti, zlatan si i bez obzira na kaznu šaljem ti

Odluka je tvoja,no nemoj predugo čekati,i to ima posljedice(moje iskustvo)

Neću...ozbiljno radim na tome da se nekome otvorim.

Opšta pitanja

Savjetnikovo samo-razotkrivanje može ponekad biti terapijski korisno. Međutim, ako tokom savjetovanja dominira savjetnikovo pričanje o njegovim ličnim problemima, raspravite to tokom savjetodavnog razgovora.

Ako se u bilo kojem trenutku osjetite omalovaženo, poniženo ili izmanipulisano tokom savjetovanja, razgovarajte o tome sa savjetnikom. Lakše je riješavati probleme u trenutku kada se pojavljuju.

Ne prihvatajte velike poklone od Vašeg savjetnika. To se, međutim, ne odnosi na važne terapijske materijale.

Ne prihvatajte pozive na druženje od Vašeg savjetnika, npr. večera u restoranu ili odlazak na piće. Ovo se, međutim, ne odnosi na važne terapijske zadatke kao što su odlazak u pratnji Vašeg savjetnika u situacije koje će Vam pomoći da prevaziđete fobiju.

Ako Vaš savjetnik predloži promjenu mjesta održavanja savjetodavnog razgovora bez dobrog razloga, npr. iz kancelarije u savjetnikov lični dom, nemojte pristati.

Istraživanja su pokazala da nije korisno za klijente da imaju seksualne kontakte sa svojim savjetnicima. Profesionalna udruženja u oblasti savjetovanja i psihoterapije smatraju da je neetično za savjetnike ili terapeute da imaju seksualne aktivnosti sa aktuelnim klijentima.

Ako imate bilo kakve nedoumice oko savjetovanja koje dobijate, razgovarajte o tome sa Vašim savjetnikom. Ukoliko ste i dalje nesigurni, tražite savjet, možda od prijatelja, profesionalnog udruženja kojem Vaš savjetnik pripada ili savjetodavne agencije koja zapošljava Vašeg savjetnika.

NAJČEŠĆA PITANJA I ODGOVORI

P: Da li je u psihološko savjetovanje uključeno i korištenje tableta?

O: Da li će psihološko savjetovanje uključivati farmakoterapiju zavisi od preferencija osobe koja ima problem, preferencija profesionalca koji pruža usluge psihološkog tretmana, kao i od vrste poremećaja. Psiholozi ne izdaju recepte niti su kompetentni za farmakoterapiju. Psihoaktivne lijekove propisuju doktori medicine, koji su u pravilu psihijatri.

P: Zašto se tokom psihoterapije leži na kauču?

O: Ležanje na kauču, slobodno asociranje, fokus na djetinjstvu, dalekoj prošlosti i snovima karakteristično je za klasični Frojdovski psihoanalitički pristup. Ovakva stereotipna slika o psihoterapiji rasprostranjena je zahvaljući književnosti i filmovima. Kognitivno-bihejvioralni pristup podrazumijeva „normalno” sjedenje klijenta i psihologa na stolicama, otvorenu komunikaciju o sadašnjim problemima klijenta, njegovim ciljevima i očekivanjima vezanim za tretman, te razumijevanje, podržavanje, ohrabrivanje i davanje jasnih instrukcija za rješavanje klijentovih problema od strane psihologa. Psiholog nije osoba koja "samo ćuti i klima glavom" (uz povremeno mrmljanje: "m-hm" ili "a-ha"), kao što se uobičajeno misli, već aktivno i u jednakoj mjeri učestvuje u komunikaciji sa klijentom, s ciljem što boljeg razumijevanja problema koji klijent iznosi i što jasnijeg informisanja i edukovanja klijenta o načinu nastanka, održavanja i rješavanja njegovog problema.

P: Šta je mentalno zdravlje?

O: Postoji nekoliko različitih kriterijuma mentalnog zdravlja (mentalno zdravlje kao prosjek, mentalno zdravlje kao odsustvo bolesti, mentalno zdravlje kao socijalna prihvatljivost, mentalno zdravlje kao ideal kojem se teži). Međutim, ni jedan od ovih kriterijuma (kao ni njihova kombinacija) ne daje u potpunosti odgovor na pitanje šta je mentalno zdravllje. Iz psihološkog ugla, adekvatnije je govori o psihološkim problemima, a osoba koja ima psihološki problem trpi posljedice postojanja tog problema, direktno (emocionalna patnja, otežano svakodnevno mentalno funkcionisanje, samodestruktivni obrasci ponašanja) ili indirektno (snižen kvalitet života, gubitak zadovoljstva životom, doživljaj nesreće i lične neispunjenosti, neostvarivanje ličnih potencijala i ciljeva).

P: Zašto se u psihološkom savjetovanju upotrebljava termin klijent umjeto pacijent?

O: Pacijent je pojam koji se odnosi na osobu koja se obraća za medicinsku pomoć jer smatra da boluje od određene (duševne) bolesti. Međutim, psihološki problemi se dešavaju bukvalno svakome, a ne samo duševno oboljelim osobama. Iako su jedan od uzroka, faktor održavanja i redovna popratna pojava disfunkcionalnih emocionalnih stanja, te mogu ukazivati na mentalni poremećaj, psihološki problemi su u stvari vrlo često posljedica iznenadnih ili dugotrajnih nepovoljnih životnih situacija. Kao takvi, s vremena na vrijeme se pojavljuju kod svih ljudi, bez obzira na nepostojanje mentalnog poremećaja.

Pored toga, iako je jedan od primarnih zadataka psihološkog savjetovanja eliminisanje emocionalne patnje i psihičkog poremećaja, ono ima i drugi važan zadatak, a to je omogućavanje samoaktualizacije i ličnog razvoja mentalno zdravih (čak i izrazito zrelih i talentovanih) osoba kroz učenje novih, kreativnijih i produktivnijih oblika razmišljanja, ponašanja i emocionalnog reagovanja. Zbog toga je termin klijent, kao opšti pojam koji se odnosi na osobu koja je korisnik određenih profesionalnih usluga (u ovom slučaju savjetodavnih usluga psihologa), adekvatniji i obuhvatniji.

P: Koja je razlika između psihologa i psihijatra?

O: Osnovna razlika je u bazičnom obrazovanju. Zvanje „diplomirani psiholog” stiče se nakon visokoškolskog obrazovanja na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta, dok se zvanje „specijalista psihijatrije” stiče nakon visokoškolskog obrazovanja na Medicinskom fakultetu i specijalizacije iz oblasti psihijatrije. Iz različitog bazičnog obrazovanja u pravilu proizilazi i odgovarajaći pristup ljudskoj prirodi i psihičkim poremećajima. U principu, i psiholozi i psihijatri koji žele da se bave psihološkim savjetovanjem, nakon bazičnog visokoškolskog obrazovanja stiču dodatno znanje i vještine kroz stručno usavršavanje iz određenog psihološkog pristupa, te na taj način postaju kompetentni za pružanje usluga psihološkog tretmana.

P: Kako da znam da li je stručna osoba kompetentna za pružanje usluga psihološkog tretmana?

O: Većina stručnjaka ima na vidnom mjestu istaknute diplome i sertifikate koji svjedoče o adekvatnim kvalifikacijama za pružanje usluga psihološkog savjetovanja. Ukoliko to nije slučaj, možete stručnu osobu kojoj ste se obratili za psihološku pomoć zamoliti da Vam prije početka tremana pokaže na uvid relevantanu diplomu ili sertifikat o dodatnom stručnom usavršavanju iz oblasti određenog psihoterapijskog pristupa.

Izvor: www.krnetic.com

Cao!

Vidim da ima dosta korisnih informacija o psihoterapijskim praksama na ovim prostorima. Mogu preporuciti jos jedan sajt (ePsihoterapija.com) na kome se mogu pronaci informacije o tome kako "radi" psihoterapija, moze li biti stetna, koja pitanja postaviti potencijalnom terapeutu...Takodje, pominju se i jos neke vrste terapijskih modaliteta (konstrktivisticka psihoterapija, EMDR, biofidbek, femenisticka psihoterapija, transakciona i egzistencijalisticka...), ali i druge forme psiholoske pomoci koje ne spadaju u psihoterapiju (psiholosko savetovanje, koucing, intervencije u krizi i sl.)

Nadam se da sam doprinela obogacivanju ove teme

Pozdrav svima!

Hvala puno, mila!