:: BRBLJAONICA & dnevni pozdravi

Ja znam zašto mi se događa ova bolest.
Podsvjesno bježim od života, odavno sam pobjegla od njega..jer sam neke stvari htjela potisnuti, zaboraviti...A ne ide to tako kod nas, senzibilnih..ne ide.
Danas mi je opet jedan od onih dana kada mi se , na tren, učinilo da Sunce sjaji i za mene..I onda sam shvatila bolnu istinu...što će mi to, ako ja mislim da nisam vrijedna toga, ako ja ne sjajim i njemu..
Svatko od nas ima pravo izbora, svatko od nas u svakom trenutku ispred sebe ima dva puta..kojim krenuti?
Ja uporno stojim na mjestu, kao tvrdoglavi tovar.
Ti Arduana, ti nisi takva. iz tebe pršti život i životna energija. Draga, budi takva i dalje. Samo pokušaj sebe zavoliti, prihvatiti kao što želiš da ti suprug stane i da hrane tim malim kučićima..tako ti nahrani sebe.
Ne kažnjavaj se zato što si drugačija od drugih, budi ponosna na to.
Na pitanje kakva si ti to osoba, sigurno bi kučići, reptili i paukovi imali što reći..

Drago moje Sunce,razočaram se kad kažeš da bježiš od života,ta to mi je najgore čuti.Život je ipak prelijep da ga ne proživiš sa svim njegovim usponima i padovima.Ti si koliko sam mogla zaključiti jedna veoma kvalitetna osoba,pametna,draga,puna razumijevanja.Šta god to bilo u tvom životu nije vrijedno toga da ti život bude  ispunjen gorčinom.Da mogu uhvatila bih te za ruku i prenijela dio svoje energije na tebe.U ime svih onih koje voliš,u ime svih onih koji vole tebe u ime moje jer si mi jedna neobična,draga nepoznato-poznata prijateljica, u ime Boga koji nam je svima dao priliku da budemo sretni ako hoćemo,molim te izdigni se iznad svih loših misli.Pogledaj moje reptilove,oni žive jedan dan i iskoriste ga maksimalno.Zašto MI (ljudi) ne bismo bili toliko jaki da iskoristimo ove divne trenutke života,a prođu nas tako brzo,kao jedan dan.

Veeeliki svima, evo, vratila se ja doma, isto tako s malo uzdrmanim hormonima i strahovima, ali nema veze, preživjet ću. Baš sam s užitkom pročitala ovih vaših par postova ovdje (tek sam počela, pa sam krenula od ovog topica) i, Arduana, u tom slučaju imamo istu dijagnozu, samo različite simptome i terapiju.
Sve vas ovdje sada samo kratko pozdravljam, žurim dalje čitati nove postove jer sam znatiželjna, a o ovome ovdje ima još tako puno za reći...

I jedan mali ispravak: nisam se pitala "Zašto baš ja?" (vjerojatno je to bio ipak netko drugi). Zapravo, možda i jesam, nekad davno, prije nego sam shvatila da nisam SAMO ja.
Ponekad pogledam svoju zgradu izvana. Stotine stanova u njoj. Stotine različitih sudbina. Nikada nismo SAMO mi, jedino što ne znamo jedni za druge. U tim stotinama različitih stanova postoje ljudi kojima je zasigurno i gore nego nama ali čije sudbine ne znamo pa naivno mislimo da im je bolje i ljepše, da su sretniji. Nažalost, i kratak pomniji pogled kroz prozor ili naćuleno uho otkriju da često nije baš tako bajno. I tada shvatim, svaki put iznova, 'ma kvragu sve, idem dalje!'
Idemo SVI!
Pusa

P.S. - Mislim da sam zaboravila čestitati Uskrs pa mi je malo neugodno i činim to sa zakašnjenjem, nadam se da mi nećete zamjeriti...

Jutro Renči baš mi je drago da si se vratila!

opet se sakuplja ekipa!

Priznajem da mi je ekipa nedostajala.

Imam goste iz Italije pa me nema danas i sutra!

dobra vam večer,nije me bilo dosta dugo,još vas malo čitam i nadam se da ću uskoro i ja sa vama dijeliti svoju dušu...do tada još malo strpljenja s vaše strane i još malo hrabrosti s moje...pozdrav svima...

Hajde pridruži nam se,mi smo ti jedna velika familija i svaka prinova nas usreći

@ tera ja sam ti ovdje muška "luda" imam šifri i za prodati a najviše volim slati slićice koje mogu izmamiti osmjeh i opustiti zato evo ti malo i pridruži se palicu ti drži ,a ja pazim na
usput svima preporuka i velika !

moram ići,gosti su još uvijek kod mene svima !

A gdje nam je Renči?Hallo Renče,jel sve ok?

pozdrav cijeloj ekipi...hvala na ohrabrenju...imaš pravo Sinovi rata,zaista su mi tvoje sličice izmamile osmjeh...hvala ti ...i ne mislim da si "luda",baš naprotiv...Arduana,hvala na lijepim riječima ohrabrenja...

za sada vas pozdravljam...malo sam prošvljala po forumu...i sve ste mi draži...pozdrav...

Evo i mene, jučer mi bio pakleni dan, danas bolje, lagano dolazim sebi!
Pozdrav svima!

dobar dan,iako je tmuran i siv u ovim mojim krajevima,u glavi priličan kaos ali ja se ipak nadam da će biti jedan od podnošljivijih dana...

Pozdrav i za Nadu i za Teru.Ja zaista ne znam šta je sa ovom mojim jatom,svi mi se izgubili.Uglavnom,znam da će svi biti sretni kad vide da ste vas  dvije sa  nama.Budite i dalje i slobodno pišite kako se osjećate,biće vam puno lakše

Hvala na pozdravima!
Kad vas uhvatit online:(

da,bilo bi zgodno da se nađemo u neko vrijeme koje manje više svima odgovara ,neki smo noćne ptice a neki imaju ujutro možda više vremena,...ja ako na poslu nema gužve malo zirnem na forum inače za komp sjedam uglavnom kasno popodne ili kada je već mrakača...
-da,mislim Sinovi... da se poznajemo sa drugog foruma...i tamo si me neki dan uspješno utješio...na tvoju preporuku sam se i registrirala ovdije...zato hvala još jednom ...

zaboravila sam pristojno pozdraviti i zato evo pozdrav svima

Sunce pozdravlja Nadu i Teru..drago mi je da ste tu.

evo tu smo...mjesto pod Suncem...

arduana je napisao/la:

Hajde pridruži nam se,mi smo ti jedna velika familija i svaka prinova nas usreći

Ovo je živa istina.
Zbilja smo kao jedna familija, baš lijepo


Ja sam par dana bila kod bake na selu, koristila kćerine školske praznike
Mislim, kad sam već ionako nezaposlena pa ne moram tražiti godišnji... zašto ne?
za sve!

Uskoro i ja ostajem bez posla:(
Više se i ne trudim tražit kad i nema odgovora, a i onako će lito, pa sam si mislila produžit godišnji do 9:)

Ai imam se skim dopisivat u dosadne sate

Pa znaš šta ja sama sebi ponekad kažem? "NEZAPOSLENA ALI NE I BESPOSLENA"
I to mi baš nekako i ima smisla, jer volonterski radim web stranicu škole od svoje male, isto tako "volonterski" drljam tu po forumu (jedini "prihod" mi je od oglasa na stranici, pa mi "sjedne" 0,02 USD po kliku - ne'š ti velike svote).
Glavno mi je sam okupirana makar i besplatnim radom, samo da ne kukam sama nad sobom i svojom sudbinom jer bi me to valjda uništilo.

pa ti si stvarno čudo od žene!!!
Jako to ljepo obavljaš i zaslužila si od svih nas malo pažnje, ajmo dečki za našu Renči da nam ne pobjegne (šala mala)

Hvala Renči u ime svih:)

Ma srce si, hvala ti

Zadnjih par tvojih i mojih postova sam morala malo korigirati, o čemu sam ti pojašnjenje poslala u privatnoj poruci pa se nadam razumijevanju...

Pozdarv ljudi!Ja ću nešto napisati,pa neka to Renči smijesti tamo gdje pripada.Naime,došla sam na ideju da svi opišemo način na koji naše tegobe postanu izraženije,u stvari šta se to desi pa da se osijećamo gore nego inače.Ja ću prva.Bolest dijeteta,nesuglasice s mužem,posao i sve vezano uz posao.Prije svega toga bih stavila promjene vremena,jer sve ovo bude izraženije bolno i stresno kad je recimo oblačno vrijeme.I još nešto.Kad mi se u životu desi nešto ne planirano.Recimo,odjednom se pojavi neka večera na koju moram iči sa ne baš dragim društvom ili sa nekim koji mi nisu slični.Kad isplaniram dan,a neko upadne i ja moram sve odgoditi.I kad neko umre...neko meni blizak,drag.

Odlična ti je ideja.
Po meni bi to nekako spadalo pod ovu temu: https://psihijatrija.forumhr.com/stres-f39/stres-openito-t93.htm jer se tu nalazi dosta stvari koje si nabrojala.

Ne pada mi na pamet nikakav bolji naslov pa ću staviti ovo (ako bilo tko ima bolji prijedlog, bit će dobrodošao!):

U kojim okolnostima Vaše tegobe postaju izraženije? Koji ih stresni faktori potenciraju?

Evo i linka:
https://psihijatrija.forumhr.com/stres-f39/u-kojim-okolnostima-vase-tegobe-postaju-izrazenije-koji-ih-stresni-faktori-potenciraju-t440.htm

A pazi tekstove oglasa, pojavili se jedan do drugog, a tekst k'o u Kviskoteci (igra detekcije, ako se sjećate):

Oglas 1 - Osoba A:
Milan Bandić
Građani znaju! Od mene uvijek možete
tražiti više

Oglas 2 - Osoba B:
Ja sam Jasen Mesić
Imam viziju kako popraviti stanje.
Podržite me!

Još samo fali osoba C pa možemo započeti s igrom

Osoba C:
Ja sam Renči
Znam da Vas osobe A i B muljaju.
Glasujte za mene!

Dobro mi ide, ha? Sljedeći izbori su moji!

Nema sumnje..tvoji su, sigurno!
A će ti biti stožer!!!

Slažem se u potpunosti s Arduanom..ti sve s lakoćom riješiš, odmah priskočiš i tu si, za sve nas..
Eh, da su i ovi gore takvi..

nego ..gdje nam je Sinek..
pa nije valjda još uvijek
Evo mu jedna , da izdrži...nema , Šibenčanke su opasne!

Hej Renči,ja ću lijepiti plakate,a kad ti pobijediš biću neka big faca u tvom kabinetu!Nego,u 17h imam zakazano sa mlađim dječakom kod zubara.Ne znam kako ćemo.On već zakoči pet metara pred ulazom i viče;mama boji me noga,mama tomak me žulja.Onda ga moram ponijeti,on se sav stisne uz mene.Joj kao da ide na klaonicu.A čika zubar baš je fini i zgodan hebo te.Al me trese trema.kako ću svog anđela gledat da plače na onoj stolici.Ljubim te Renčice!

Meni se sve čini da nam Sinek još uvijek jer mu draga počinje raditi. Pozdrav Sineku
A vama ostalima hvala glasovima, svima ću podijelit ministarske fotelje
Arduana će mi bit za vanjske poslove, Sunči za turizam, Sinek za peglanje (to ćemo oformit novi resor, specijalno za njega)...

Kako je prošlo kod zubara, Arduana?
Moja se isto oduvijek bojala (kao i ja), samo se ona žalila da joj se piški u čekaonici (od straha, naravno).
E, tu sam ja morala svaki put odglumiti hladnu i autoritativnu mamu i ne pokazati svoje prave osjećaje nego glumiti kako je sve u redu. Ne znam kako sam uspijevala, ali nekako sam u stanju, u trenucima opasnosti, blokirati svoj strah i dati sve od sebe, ali onda tek naknadno osjetim posljedice tog stresa (nakon 2-3 dana).

Npr. kad bude nekakav veći stresni događaj, ja uspijevam sačuvati hladnu glavu i perfektno odraditi sve što treba, sve izorganizirati, umiriti i držati pod kontrolom (npr. priskočiti kod saobraćajke, ili kad netko umre i sl.), blokirajući nekako paniku (postanem robot i ne osjećam nikakav strah, neobjašnjivo), dok moja mama odmah izgubi glavu i ne zna niti kako se zove, samo kuka i smeta.
E, ali kad se frka smiri i slegne i kad sve prođe, onda i moji mehanizmi popuste i počne me hvatati nemir i anksioznost, kao posljedica tog stresa. Ali onda više nije ni toliko važno.
Iskreno, moram reći da se sama sebi divim u takvim trenucima, iako ne znam objasniti "mehanizam djelovanja" mog mozga.

E sad se ja tebi divim.Na tome što si rekla da ostaneš hladna i prisebna u tim i tim trenutcima.Ja na žalost ne uspjevam.Ili ako uspijevam,onda je to svaki put jedan dio mene zauvjek nestao.Preteško podnosim stresne situacije.U saobraćajki bih vjerovatno (nisam nikad bila u velikoj blizini),završila u hitnoj zajedno sa nastradalima.Problijedim,noge mi se oduzmu,glas skoro nestane...A kod zubara,dječak se lijepo ponašao cijelim putem.Ja i muž mu obećali ići će u pravi kafić gledati cice,ako bude dobar.I bio je.Ni suze,ni opiranja.Dolazimo.On kao bubica.Pred vrata,on već otvara usta.KUC-KUC.Sranje,čika zubar otišao nekud hitno.A jesmo se svi četvero razočarali.Stariji dječak,nije se mogao naslađivati mukama mlađeg,mlađi jer eto prebrodio strah,tatica ,uh,moraće sve iznova,a ja sve to i još ne vidjeh zubara. Na kraju su njh trojica u kafiću jeli šlag i gledali cice,a ja sam pila kafu,opustila se i razmišljala o tome kako sam možda nekom pomogla...Možda Suncu.Možda.Bila sam zadovoljna u svakom slučaju,jer iskreno,laknulo mi je kad sam shvatila da nema zubara.

Nema možda, pomogla si mi, draga..i ti i Renči, puno.
A tek šta se smijem cicama..ahahahaha

I da..objeručke prihvaćam foteljicu za turizam, ipak sam ja iz najlipšega grada na svitu.. Pozdrav svima, ugodne trenutke od srca želim!

Tako sam sretna kad te nasmijem.Inače,često nasmijem i muža,prijateljice.Zadnja provala je bila,kad mi se prijateljica žalila da joj muž prerijetko pruža seksualna zadovoljstva.Inače su njih dvojica (moj i njen)prijatelji od dijetinjstva,kumovi,ja i ona baš dobre prijateljice.Rekoh;ma uzmi moga koju noć, da se naspavam.Ona inače stidljiva ,povučena,sva se zacrvenila.Čuvaj mi se Sunčice,puno te pozdravljam i hitam pospremiti dolazi mi večeras moja frendica iz doba dvadesetih.Moram je zadiviti,a kupatilo mi užasno.Moram i do mame.Moram i nešto kupiti............i već sam umorna.Ali sam sretna.Zbog života,Boga,zbog tebe Sunce.Pusić (vi svi znate da mi neće smajlići i da ne mogu urediti text,zar ne?!).

Danas opet boli, kad će stat, idem si ljepotana čvaknut xanaxa...pozdrav ekipi

arduana je napisao/la:

A kod zubara,dječak se lijepo ponašao cijelim putem.Ja i muž mu obećali ići će u pravi kafić gledati cice,ako bude dobar.I bio je.

Hahahaha kako sam se odvalila od smijeha na ovo!

"I od tada je dječak redovito odlazio na kontrole, unatoč strahu. Cijelo vrijeme cice su mu lebdjele pred očima..."

Oprosti, morala sam dodati završetak "bajke"

I zaključak: bitna je motivacija! (ovo je sad za ozbiljno)

nada je napisao/la:

Danas opet boli, kad će stat, idem si ljepotana čvaknut xanaxa...pozdrav ekipi

Što te boli? Promjena vremena, neka nuspojava novog AD ili nešto drugo....?

A i mi smo tu kao neki XANAX FAN CLUB

Samo da se javim,živ sam,polako se budim,očekujte me uskoro u punom izdanju!

Uh, dobro je, već smo se zabrinuli da su te i susjede angažirale za

Nemaš frke, ja kad ne stignem pisati ovdje, onda samo u chatu (Brbljaonica), tu s lijeve strane, ostavim kratku poruku da sam u gužvi ali živa (nadam se da to čitate? - odmah ispod Latest topics u lijevom stupcu)

Postajem lagano ovisna o ovom forumu
Što boli draga Renči, mislim da je to nuspojava, ali idem sljedeći tjedan kod psih pa ću vit šta će mi reći. Meni je mislim ankcioznost, stiska me u prsima, teško mi do daha doć, pa nakon nekih sati trpljenja tog čudnog ali poznatog nemira dođe i tuga, tipa ono vidi koji lipi dan, ja s mužem u prirodi pijem kavu, pa šta mi to sjeda na duši, a ssretna sam zbilja jesam, eto ne kužim zašto više ... možda treba više vremena, uglavnom super sam bez brige, hvala!

A, sjećam se toga. I osjećaja da me netko stišće oko vrata i pokušava zadaviti.
Anksioznost. Proći će uz odgovarajuću terapiju

samo da vas pozdravim...malo mi je život kaotičan pa nisam za druženje..a nemam niti vremena...ali mislim na vas...zato pozdrav i držite se hrabro protiv ove južine...nervozna sam ko pas...

Ima nas više takvih,no to nije razlog da vam ne zaželim uspješan dan!

Živ je........