F60.1 Shizoidni i shizotipni poremećaji ličnosti

Admin

F60.1 Shizoidni poremećaj osobnosti

Bitno obilježje Shizoidnog poremećaja ličnosti je nezainteresiranost za socijalne odnose i ograničen raspona izražavanja emocija u interpersonalnim situacijama. Počinje od rane odrasle dobi i ispoljava se u raznim situacijama.
Osoba sa Shizoidnim poremećajem ličnosti izgleda kao da nema potrebe za intimnošću, izgleda indiferentna prema mogućnostima razvijanja bliskih odnosa i kao da je previše ne zadovoljava biti dijelom obiteljske ili druge društvene skupine. Više vole provoditi vrijeme sami nego s drugim ljudima.
Često se čine društveno izoliranima ili „samotnjacima“ i gotovo uvijek biraju samotnjačke aktivnosti ili hobije koji ne uključuju interakciju s drugim ljudima. Više vole mehaničke ili apstraktne zadatke kao što su matematičke igre ili igre na računalu. Mogu biti vrlo slabo zainteresirani za seksualna iskustva s drugom osobom i uživati u vrlo malo, ili nimalo, aktivnosti. Obično je smanjen osjećaj uživanja u osjetilnim tjelesnim, ili međuljudskim doživljajima, kao što je šetnja plažom u zalazak sunca ili vođenje ljubavi. Ove osobe nemaju bliskih prijatelja ili povjerljivih osoba, osim možda rođaka u prvom koljenu.

Osobe sa Shizoidnim poremećajem ličnosti često se čine indiferentnima prema tuđem odobravanju ili kritikama i ne čini se da ih brine što bi drugi mogli o njima misliti.
Mogu previđati uobičajene nijanse u socijalnim interakcijama i često ne odgovaraju primjereno na društvene „migove“, tako da se čine socijalno neumjesnima ili površnima i zaokupljenim samim sobom. Obično imaju „hladnu“ vanjštinu, bez vidljive emocionalne reakcije i rijetko uzvraćaju geste ili izraze lica, kao što su smiješak ili kimanje. Navode da rijetko doživljavaju jake osjećaje kao što su bijes ili veselje.
Osjećaji su često ograničeni i čine se hladnima i rezerviranima. No, u vrlo neuobičajenim situacijama kad postanu barem privremeno povjerljivi, mogu priznati da su iskusili osjećaj boli, naročito u socijalnim interakcijama.
Takve osobe imaju posebnih poteškoća s izražavanjem bijesa čak i u odgovoru na izravnu provokaciju, što pridonosi dojmu da nemaju emocija. Njihovi se životi katkad čine „bez cilja“ i može se činiti kao da ih „nosi struja“. Takve osobe često pasivno reagiraju u nepovoljnim okolnostima i imaju teškoća s prikladnim odgovorima na važne životne događaje.
Zbog nedostatka socijalnih vještina i želje za seksualnim iskustvima, osobe s tim poremećajem imaju malo prijatelja, neredovito izlaze i malo se žene. Radno funkcioniranje može biti oštećeno, posebice ako se traži međuljudsko angažiranje, ali mogu imati uspjeha ako rade u uvjetima socijalne izolacije.

Kriteriji prema DSM-IV klasifikaciji za shizoidni poremećaj osobnosti:

A. Pervazivni model nezainteresiranosti za socijalne odnose i ograničenog raspona izražavanja emocija u interpersonalnim situacijama, koji počinje do rane odrasle dobi i očituje se u raznim situacijama kao četiri (ili više) od sljedećih obilježja:
1. niti žele niti uživaju u bliskim odnosima, uključujući i obiteljske
2. gotovo uvijek biraju samotničke aktivnosti
3. malo su, ili nimalo, zainteresirani za seksualna s drugom osobom
4. uživaju u vrlo malo, ili nimalo, aktivnosti
5. nemaju bliskih prijatelja ili povjerljivih osoba, osim rođaka u prvom stupnju
6. često se čine indiferentnima prema tuđem odobravanju ili imaju osjećajnu tupost

B. Ne javlja se isključivo u tijeku Shizofrenije, Poremećaj raspoloženja s psihotičnim obilježjima, drugog Psihotičnog poremećaja ili Pervazivnog razvojnog poremećaja i ne nastaje zbog neposrednog fiziološkog učinka nekog općeg zdravstvenog stanja.

Izvor: MojDoktor.hr

Admin

F60.1 Shizotipni poremećaj ličnosti

Bitno obilježje Shizotipnog poremećaja ličnosti je pervazivni model socijalnih i interpersonalnih deficita izraženih akutnom nelagodom u bliskim odnosima (i smanjenim kapacitetom za njih) kao i iskrivljenim kognitivnim i perceptualnim poimanjem i ekscentričnim ponašanjem.
Često imaju ideje odnosa (tj. nepravilno tumačenje običnih zgoda i vanjskih događaja koji kao da imaju posebno i neobično značenje baš za tu osobu). To treba razlučiti od sumanutih ideja odnosa u kojima je vjerovanje podržano sumanutom uvjerenošću.

Ove osobe mogu biti praznovjerne ili zaokupljene paranormalnim fenomenima koji su izvan normi njihove supkulture. Mogu osjećati da imaju posebnu moć predosjećanja događaja ili čitanja tuđih misli. Mogu vjerovati da imaju magičnu kontrolu nad drugima, koja se može primijeniti izravno ili neizravno kroz udovoljavanje magijskim ritualima. Mogu postojati osjetilne promjene (npr. osjećaju da je druga osoba prisutna ili čuju glas koji mrmlja njegovo ili njezino ime).

Govor im može sadržavati neobične ili idiosinkratičke fraze i konstrukcije. Često je nejasan, isprazan i udaljuje se od predmeta, no bez stvarne derealizacije i inkoherencije. Odgovori mogu biti ili previše konkretni ili previše apstraktni.

Osobe s ovim poremećajem često su sumnjičave i mogu imati paranoidne ideje. Obično nisu u stanju ispoljiti puni raspon osjećaja i međuljudskih znakova koji je potreban za uspješne odnose i tako se često čini da su im interakcije s drugim neprikladne, krute ili ograničene. Ove osobe često se smatraju čudnima ili ekscentričnima zbog neobičnog manirizma i neobičnog načina odijevanja.

Osobe s ovim poremećajem doživljavaju međuljudske odnose problematičnim i osjećaju se neugodno u odnosima s drugim ljudima. Iako mogu izražavati nezadovoljstvo zbog nedostatka tih odnosa, njihovo ponašanje upućuje na smanjenu želju za bliskim kontaktima. Kao rezultat toga imaju malo, ili nimalo bliskih osoba. U socijalnim situacijama su anksiozni, osobito u onima u kojima sudjeluju nepoznati ljudi.

Ući će u interakcije s drugim ljudima ako moraju, ali radije se drže za sebe jer se osjećaju da su različiti i da se ne „uklapaju“. Njihova socijalna anksioznost ne popušta lako čak i ako provedu više bremena u toj situaciji ili bolje upoznaju ljude, stoga što je ta anksioznost obično vezana uz sumnju u motive drugih ljudi. Primjerice, kad je na nekoj večeri neće postati opušteniji kako vrijeme prolazi, nego će čak postati napetiji i sumnjičaviji.

Uglavnom dolaze na liječenje zbog popratnih simptoma anksioznosti, depresije ili drugih disforičnih osjećaja. Osobito u odgovoru na stres mogu imati prolazne psihotične epizode (traju nekoliko minuta ili sati), iako obično ne traju dovoljno da bi se opravdala dodatna dijagnoza kao što je Akutni psihotični ili Shizofreniformni poremećaj. Više od polovice može u anamnezi imati bar jednu Veliku depresivnu epizodu.
Prevalencija Shizotipnog poremećaja je oko 3 %. Tijek bolesti je stabilan.

Kriteriji DSM IV klasifikacije za shizotipni poremećaj osobnosti su:

A. Pervazivni model socijalnih i interpersonalnih deficita izraženih akutnom neugodnom u bliskim odnosima (i smanjenim kapacitetima za njih) kao i iskrivljenim kognitivnim i perceptualnim poimanjem i ekscentričnostima ponašanja, koji počinje do rane odrasle dobi i očituje se u raznim situacijama kao pet (ili više) od sljedećih obilježja:

1. ideje odnosa (isključivši sumanute ideje odnosa)
2. čudna vjerovanja ili magijsko razmišljanje koje utječe na ponašanje i ne podudara se sa supkulturnim normama (npr. praznovjerje, vjerovanje u vidovitost, telepatiju ili šesto čulo; kod djece i adolescenata bizarne fantazije ili preokupacije)
3. neobična perceptualna iskustva (uključujući promijenjeno doživljavanje vlastitog tijela)
4. čudno razmišljanje ili govor (npr. isprazan, metaforičan, predetaljan ili stereotipan)
5. sumnjičavost i paranoidne ideje
6. neprikladni i ograničeni afekt
7. ponašanje ili pojava koja je čudna, ekscentrična ili osebujna
8. nemaju bliskih prijatelja ili povjerljivih osoba, osim rođaka prvog stupnja
9. pretjerana socijalna anksioznost koja se ne smanjuje s upoznavanjem, i više je povezana s paranoidnih strahovima nego s negativnom prosudbom samog sebe

B. Ne javlja se isključivo u tijeku Shizofrenije, Poremećaja raspoloženja s psihotičnim obilježjima, drugog Psihotičnog poremećaja ili Pervazivnog razvojnog poremećaja.
Diferencijalna dijagnoza: može se razlučiti od Sumanutog poremećaja, Shizofrenije i Poremećaja raspoloženja s psihotičnim crtama jer te poremećaje karakterizira razdoblje stabilnih psihotičnih simptoma (npr. sumanutosti ili halucinacija). Da bi se mogla dati dodatna dijagnoza Shizotipnog poremećaja ličnosti, Poremećaj ličnosti morao je postojati prije početka psihotičnih simptoma i mora trajati i kad su psihotični simptomi u remisiji.

Može biti vrlo teško razlikovati osobe sa Shizotipnim poremećajem ličnosti od heterogene skupine osamljene, čudne djece čije ponašanje karakterizira izrazita socijalna izolacija, ekscentričnost ili posebnost jezika, a čije dijagnoze vjerojatno obuhvaćaju blaže oblike Autističnog poremećaja, Aspergerova poremećaja, te Poremećaja jezičnog izražavanja i Miješanog poremećaja jezičnog izražavanja i razumijevanja.

Izvor: MojDoktor.hr

Admin

Shizoidni i Shizotipni bolesnici uvijek žive na rubu društva. Mogu biti ismijavani kao čudaci ili pušteni svom stremljenju da žive samotnjačkim životom. Njihova izoliranost i anhedonija ponekad uzrokuju kod drugih da ih žale i da pokušaju doprijeti do njih. Ali nakon više takvih pokušaja uglavnom odustaju. Članovi obitelji često dovode takve bolesnike psihijatru, jer ne uživaju u životu. Ponekad i oni sami potraže psihijatrijsku pomoć zbog bolne samoće.

Unutarnji svijet tih bolesnika je znatno drugačiji nego što se to čini izvana. To su ljudi isprepleteni od kontradikcija. Izvana izgledaju jasno razgraničeni, sami sebi dovoljni, odsutni duhom, aseksualni i moralni. Iznutra su izrazito osjetljivi, žude za emocijama, vigilne pažnje, kreativni, često perverzni (egzibicionizam) i osjetljivi na korupciju.

Ali te različitosti ne reflektiraju svjesna i nesvjesna obilježja ličnosti. Bolje bi bilo reći da reprezentiraju spliting ili fragmentaciju selfa u različite self reprezentacije koje su ostale neintegrirane.

Shizoidno obilježje reflektira bazični spliting selfa. Rezultat toga je nejasni identitet – shizoidni bolesnici nisu sigurni što su oni i osjećaju se jako uzdrmani konfliktnim mislima, osjećajima, željama i porivima. Taj nejasni identitet otežava odnos s drugima. U stvari najupadljivije obilježje tih poremećaja je nemogućnost odnosa s drugim.

Psihoanalitički rad s njima ukazuje da oni imaju osjećaje i da žele odnos s drugima, ali da su razvojno smrznuti u ranim stadijima predobjektnih odnosa. Izgledaju kao da su se odlučili izolirati, jer ono što nisu dobili od majke ne pokušavaju dobiti od drugih zamjenskih važnih figura. Često se osjećaju uhvaćeni u jednom od dva sklopa anksioznosti: ako su preblizu zabrinuti su zbog preplavljivanja i spajanja s objektom, a ako su predaleko osjećaju se izgubljeno.

Velik dio razumijevanja unutarnjeg svijeta shizoidnih bolesnika proisteklo je na osnovi rada britanskih teoretičara objektnih odnosa. Ballint ih je vidio kao osobe koje ne mogu uspostaviti odnos zbog nedostatka bazičnog kapaciteta, a ne zbog konflikta (što bi bilo kod neurotičnih bolesnika).

Djeca koja su doživjela svoju majku kao onu koja ih odbacuje mogu se povući od vanjskog svijeta. A potrebe te djece rastu sve dok ne prerastu u nezasitne. Tada se boje da njihova požuda može progutati majku i ostaviti ih opet same. Osjećaju da najbliži objekt kojeg najviše trebaju može biti uništen njihovom vlastitom inkorporacijom. To Fairbairn opisuje kroz Crvenkapicu gdje je proždirući vuk projekcija oralne požude.

Kao što je Crvenkapica mogla isprojicirati svoju pohlepu u vuka, tako djeca isprojeciraju svoju pohlepu u majku, koja onda postaje proždiruća i opasna. Ta infantilna dilema ostaje zamrznuta kod shizoidnih pacijenata koji se prvo boje da će proždrijeti drugoga, a onda da će biti progutani. Stoga odnose doživljavaju kao opasne i izbjegavaju ih, osjećajući se pri tome prazni i sami sa „shizoidnim kompromisom“ u kojem se simultano priljepljuju i odbijaju druge.

Shizoidni bolesnici žive pod stalnom prijetnjom persekucije i dezintegracije. Ljubav izjednačavaju s fuzijom s drugom osobom, gubitkom nečijeg identiteta i uništenjem druge osobe.

Shizoidni bolesnici koji dozvole svom terapeutu pristup u svoj unutarnji svijet otkrit će omnipotentne fantazije. One služe da obgrle fragilno samopoštovanje i ublaže anksioznost zbog self dezintegracije. Kao paranoidni bolesnici i shizoidni imaju omnipotentne fantazije obrnuto proporcionalne svom nivou samopoštovanja.

Zbog nedostatka dobrog unutarnjeg selfa i objektnih reprezentacija koji bi trebali pomoć bolesniku za bazičnu učinkovitost nasuprot uspjehu u odnosima, odnosno karijeri, shizoidni bolesnik zapošljava svoje omnipotentne fantazije da premoste taj nedostatak i direktno zadovolje svoje grandiozne potrebe.
Shizoidni bolesnici osjećaju jaki sram zbog svojih fantazija i odbijaju ih podijeliti s terapeutom sve dok se ne osjećaju sigurno u odnosu.

Izvor: MojDoktor.hr

Admin

Slično kao i Paranoidni poremećaj ni Shizoidni, ni Shizotipni ne dolaze često sami terapeutu. Shizoidnim i Shizotipnim bolesnicima se može pomoći s individualnom ekspresivno-suportivnom terapijom i grupnom psihoterapijom ili njihovom kombinacijom.

Ali zbog zahtjeva za interakcijom u grupnom setingu kod njih će to izazvati izrazitu anksioznost, te će većina od njih biti sklonija započeti terapiju individualnim procesom. Većina skorašnjih radova iz tog područja predlaže da se terapeutski rad s tim bolesnicima usmjeri na internalizaciju terapeutskog odnosa, a ne na interpretaciju konflikta.

Zadatak terapeuta bi bio „odleđivanje“ bolesnikovih zamrznutih objektnih odnosa osiguravajući novo iskustvo povezanosti. Shizoidni stil povezanosti proizlazi iz bolesnikovih neadekvatnih najranijih odnosa s roditeljskim figurama što se naziva primarna maturacijska greška.

Drugim riječima shizoidni bolesnik može ići kroz život distanciran od svih. Terapeut mora pronaći put kako da dođe u odnos s bolesnikom na korektivni maturacijski put. Ne smije dozvoliti da bude odbačen ili otuđen kao i svi drugi u bolesnikovom životu.

Reći da je terapeutov cilj osigurati novi odnos za internalizaciju zvuči naoko jednostavno. Ova strategija je puna velikih prepreka. Prva je da je bolesnikov model življenja bez odnosa, a terapeutovo nastojanje je usmjerit takvu osobu na povezanost. Za očekivati je da terapeutov trud da uspostavi novi model življenja s odnosima bude dočekam s emocionalnom distancom i dugim šutnjama.

Terapeut mora imati izvanredno strpljenje zbog sporog i mukotrpnog procesa internalizacije. Treba i usvojiti permisivni prihvaćajući stav o šutnjama. Specifičnost tih šutnji je da one ne predstavljaju samo otpor već specifični način neverbalnog komuniciranja koji može osigurati osnovne informacije o bolesniku.

Terapeutova emocionalna reakcija na bolesnika može biti početni izvor informacija o njemu. Kada se šutnja produži, terapeut mora biti oprezan da ne okrene situaciju i ne projicira vlastiti self i objektne reprezentacije u pacijenta. Ovaj model liječenja zahtjeva od terapeuta da je sposoban primiti pacijentove projekcije i monitorirati vlastite bez da se zaplete u svoje kontratransferne acting-out-e. Terapeut mora pronaći način na koji će pričati i biti s tim bolesnikom, moći prihvatiti njegove neintegrirane aspekte unutarnjeg objektnog svijeta i vratiti mu u obliku koji bolesnik može prihvatiti.

Odluka da ne interpretira može biti najjača strategija u radu s tim bolesnicima. Ako se šutnja protumači kao otpor, ti se bolesnici mogu osjećati odgovorno i poniženo zbog njihove nesposobnosti da komuniciraju. U drugu ruku, suzdržavanje od interpretacije i prihvaćanje tišine, može legitimizirat tu osobnu nekomunikativnu jezgru selfa. Ali kod dijela pacijenata terapeut mora poštivati tihi self. To može biti tehnički jedini mogući pristup za izgradnju terapijskog saveza.

Terapeut je osoba koja izrazito vrednuje interpersonalni odnos. Mi želimo značiti nešto svojim pacijentima. Prihvaćanje tišine bez odnosa u suprotnosti je s našom izobrazbom i psiholoških predispozicijama. Mi po prirodi stremimo da opteretimo bolesnika s našim očekivanjima da bi oni trebali biti drugačiji nego što su sada. Posebno želimo da naši pacijenti pričaju s nama i budu s nama u odnosu.

Nedvojbeno je da će bolesnici dati pozitivan odgovor na terapijski odnos koji je otvoren, empatički prihvaćajući i tolerantan. Počet će pričati o skrivenim aspektima selfa eventualno integrirajući ga u mnogo kohezivniju strukturu. Na početku psihoterapijskog procesa teško je prepoznati koji će bolesnici imati više koristi od takvog pristupa. Stone je sugerirao da su to oni bolesnici koji imaju neke depresivne simptome ili imaju kapacitet za emocionalnu toplinu i empatiju.

On je upozorio terapeute na ekscesivna kontratransferna očekivanja, jer se kod tih bolesnika može očekivati samo ograničen napredak. Veliko nestrpljenje koje izbija može preplašiti ili posramiti bolesnika. Terapeut mora biti svjestan razočaravajuće mogućnosti da bolesnik može napredovati, ali u drugim sferama, a ne u odnosima.

Generalno bolesnici s boljim ego funkcioniranjem (koji bolje testiraju realitet, bolje prosuđuju, s manjim kognitivnim zastojem) će postići veći napredak od onih s dubljim oštećenjem ego funkcioniranja. S posljednjima, terapeut mora poslužiti kao pomoćni ego, podupirući bolesnika u rješavanju za njega teških zadataka kao što su testiranje realiteta, prosudba i diferencijacija selfa od objekta. Stone je istaknuo da kod shizotipnih, kao i kod shizofrenih, treba puno više od ekspresivno suportivne psihoterapije, odnosno da takvi bolesnici trebaju i učenje socijalnih vještina, reedukaciju kao i različite vrste socijalnog suporta.

Dinamska grupna psihoterapija

Općenito shizoidni bolesnici su primarno kandidati za grupnu psihoterapiju, jer je ona usmjerena na pomoć bolesnicima u socijalizaciji što i je njihova glavna boljka. Članovi grupe mogu funkcionirati kao rekonstruirana obitelj i kao takve shizoidni bolesnici ih mogu internalizirati umjesto mnogo strašnijih i negativnijih unutarnjih objekata.

Takvi bolesnici mogu imati koristi već i od samog redovitog izlaganja drugima. Nekima od njih grupa je jedini socijalni kontakt kojeg imaju. Kada se na početku osjete prihvaćenima i kada shvate da se njihovi najgori strahovi nisu realizirani, postepeno se osjećaju sve ugodnije s ljudima. Na sličan način na koji je prije objašnjen individualni psihoterapijski proces, reakcije članova grupe mogu osigurati korektivno iskustvo, koje je suprotno od dotadašnjih.

Neke poteškoće mogu nastati tijekom grupnog psihoterapijskog procesa zbog ogorčenosti drugih članova koja je uzrokovana šutnjom shizoidnih. Ta ogorčenost može voditi u pritisak na shizoidnog pacijenta da progovori. To je trenutak kada terapeut mora pružiti podršku shizoidnom pacijentu i pomoći grupi da prihvati bolesnikovu potrebu za šutnjom. U drugim slučajevima bolesnici mogu prihvatiti izolaciju shizoidnog i nastaviti rad kao da on nije tu, dodatno ga učvrstiti u izolaciji.

I u tim situacijama terapeut treba intervenirati u smislu da naglasi da se i ovdje ponavlja obrazac ponašanja kao i izvan grupe. Koristi od grupne terapije imat će shizoidni, kao i shizotipni bolesnici, pod uvjetom da nisu bizarnog ponašanja ili psihotičnog razmišljanja što ih dovodi u rizik da postanu žrtveni jarci. Za te bolesnike je izbor individualna psihoterapija.

Kombinacija grupne i individualne psihoterapije je idealan spoj, jer se socijalne interakcije s kojima se susretnu na grupi mogu razraditi u individualnoj psihoterapiji. Važno je napomenuti da će značajan broj shizoidnih bolesnika doživjeti preporuku za grupnu psihoterapiju kao da su bačeni lavovima. Štoviše mogu se osjećati izdanima već i na sami takav prijedlog od strane terapeuta. Priprema za ulazak u grupu značila bi prethodna prorada njihovih fantazija što bi se to moglo dogoditi u grupi.

Izvor: MojDoktor.hr

Naslov: Schizoid Personality Test čet lis 03, 2013 10:34 pm

Upitnik za samoprocjenu

By Mikel Martinez

Odgovori na sljedeće tvrdnje sa: T (točno) ili F (netočno)

1 - Uobičajeno imam društvo za izlaske.

2 - Čini mi se da život nema smisla.

3 - Uobičajeno radim sam/a.

4 - Ponekad podijelim s prijateljima kako sam se lijepo proveo/la.

5 - Seksualni život mi je oskudan.

6 - Neki ljudi misle da sam čudan/na.

7 - Kada ljudi plaču ili smiju se obično ostajem miran/na (netaknut).

8 - Bez obzira gdje se trenutno nalazim uvijek sam duboko u vlastitim mislima.

9 - Ravnodušan/na sam prema pohvali.

10 - Nikad ne pokazujem osjećajnost.

11 - Ne uklapam se u ekipu.

12 - Uobičajeno uživam u životu.

13 - Nelagodno mi je čestitati ljudima rođendan ili u drugim sličnim prigodama.

14 - Kad me netko "otpili" najčešće to ignoriram.

15 - Kad netko prijeđe moje "granice" znam se obraniti.

16- Nemam baš uspjeha kod suprotnog spola.

17 - Uživam u susjedskim okupljanjima.

18 - Radije bih izgubio/la nego da se moram naprezati.

19 - Poprilično sam introvertiran/a.

20 - Ne zanima me sklapanje prijateljstava.

21 - Smijem se i smiješim lagodno.

22 - Ponekad iskazujem dosta emocija.

23 - Uvijek dolazim na sprovode osoba koje sam poznavao/la.

24 - Vrlo sam vezan/na na pojedine ljude.

25 - Znamšto se zbiva u životu mojih prijatelja, no oni ne znaju što se događa u mome.

26 - Posvećujem se aktivnostima koje mogu obaviti sam/a radije nego onima koje zahtijevaju više ljudi.

27 - Imam manje prijatelja nego prstiju na jednoj ruci.

28 - Nevoljko obavljam vlastite zadatke.

29 - Razgovor mi lagano dosadi.

30 - Nemam volje baviti se ikime ili ičime.

31 - Teško održavam kontakt očima.

32 - Sve što radim zahtjeva napor.

33 - Pun/na sam energije.

34 - Ne volim biti zamijećen/na.

35 - Ne pogađaju me dobre ni loše vijesti.

36 - Ponekad me uhvati apatija.

Dajte si po bod za sljedeće odgovore: 1F-2T-3T-4F-5T-6T-7T-8T-9T-10T-11T-12F-13T-14T- 15F-16T-17F-18T-19T-20T-21T-22F-23F-24F-25T-26T-27T-28T-29T-30T-31T-32T-33F-34T-35T-36T

Rezultati

Ako je vaš zbroj bodova 21-24 možete se smatrati DONEKLE šizoidnom osobom.

Ako je vaš zbroj bodova 27-30 možete se smatrati UMJERENO šizoidnom osobom.

Ako je vaš zbroj bodova 33-26 možete se smatrati JAKO šizoidnom osobom.

Dijagnoza: Ovaj test je samo okvirni vodič za osobnu upotrebu. Nije zamjena za stvarnu procjenu od strane psihijatra ili psihologa.

Toymaker je napisao/la:: 1 - Uobičajeno imam društvo za izlaske.

Koga? Za što? Čemu? Nemam potrebe za time. Nekad prije jesam doduše. Ponekad se nađem s ljudima na koje sam nekako nabasao kroz život (nekoliko puta godišnje) i zovem ih "prijateljima". Ali čini mi se da više zaokupljen stvarima koje me čekaju kod kuće, kada proberem onih par stalnih tema.

Toymaker je napisao/la:: 2 - Čini mi se da život nema smisla.

Ne čini mi se. Znam da moj, a ni tuđi životi nemaju stvarnog objektivnog smisla.

Toymaker je napisao/la:: 3 - Uobičajeno radim sam/a.

Točno. Mogu raditi i radim s drugima nerijetko kad situacija zahtijeva, ali ako mene pitate radije ću sam.

Toymaker je napisao/la:: 4 - Ponekad podijelim s prijateljima kako sam se lijepo proveo/la.

Što? S kim? Ne.

Toymaker je napisao/la:: 5 - Seksualni život mi je oskudan.

Nipošto, bogat je. Ali uvijek uključuje samo jednu osobu. Very Happy

Toymaker je napisao/la:: 6 - Neki ljudi misle da sam čudan/na.

Točno, ostatak misli da sam povučen i miran. Ne volim kad me ljudi smatraju drugačijim iako znam da jesam.

Toymaker je napisao/la:: 7 - Kada ljudi plaču ili smiju se obično ostajem miran/na (netaknut).

Točno, zna biti jako neugodno ako druga osoba ili društvena norma zahtjeva neku reakciju od mene. Pokušavam tada, ali imam osjećaj neprirodnosti i glume (loše). Emocionalno jesam netaknut. Mislim nekad mi bude žao mi je što netko plače, ali više mi je nelagodno nego žao. Često i živcira što ljudi ne znaju kontrolirati emocije.

Toymaker je napisao/la:: 8 - Bez obzira gdje se trenutno nalazim uvijek sam duboko u vlastitim mislima.

Pa većinom osim kad radim nešto što zahtijeva koncentraciju tada sam koncentriran na trenutnu ulogu i zadatak.

Toymaker je napisao/la:: 9 - Ravnodušan/na sam prema pohvali.

Godi kad me netko pohvali, ali ne radim od toga slona. Obično ne reagiram na istu.

Toymaker je napisao/la:: 10 - Nikad ne pokazujem osjećajnost.

Točno. Pokazivanje osjećaja je slabost. Otkrivanje slabosti drugima je ravno ludosti.

Toymaker je napisao/la:: 11 - Ne uklapam se u ekipu.

Čak se ponosim istime. Mislim znam funkcionirati s drugima da nešto postignem, ali većinom znam da se ne uklapam. Ne vidim ni svrhu nekom uklapanju najčešće da budem iskren, bolje je držati distancu.

Toymaker je napisao/la:: 12 - Uobičajeno uživam u životu.

Istina, drugima (većini) to možda ne bi bilo definirano kao neko uživanje.

Toymaker je napisao/la:: 13 - Nelagodno mi je čestitati ljudima rođendan ili u drugim sličnim prigodama.

Nije mi nešto posebno ugodno, ali naučio sam obaviti normu.

Toymaker je napisao/la:: 14 - Kad me netko "otpili" najčešće to ignoriram.

Da, pametnome dosta reći jednom.

Toymaker je napisao/la:: 15 - Kad netko prijeđe moje "granice" znam se obraniti.

.... Ne dopuštam transgresije. Bolje spriječiti nego liječiti.

Toymaker je napisao/la:: 16- Nemam baš uspjeha kod suprotnog spola.

Nemam kad niti ne pokušavam.

Toymaker je napisao/la:: 17 - Uživam u susjedskim okupljanjima.

Da, kao i u jedenju stakla.

Toymaker je napisao/la:: 18 - Radije bih izgubio/la nego da se moram naprezati.

Da često se predam i prije vremena nego da se natežem oko nečega.

Toymaker je napisao/la:: 19 - Poprilično sam introvertiran/a.

Da.

Toymaker je napisao/la:: 20 - Ne zanima me sklapanje prijateljstava.

Radi osobnih (emocionalnih) razloga ne. Ako je radi postizanje neke obostrane koristi u pitanju. Ili slučajno tako najčešće sklapam poznanstva.

Toymaker je napisao/la:: 21 - Smijem se i smiješim lagodno.

Da kada mi je nešto smiješno ili izaziva ugodu mogu biti iskren i pokazujem isto.

Toymaker je napisao/la:: 22 - Ponekad iskazujem dosta emocija.

Ne.

Toymaker je napisao/la:: 23 - Uvijek dolazim na sprovode osoba koje sam poznavao/la.

Mlad sam pa još nije bilo previše sprovoda. Obavio sam par radi društvenih normi, ali da sam osjećao neku potrebu nipošto.

Toymaker je napisao/la:: 24 - Vrlo sam vezan/na na pojedine ljude.

Ne, i ne smatram to lošim nasuprot. Čak i neke osobe veoma bliske iz obiteljskog mislim da bih lako zaboravio iako imamo vrlo dobre odnose inače.

Toymaker je napisao/la:: 25 - Znam što se zbiva u životu mojih prijatelja, no oni ne znaju što se događa u mome.

Točno, i sviđa mi se tako. Kad pitaju što ima onda kažem da ništa posebno sve po starom. Samo mislim da njihovo ništa posebno i moje imaju različitu definiciju, i bolje tako uostalom.

Toymaker je napisao/la:: 26 - Posvećujem se aktivnostima koje mogu obaviti sam/a radije nego onima koje zahtijevaju više ljudi.

Točno, ja sam uradi sam momak.

Toymaker je napisao/la:: 27 - Imam manje prijatelja nego prstiju na jednoj ruci.

Ako se računaju oni sa društvenih mreža tada ih imam "gomilu". Ali ljudi s kojima se redovno družim nemam. A i kada sam ih imao bilo je to osoba do dvije.

Toymaker je napisao/la:: 28 - Nevoljko obavljam vlastite zadatke.

Točno, nemam neku motivaciju niti ambicija. Inače dosta sam odgovoran ako netko drugi ovisi o meni.

Toymaker je napisao/la:: 29 - Razgovor mi lagano dosadi.

Ovisi s kime i o čemu. Da, ali često odlutam i nemam volje za klasične razgovore. Nakon minutu ili dvije ćaskanja imam potrebu šmugnuti dalje.

Toymaker je napisao/la:: 30 - Nemam volje baviti se ikime ili ičime.

Ni volje ni potrebe.

Toymaker je napisao/la:: 31 - Teško održavam kontakt očima.

Pa da neugodno je.

Toymaker je napisao/la:: 32 - Sve što radim zahtjeva napor.

Ponekad, nekad ai lako odrađujem zadatke. Iako bih radije vegetirao u svakom slučaju.

Toymaker je napisao/la:: 33 - Pun/na sam energije.

Kao žaba dlaka.

Toymaker je napisao/la:: 34 - Ne volim biti zamijećen/na.

Točno, volim se stopiti s okolišem. Volim ili biti sam ili velike gužve da se mogu izgubiti u masi (bez da stupam s njima u interakcije dakako).

Toymaker je napisao/la:: 35 - Ne pogađaju me dobre ni loše vijesti.

Točno, više manje na sve sam se moguće loše situacije već spremio i emocionalno probavio. Ili mogu odgoditi za kasnije. Dobre vijesti me isto ne vesele nešto naročito.

Toymaker je napisao/la:: 36 - Ponekad me uhvati apatija.

Apatija nije loša stvar.

Sad mi se bodove ne da zbrajati, ali sigurno sam dosta visoko na ljestvici.

469

Admin

Zanimljiv mi je ovaj test, pozabavit ću se malo kad uhvatim vremena, HVALA!

» F69 Poremećaji ličnosti i poremećaji ponašanja odrasle osobe, nespecifični
» F68 Drugi poremećaji ličnosti i poremećaji ponašanja odraslih
» POREMEĆAJI LIČNOSTI
» F60 SPECIFIČNI POREMEĆAJI LIČNOSTI
» F66 Psihološki poremećaji i poremećaji ponašanja povezani sa spolnim razvojem i orijentacijom