Pjesnički kutak

Helada je napisao/la:

Sunce, krasno pišeš!

A-ha, to ti je naše Sunčeko!

Stvarno bi trebala izdati! Gdje se potpisuje peticija?

Evo jedne pjesme moje malenkosti:

Nekad mi se čini da sam ja
zapravo mrtva već odavno
i da samo pitanje je pravno
kad će se to zasigurno znat'.
Do tada treba čekati pripravno,
ne gledajući previše na sat,
ne vodeći u sebi bijesan rat
i ponašat' se k'o da sve je ravno.
A ja bih ipak stalno suze lila,
neka već me polože u tlo!
Tišina groba mora biti mila
i ne treba je vezati sa zlom,
to je mjesto gdje bih se sakrila
i u nebitku našla novi dom.

Helada, hvala ti na pohvalama..i pusti DC-a, on ti mene samo voli zekit..

Ti predivno pišeš..Dante naših dana.
Ali, hajde, pokaži nam da znaš i manje tužne pjesme pisati...

Helada je napisao/la:

Stvarno bi trebala izdati! Gdje se potpisuje peticija?

Sunce je napisao/la:

Helada, hvala ti na pohvalama..i pusti DC-a, on ti mene samo voli zekit..

Ti predivno pišeš..Dante naših dana.
Ali, hajde, pokaži nam da znaš i manje tužne pjesme pisati...

Ne zekam ja naše Sunčeko nikad za njezine stihove, nek se ne izvlači
Druge godine izdaje svoju Zbirku - budemo joj svi pomogli, može?

(za "peticiju" budemo kontaktirali Renči da otvori neki topic di možemo dati svoj glas
- pa nek nas Sunči čuje i vidi kol´ko nas ima!)

Opet se .

Sunce je napisao/la:

Opet se .

a, znači da te više ne zeka ?

Sunce je napisao/la:

Helada, hvala ti na pohvalama..i pusti DC-a, on ti mene samo voli zekit..

Ti predivno pišeš..Dante naših dana.
Ali, hajde, pokaži nam da znaš i manje tužne pjesme pisati...

Joj, ja baš i ne pišem pjesme koje nisu tužne. Pisanje pjesama mi služi da točnije opišem što me muči i da samoj sebi objasnim u čemu je problem.
Ako problema nema, nemam potrebu ni pisati.
A usporedba s Danteom, ajme... To zaista ne zaslužujem.

Ma zaslužuješ ti puno više nego što misliš, Helada.
I da, ovo si dobro napisala, za što ti pisanje pjesama služi..samo ti piši, a ja znam da će doći vrime kad ćeš u svojim pjesmama opisivati i ono što te raduje...

... a možda i neće jer će se tada jednostavno radovati i ŽIVJETI i neće joj biti potrebno pisanje tužnih pjesama kako bi opisala svoju tugu...

Obje varijante su jednako dobre - pisati o sreći i živjeti sretno. Želim ti oboje, Helada.

Sunči (neću ti opet reći kako lijepo pišeš, već sam sama sebi dosadna s tim ),
htjedoh te pitati imaš li igdje u blizini neku knjižnicu sa čitaonicom?
Sjećam se da sam se svojedobno u ovakvim ružnim depresivnim danima znala natjerati da odem do obližnje mi knjižnice-čitaonice i tamo malo čačkam po knjigama, novinama... Pa onda obično i popričaš s nekim... i raspoloženje se odmah digne. Meni je pomagalo, i to puno više nego da sjedim doma i čitam u samoći. Ustvari, bilo kakav izlazak, čak i do kioska, mi je bio od velike pomoći, samo da razbijem tu monotoniju usamljenosti i dosade.

Admine..
A što misliš, odakle mi knjige? Imamo ti mi u Splitu prekrasnih knjižnica...je da nismo metropola, al' ne damo se, ne! Još otkad nam je Kerum gazda..aha! Svega imamo!
ahahahahahahahaha

Ma šta će njoj knjižnica ,kad je ima u glavi.Hej šala mala.

arduana je napisao/la:

Ma šta će njoj knjižnica ,kad je ima u glavi.Hej šala mala.

I to što kažeš!

E sad fino deder napiši jednu pjesmu,al da bude vesela.Bem ga ja.Hoću da osjetim bar na tren tračak sreće u tvojim pjesmama.ne da ove nisu lijepe,naprotiv divne su.Ali danas želim da napišeš jednu drugačiju.želim da vidim tebe kroz tu pjesmu,nasmijanu i sretnu.

:-)

.

Divno.....

Moja prija opet rastura!

Heladice, prilipo...

.

... bez riječi...

Ma mamicu mu,on će tebe tako...

Evo sad ću ja jednu.

Bio si,tu pered mene.
Ljubila sam tvoje usne i provlačila prste kroz kosu.
Zašto se sad čini da je sve to bio samo san?
Gledala sam u tvoje oči i zaranjala u tvoj pogled.
Bila sam i ostala u njima.
Zašto se sad čini da si me izbacio van.


Bio si tu pored mene.
Moj život je ovisio o tebi.
Zašto sam sad živa,a nema te?

Znam odgovor.
Više te ne volim.Ja sam te preboljela.

Lipo, Ardić, lipo...ohrabrujuće, toplo.

Ja mogu samo čeznut' kao Salieri,
al' to me neće Mozartom učinit'
jer ne mogu na pješčanoj dini
izrasti bijeli i visoki lijeri.

Možda se može izbjeći sudbini
(makar Grcima nije stav po mjeri
i u dobrih majki nisu dobre kćeri),
al' u oči treba pogledat' istini:

ne razumiju svi glazbu sfera,
ne mogu svi na Mjesec da slete,
brzo vjetar sjemenke rastjera,

sporije malo metla ih pomete,
al' iako mi je kriti to namjera,
nezrelo u meni plače dijete.

Evo nesto i od mene...sve je jasno k'o dan- moje trenutno stanje:)
ovo mi je prva...premijera. ljudi, ako ima kritika budite blagi:))))

MIR

Koraci su teski,
kao I misli o koje se spoticem.

Znam da mogu.

Ja sam bitna. Ja I sada.
Ne neko drugi I ne nekad tamo.
Ne prije, vec sada.

Ja sam sada.
(Ono prije vise nisam ja.)

Krecem naprijed lagano.

malo pozitivnog

bolest osjećaja...


znate što je to?
ja nažalost znan...
kad obolin...

ne prije, ni kasnije..
samo onda..
u momentu pada

bezizlaznon momentu
očajne molitve

za jasan pogled,
udah mira i
zaustavljanje...

grčevita borba,
optičke varke i zdravog razuma...

i kako da to objasniš ikome
kad ni tebi ni jasno?

i osudjenjik i spasitelj,
ovisno kako osjetiš...


ovo san napisala 16.09., a toliko toga se prominilo na bolje odtad..izmedju ostalog, iman sve VAS uz sebe i to je moje najveće blago....




...za mirne ruke


Osjećan da se
Obnavljan na
Neki novi način

Kroz neke nove
Neobjašnjene
Situacije

Koje relativiziraju
Pojam negativnog
U očima promatrača

I kad suze teku
Niz moje lice
To ne znači da
San slaba

dapače, one su moj
unutarnji znak
borbe...

za novo sutra,
za pune grudi,
za mirne ruke...


šest dana kasnije san ovo napisala
a danas bi mogla napisati puno toga prilipoga, ali neću...radje idjen vanka, da svoj osmijeh podarin svitu

Vaša PS

Ovo je pjesma o nekakvom rastanku,o rastanku od nečeg,od jednog perioda u životu,ovo je pjesma koja samo malo pokazuje moju tugu što moji dječaci više neće spavati u istoj sobi samnom,a ja ne znam kako ću to preživjeti.


Koja je ovo godina?
Koja li je ovo jesen po redu?
Kad sam prestala brojati lišće ispod moje lipe,dok opada?

Godine prebrzo idu.
Još juče kao da sam bila mamina maza,
a danas već mazim svoje potomke.

Starim li ja to?
Stara je već i moja lipa.
Kad sam dobila prve bore?

Sutra će padati snijeg,
ja neću gledati pahulje kako se nižu jedna za drugom,
ja se neću radovati saonicama i poklonu od djeda Mraza.
Ali hoću nečem drugom,ljepšem.
Radovaću se sreći moji golubova,kad zabijeli krošnja ispred kuće.

I plakaću opet od sreće,jer oni odrastaju.
Plakaću jer sam rodila dječake,koji će biti moj ponos.

Samo,u kutku moje duše,mala praznina
lipa i ja smo počele stariti,a ni jedna od nas dvije se ne miri sa tim.

Drage moje cure..prilipo, prilipo...

pisma je najbolji način da izbaciš i dobro i lipo na papir, koji to sve razjasni, kad ponovo pročitaš....

evo nešto iz moje arhive sa bloga:


............

kružno se kreću..
jedna drugu guraju..
i ne prestaju...

mene pokreću
i kad stojin
na mistu...

zatrašujuće snažno
dižu osjećaj
kroz glavu...

u jednon
TRENU
ne znaš
el su unutra ili
vanka...


moje misli se moraju
kretati....
TEČI...

jer

kad stanu...
tišina obuzme
UM
i stišće...

sve dok ponovno ne
poteknu...
e onda znan...

biće dobro...

kad?
sad...samo sa odmakon...
filtrirajući,
dobre od
loših...

07.06.2009

ima me....


fascinantno je
saznanje
da si zapravo
u svemu
SAM...

još fascinantnije
je
kad to nanovo
skužiš...

ok, kažen ja
sama sebi...

čovik se radja i
umire
sam...

al nemojte se
onda čuditi...
molin vas...

ja ću sama
to izvesti, al
ćete onda pitati
što mi je?

ništa...
prilagodila san
se situaciji
i nisan dopuštala
padanje...

ja san borac,
snaga dolazi sa
dna..

um je ipak
jači od samoće..

u najboljen san društvu...

04.06.2009

Ljubav

Voljela bi nacrtati Ljubav ali tako dobro ne znam crtati.
Voljela bi odsvirati Ljubav ali tako dobro ne znam svirati.
Voljela bi opisati Ljubav ali tako dobro ne znam pisati.
Ili,možda Ljubav ne postoji.

Davne 1992.

Gledam kako se nižu pahulje snijega.
Jedna za drugom,
gledam kako nadolazi tišina zime,nekakav mir se uvlači među ljude.
Kao medvjedići pripremaju se na zimski san.
Gledam te pahulje i mislim,
nižu se kao godine
padaju i tope se na zemlju,kao da nisu niti postojale
iza njih tek ostane poneka kapljica
kao grob iza čovjeka,što s vremenom padne u zaborav,
prekruje ga lišće.

Život je prolazan,ima ga pa nema
Ove pahulje postoje tek malo
treba napraviti snješka dok se još može
treba iskoristiti svaki tren života.

Draga Arduana i Azra, ovo je stvarno prilipo fala van što ste to podilile snamin!
P.s Azra, LJUBAV POSTOJI!!!!

Šta je to ljubav?
Kad voliš svog psa i svoje dijete? Da, tako je, i to je ljubav, bezgranična i bezuvjetna. I prelijepa.
I ovaj forum pun je ljubavi.
Muško-ženska ljubav? Dobro, tu trebam pojašnjenje, zaboravila sam definiciju