Pjesnički kutak

Eto..ponukana pohvalama odlučih se otvoriti kutak za dušu..nadam se da ćemo ovdje čitati lijepe riječi, koje sigurno u svima nama čekaju svjetlo dana..

:-)

Kako lijepo... Kad bih morala odabrati između dvije riječi koje karakteriziraju pjesmu (tuga i ljubav), odabrala bih riječ ljubav jer se puno jače osjeća nego tuga. Pjesma je zaista predivna, a sigurna sam da će ti se i Sinek ubrzo pridružiti jer i on voli poeziju (ja sam ti tu totalni antitalent)

Prijateljici

Otići ću na mjesta
o kojima sanjam.

Uzet ću komadić tvoje lijepe riječi
kao snagu da postoji nada

Poklonit ću nebu svoj osmijeh sada

Otići ćeš na mjesta
o kojima sanjaš.
Tvoja duša čista je, meka.
Pogledaj nebo, nije daleko...

U njemu odgovor spava.
Mirno kroz život, draga.

Ne daj se strahu, ne daj se Mraku.
Pokloni sebi svaki dan,
ne boj se, vani je zrak.

Disat ću.
Putovat ću vlakom.
Sjest ću u ljuljačku djetinjstva.
I nakon svih ovih godina sigurno je ista.

...Sjest ću u ljuljačku djetinjstva...

Sunči, pa ti si čisti mali uspaničareni genije!

uf, kakvu si mi dozu ubrizgala...
voli te

hehe mogu ja još, to kod nas ovako ide:

Znaš šta Sunčice ako još jedmom napišeš ovako nešto (Ani),ja ću ipak sjesti u taj voz i otići (znaš komu).Voli te Arduana i piši,piši.Predivni su tvoji stihovi

Hvala ti, pile moje.

:-)

Ovo je sad perverzno, ali poslije ove prelijepe pjesme jedu mi se Jaffa keksi
A valjda je to samo obični PMS... Mislim, znam da je, ali još nikad nije reagirao na poeziju...

Prošvikala sam, gotovo je, to je to!

I da vrijedi umrijet ko za ljubav ginut,
Ja prva koplja ću dignut,
Jer velika je riječ ljubav,
Tu pak ne može da se ogranići duša moja,
Jer kraj daleko seže,
Više no što srce moje primit može...

p.s. Renči možda sad pređeš na neki voćni desert:)

ovo je krenulo! Hvala Nado, na lijepim stihovima.

Renči, u slast!
Joj, kako si me nasmijala...

Hahaha ništa od voćnog deserta, u međuvremenu me spopala neodoljiva želja za sladoledom Tko zna šta će još biti do večeri...

Cure, sad ozbiljno: hvala vam što uljepšavate ovaj forum divnim stihovima i podsjećate sve nas da postoje i druge stvari osim naših boleština: mjesec, ljubav, vlakovi, mirisne ruže (pa i Jaffa keksi ) i pregršt ostalih ljepota koje ponekad uopće ne uočavamo a tu su radi nas.

Hm..a sad najozbiljnije. Pogledajte samo kako se naš Admin izražava.

Admin već dva dana sanjari samo o hrani i u sve ga (ju) inspirira na neke šašave kombinacije koje inače ne "troši".

Daj mi da jedem,
Duša mi pati,
Daj mi da jedem,
Srce mi puca.
Za čokoladu prodat ću dušu,
a za dva keksa stisnut te za gušu.
Jooooooooj (--> ovo je ono zborsko "Joooj", kao kod Severine)

Ništa, Marina Tucaković, sakrij se! Prelazim u turbo-folk, samo da nekako ubacim sarmu i alkohol...

:-)

Admineee..guušin se od smijaa..

A ja od sendviča s mladim lukom!




Mljac, lijepa ti je pričica

A jeste opićene, neka neka samo se vi meni smijte, dovoljno da ćirnem na forum i kad vidim ovu radost odmah je i osjetim u dubini sebe!

Pazi gdje ćiriš, ovo je dio za smijanje, a ima tamo i jedan kutak za plakanje - želim ti da taj što više zaobilaziš i da te uopće prestane zanimati
Jest da bi nam mog'o propast forum tako, al' nema veze

hihihi nema šanse da propadne do ti jedan, ja ih
sve uredno pregledam, trudim se da moja ostane
zadnja

Hahahah znači dobila sam konkurenciju - i ja se trudim da moja ostane zadnja



Čini se da ćemo nas dvije ovako do zore

hehe tebe ipak nadmašit ne mogu ti si brza na okidaću!jedino ću te tu i tamo ovako pa ću te preduhitrit...heheh

Al' imala si sreće ovaj put, malo sam se sa strane zaigrala na Facebooku...

Dok cimbala zveče našim povjerenjem,grlimo sunce, koje izmiče...Oblaci zastiru zavjesama od nevjereda sunce više nije tu...Mjesec se nadvio nad tmasta krila,ozebli im vršci strše...Pregolema ovo je tišina, zebnja obavila pticu je svu...

Wow! Od ovog me malo prolaze srsi... podsjeća me na Gavrana od E. A. Poe-a


Za one kojima nije poznato:

Edgar Allan Poe

G A V R A N

1.

Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše" ,
Samo to i ništa više.

2.

Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru bješe kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.

3.

Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."

4.

Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.

5.

Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

6.

Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.

7.

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.

8.

Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".

9.

Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
S tim imenom "Nikad više".

10.

Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše".
Tad će Gavran "Nikad više".

11.

Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
Od "nikada-nikad više".

12.

Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".

13.

Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
O n a ne će nikad više.

14.

Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Rače Gavran: "Nikad više".

15.

"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

16.

"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

17.

"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".

18.

I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!

Uh...koja lipota.
Hvala, Renči.

:-)

:-)

lijepo sunči...

Hvala, nado, zadranko draga...

:-)

I hebi me odmah.Oprosti Sunčice to je prvo što mi je palo na pamet kad bih nastavila tvoju pjesmu.Divna je ,nemoj se ljutiti ali morala sam to napisati.

A na čemu da ti oprostim...kad se smijem k'o luda....
a mislim da će se i cila ekipa...volim te, Arduana. baš zbog toga..što si takva.

A sad kad sam je i ja pročitala...ahahahaha može se stvarno i tako shvatiti.

hahahahah.Dobro je zbilja.Oprosti još jednom ja zbilja cijenim tvoju nadarenost,ali eto došlo mi.Inače zna mi se desiti kad nekad treba da se održi minuta ćutanja ili kod nas Muslimana prouči dova u tišini,mene spopadne smijeh.Jedva izdržim.Malo sam ja izgleda baš luda.

Nisi srećo luda, nego si spontana, a to je za mene velika vrlina, iskrena i ta tvoja iskrenost iz tebe vrca najljepšim iskrama...i imaš neodoljiv smisao za humor..ja se stalno smijem tvom nastavku..

Hahahaha evo nam i malo pornjave na forumu
No, dobro, 'ajde, nećemo pretjerivati, nek bude erotika, sve dok diže raspoloženje (ili bilo šta drugo) - dobro je!

:-)

Voljela bih provesti s tobom jedan dan.Od jutra bih te nasmijavala ili pričala svoje životne ispovjesti-gluposti.Bila bi mi nasmijana cijeloga  dana .Ali tako kako je,tu sam sa svojim riječima i želim ti veselije dane i ....cijelu kutiju kreme (i ja koristim baš tu).

Ostati sama ne znači nužno nešto loše, možda ti samo treba više vremena za sebe? Doduše i vrijeme je danas takvo, nekakvo turobno, pa i ne čudi tvoje raspoloženje. Ja sam pak pospana.

Evo ti jedan video da te malo nasmije, kad nam već Arduanica nije bliže

https://www.youtube.com/watch?v=RCl45UlT_Fk

OBAVEZNO POGLEDATI!!! ŠTO PRIJE! A onda poklikati i one linkove sa strane na slične video uratke.
Mala i ja gledale sinoć, mene poslije bolio trbuh i grlo od smijeha

Vrijeme je fakat hebeno.Ja sam još zaboravila torbicu s lijekovima...

Uuuuu to mi je valjda najveća fobija od svih koje postoje, da zaboravim lijekove Nadam se da si izgurala do kraja radnog vremena (sad je već prošlo 18 sati) ...?

Luky

Ti si more

Sva jubav koju tija da' san Tebi
neće stat u ovu pismu
jer je veća nego More
šta niz verse jon se cidi.

Sva jubav koju tija da' san Tebi
nima sa' se di iskrcat
i to brime neće podnit
moja zarobljena duša...

Al je čuvan...
Jer Te jubin...
Ti si More...
Ja Te ćutin...
Ja Te ćutin...

Sva jubav koju tija da' san Tebi
mrvu sriće - puno smija
vako tokala me nebi
da je bilo ča san tija.

Sva jubav koju tija da' san Tebi
nima sa' se di iskrcat
i to brime neće podnit
moja zarobljena duša...

Al je čuvan...
Jer Te jubin...
Ti si More...
Ja Te ćutin...

Još je čuvan... (još je čuvan)
Jer Te jubin...(ka nikoga do sad)
Ti si More... (Ti si More)
Ja te ćutin...
Ja te ćutin.
Ti si More.
Ja Te ćutin...

:-)

:-)

:-)