Kako upravljati svojim raspoloženjem?

Ovo je super.Samo nije mi jasno ako sam ispunila većinu stavki iz KAKO UPRAVLJATI SVOJIM RASPOLOŽENJEM,kako sam ipak došla do dijagnoze dep.ank.poremečaj.Možda zbog ovog predzadnjeg;upravljajte svojim vremenom i stresom.Vau,to mi je ipak ne moguće,za sad.Ali,tema je svakako odlična,po meni bi je svatko trebao pročitati,proučiti,ocijeniti,jer će mu mnoge stvari biti jasnije.

A negdje si se valjda zaje** u koracima
Ja još nisam ispunila sve (padam na prehrani, tjelesnim aktivnostima i poslu) al' doći će valjda i to na red.

E ovo ću pročitat pomno kad se prestanem smijati slikama. Ovo je dobro!

Vec neko vrijeme imam zelju podjeliti s vama svoja razmišljanja na ovu temu pa sam otvorila novi topic...(Renci ti ga smjesti tamo di mu je misto). Kod mene priča ide ovako. Kad mi je sve ok. kad se osjecam dobro, poletno, veselo toliko da raspalim Abbu i plesem po kuci..nazovem pola ljudi iz imenika u mobitelu..obavim milijun stvari po gradu sama i bez straha...cini mi se kao da mi nesto fali..kao da to nisam ja...Jesam li ja zaboravila kako je to osjecati se dobro bez strahovanja koliko ce to potrajati..ne znam, ali je jednostavno tako.
Pitam se dali zbog ove boleščurine moram ispočetka, kao novorođenče učiti kako biti happy...ili je to jednostavno nemoguce vise...dali se taj strah toliko udomio u mojoj glavi da je postao prirodni dio mene bez kojeg ja ne bi znala funkcionirati...ili je samo parazit kojeg se treba rješiti. Ali onda ostaje ono pitanje KAKO?...kojim pesticidom maknuti tu štetočinu.
Moze li se naučiti ponovno biti sretan. Ljudi ostanu paralizirani, pa ponovno uz pomoć fizijatra i koje kakvih vrsta rehabilitacije uče ponovno hodati, drugi se probude iz kome pa ispočetka uče čitati i pisati...ja se probudim bez straha ali nisam sretna...tko ce mene nauciti..na koga da ja adresiram svoju uputnicu sa dijagnozom "nesretna jer je sretna"

Kad si sretna, osjećaš se čudno upravo zato što si vjerojatno toliko navikla biti preplašena i (pogrešno) očekuješ da tako bude stalno. Pokušat ću biti slikovitija: kao da sjediš i čekaš da ti bude loše. Postoji li neki razlog zašto se osjećaš dobro kad ti je loše i kad si preplašena? Da li tada od nekoga dobijaš dodatnu dozu maženja i paženja (koju inače ne bi dobila ili nisi dobivala ranije dok si bila potpuno zdrava)? Smatraš li možda da radi nečega ne zaslužuješ da ti bude dobro? Da si nekome bliskom nešto skrivila i da ne zaslužuješ biti sretna? Ovo su sve ozbiljna pitanja na koja je uvijek teško naći odgovor ali se isto tako vrijedi i pomučiti jer se često u njima krije korijen i uzrok mnogih drugih stvari.
Navest ću ti svoj primjer:
Prije mnogo godina kod sebe sam uočila da, kad bi se mama i tata posvađali i ne bi razgovarali, onda sam ja nekako samu sebe uspjela natjerati da mi bude loše (čak i ako mi nije bilo) jer bi se oni tada ustrčali oko mene i brže se pomirili. Tako sam ponekad glumila da mi je loše, a s vremenom mi je to već postala normalna reakcija - uvukla mi se pod kožu, jer sam znala da na taj način istodobno "rješavam" njihov konflikt ali i pridobivam dodatnu pozornost. Naravno, tek kasnije sam shvatila da time ne rješavam zapravo ništa, samo sebi nanosim štetu pa danas, kad ih čujem kako se svađaju, ili se umiješam pa ih ismijavam jer se svađaju oko gluposti kao mala djeca (što je najčešće slučaj) ili ih pak posjednem zajedno i natjeram da razgovaraju, pa ako treba i ucijenim nečime (npr. neću vas voziti kod bake ako se budete svađali, ili dok ne porazgovarate i ne riješite konflikt kao dvije zrele osobe). Kako god, obje varijante upale, a meni NIJE loše!

Nisam primjetila da sebe kaznjavam na nacin da ne zasluzujem biti sretna...ali bas cu razmislit o tome...hmm

Sigurna sam da nisi krivo shvatila sve ovo što sam nadrobila, samo sam nasumično nabacala neke ideje koje su mi pale na pamet ili s kojima imam iskustva, onako, općenito, nevezano uz tebe

Bjanka!
Dobro nam došla!

HVALA bolje vas nasla!

Kate je napisao/la:

Vec neko vrijeme imam zelju podjeliti s vama svoja razmišljanja na ovu temu pa sam otvorila novi topic...(Renci ti ga smjesti tamo di mu je misto). Kod mene priča ide ovako. Kad mi je sve ok. kad se osjecam dobro, poletno, veselo toliko da raspalim Abbu i plesem po kuci..nazovem pola ljudi iz imenika u mobitelu..obavim milijun stvari po gradu sama i bez straha...cini mi se kao da mi nesto fali..kao da to nisam ja...Jesam li ja zaboravila kako je to osjecati se dobro bez strahovanja koliko ce to potrajati..ne znam, ali je jednostavno tako.
Pitam se dali zbog ove boleščurine moram ispočetka, kao novorođenče učiti kako biti happy...ili je to jednostavno nemoguce vise...dali se taj strah toliko udomio u mojoj glavi da je postao prirodni dio mene bez kojeg ja ne bi znala funkcionirati...ili je samo parazit kojeg se treba rješiti. Ali onda ostaje ono pitanje KAKO?...kojim pesticidom maknuti tu štetočinu.
Moze li se naučiti ponovno biti sretan. Ljudi ostanu paralizirani, pa ponovno uz pomoć fizijatra i koje kakvih vrsta rehabilitacije uče ponovno hodati, drugi se probude iz kome pa ispočetka uče čitati i pisati...ja se probudim bez straha ali nisam sretna...tko ce mene nauciti..na koga da ja adresiram svoju uputnicu sa dijagnozom "nesretna jer je sretna"

Zanimljivo, tak mi je i samom...

Kate je napisao/la:

Moze li se naučiti ponovno biti sretan......tko ce mene nauciti..na koga da ja adresiram svoju uputnicu sa dijagnozom "nesretna jer je sretna"

Prva adresa ti je na kućnom pragu....evo ti moj primjer,mada su okolnosti i "štetočina" u meni sasvim nešto drugo.....U svoj svojoj nemoguće-izlaznoj situaciji gdje se zna uzrok i posljedica,unutarnji mir je stigao na kučnom pragu! Da su trebale godine i to stoji,ali spojio sam dvije apsurdne stvari zajedno.....bolest i net....i kad je najteže potražim nekog kome je teže nego meni,ne za utjehu tipa "nije mi najgore" ,već da mu/joj pomognem.....i kod mene funkcionira...nekad sa manje uspjeha,nekad sa više....ali uspjeh nije moj već onoga ko mi se povjeri i prihvati me kao nekog tko ga sluša i jednostavno mu pokaže put....ne znam koliko ste pratili moj profil,ali prošao sam svašta; od pokušaja suicida pa do pokušaja nesvjesnog oduzimanja tuđeg života....teško je to priznati i pomiriti se sa tim,no sve se vraća na kućni prag i prva uputnica je adresirana na vlastito ime....pomirdba sa samim sobom!
Sreća je u svima nama,samo je treba ponovno otkriti,a najteže je to uraditi sam,no uz staru narodnu,pomozi si i Bog će ti pomoći trenutak je da se krene u novu avanturu...pronalaženje sebe.
Sve ostalo doći će samo od sebe,istina,nekima će trebati i medicinska pomoć,no nije sve u njoj....Mnogi problemi vezani za depresiju i panična stanja čuće u našoj podsvjesti jer je netko nekad rekao ili učinio nešto što je ostavilo trag u dubini i u pogodnom trenu isplivalo je na površinu.
Neki doktori rekli bi da se radi o sekundarnom PTSP-u,ili traumi koja nas je obilježila za cijeli život,no popularni "sekundarac" je prolazno stanje koje se može gotovo sasvim izliječiti uz pomoć snage volje i male pripomoći doktora...
Btw ja pišem knjigu...dosta za sada...vračamo se na poćetak....na kućni prag i razmislimo koje su nas životne situacije dovele u stanje u kojima se nalazimo!!!!!
Nastavak poslije Vaših iskrenih rijeći.........

Lipo napisano, konstruktivno, osvježavajuće, pozitivno..vidi se da si dobro, a to mi je puno drago. Pronašao si sebe u nečemu, pa si onda pronašao i sebe..

Potpisujem!
Sviđa mi se post. Kratko, jasno, mudro.

Citat :

...uspjeh nije moj već onoga ko mi se povjeri i prihvati me kao nekog tko ga sluša i jednostavno mu pokaže put...

Pametnom dovoljno.

Ovo su ključne teze teksta:

Citat :

Kako upravljati svojim raspoloženjem:

• Gradite i održavajte samopouzdanje, konstruktivan stav prema kritici, ne podliježite samosažaljevanju;
  
• Vodite brigu o svom tjelesnom zdravlju i kondiciji, jedite zdravo i odmarajte se dovoljno;
  
• Održavajte prijateljstva, tražite potporu i dajte ju drugima te gradite pozitivan pristup životu;
  
• Upravljajte svojim financijama i karijerom, svojim vremenom i stresom;
  
• Osvijestite to kako se osjećate, utičite na svoje raspoloženje i težite miru u sebi i oko sebe.
  

Od osobe se traži da sebe "isprogramira" datim upustvima.
Dakle, ubacivajući ove "programe" u sebe i gradeći jedan sasvim
mehanički život.
Zameniti svoja trenutna stanja "veštačkim".
Koliko je to zdravo za psihu jedne osobe?
Šta se iz ovoga može dalje proizvesti?
Da osoba teži pefekcionizmu...perfekcionizam funkcionisanja psihe.
Ove lako može dovesti do opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Mehaničkim ponavljanjem navedenih teza, i
veštačkim modifikovanjem sopstvenog prirodnog ponašanja.
Sve psihičke bolesti su deo nas, ali njih ne možete "preseći" da nestanu tek tako.
One imaju svoj "materijal" zbog koga su nastale i za koji je potrebno da se postepeno, lagano, razgradjuje.

harry je napisao/la:

Kate je napisao/la:

Moze li se naučiti ponovno biti sretan......tko ce mene nauciti..na koga da ja adresiram svoju uputnicu sa dijagnozom "nesretna jer je sretna"

Prva adresa ti je na kućnom pragu....evo ti moj primjer,mada su okolnosti i "štetočina" u meni sasvim nešto drugo.....U svoj svojoj nemoguće-izlaznoj situaciji gdje se zna uzrok i posljedica,unutarnji mir je stigao na kučnom pragu! Da su trebale godine i to stoji,ali spojio sam dvije apsurdne stvari zajedno.....bolest i net....i kad je najteže potražim nekog kome je teže nego meni,ne za utjehu tipa "nije mi najgore" ,već da mu/joj pomognem.....i kod mene funkcionira...nekad sa manje uspjeha,nekad sa više....ali uspjeh nije moj već onoga ko mi se povjeri i prihvati me kao nekog tko ga sluša i jednostavno mu pokaže put....ne znam koliko ste pratili moj profil,ali prošao sam svašta; od pokušaja suicida pa do pokušaja nesvjesnog oduzimanja tuđeg života....teško je to priznati i pomiriti se sa tim,no sve se vraća na kućni prag i prva uputnica je adresirana na vlastito ime....pomirdba sa samim sobom!
Sreća je u svima nama,samo je treba ponovno otkriti,a najteže je to uraditi sam,no uz staru narodnu,pomozi si i Bog će ti pomoći trenutak je da se krene u novu avanturu...pronalaženje sebe.
Sve ostalo doći će samo od sebe,istina,nekima će trebati i medicinska pomoć,no nije sve u njoj....Mnogi problemi vezani za depresiju i panična stanja čuće u našoj podsvjesti jer je netko nekad rekao ili učinio nešto što je ostavilo trag u dubini i u pogodnom trenu isplivalo je na površinu.
Neki doktori rekli bi da se radi o sekundarnom PTSP-u,ili traumi koja nas je obilježila za cijeli život,no popularni "sekundarac" je prolazno stanje koje se može gotovo sasvim izliječiti uz pomoć snage volje i male pripomoći doktora...
Btw ja pišem knjigu...dosta za sada...vračamo se na poćetak....na kućni prag i razmislimo koje su nas životne situacije dovele u stanje u kojima se nalazimo!!!!!
Nastavak poslije Vaših iskrenih rijeći.........

Sinek Harry..samo da znaš da sam skinula ovaj text i često ga stavim kao wallpaper na dekstopu...i nebrojeno puta je pročitan, ali još nemam odgovor na cijeli text....izgeda da mijenjam mišljenja brže nego semafor svjetla...malo se slažem s tezama, malo ne..pa tako jovo na novo...

saljem ti ogroman zagrljaj iz sunčanog Zadra

slažem se sa tobom