Djecu ozbiljno pogađa depresija roditelja

Djecu ozbiljno pogađa depresija roditelja

Teško je u današnje vrijeme ne osjećati barem neke simptome depresije, a oni bi se mogli još pogoršati kada čujemo kako depresija roditelja ozbiljno šteti djeci. Dijete, naime, preuzima na sebe ogromnu količinu odgovornosti za roditelja i druge članove obitelji.
Iz ovog bi se razloga mjere liječenja i pomoći depresivnoj osobi trebale proširiti na cijelu njezinu obitelj. Ovo su zaključci istraživanja koje je provela Sahlgrenska Academy na švedskom sveučilištu University of Gothenburg.

Istraživačica Britt Hedman Ahlström ispitivala je način na koji je obiteljski život pogođen kada jedan od roditelja pati od depresije. Devet obitelji, koje su uključivale 10 djece i mladih između 5 i 26 godina te 11 roditelja, bilo je uključeno u istraživanje.

Rezultati pokazuju kako se svakodnevni obiteljski život mijenja i postaje kompliciraniji kada roditelj pati od depresije. Nesigurnost vezana uz činjenicu da nitko ne zna što će se dogoditi s oboljelim roditeljem, ima utjecaj na svakodnevni život svih ukućana. Roditelj zbog depresije postaje umoran i iscrpljen, što pak ima veliki utjecaj na život djece. Depresija mijenja vezu između roditelja i djece, jer dolazi do otežane komunikacije. Deprimirani roditelj povlači se u sebe tj. udaljava od članova obitelji, a djeca imaju osjećaj da su prepuštena sama sebi.

Kako se osjećaju članovi obitelji?

Članovi obitelji učinit će sve, kao individualci, ali i kao grupa, kako bi se snosili s novom situacijom, a kako bi obiteljski život sveli na podnošljiviju razinu. Djeca preuzimaju odgovornost za deprimiranog roditelja, za braću, ali i za sebe, kada shvate da roditelj to ne može. "Najveći teret odgovornosti koji djeca preuzimaju na sebe jest da se žele uvjeriti kako roditelj neće počiniti samoubojstvo. Stoga na sebe preuzimaju ogroman teret te su u stalnoj napetosti i promatranju deprimiranog roditelja", kaže Britt Hedman Ahlström.

Za djecu, depresija roditelja donosi povećani osjećaj odgovornosti za njega, ali i osjećaj usamljenosti. Ti osjećaji uključuju težnju i čežnju za interakcijom s roditeljem i za vraćanjem stvari u normalu.

"Čak i kad depresija nestane na neko vrijeme, obitelj nikad nije potpuno oslobođena straha od njenog povratka. To znači da postoji produženi period patnje povezan s depresijom", dodaje Britt Hedman Ahlström.

Zdravstveni sustav treba pomoći cijeloj obitelji

Uključivanje cijele obitelji u liječenje kada se kod roditelja pojavi bolest vrlo je važna, i za djecu i za roditelje. Najvažnije je imati zadovoljavajuću razinu brige i njege od strane sustava koji će pomoći svim članovima obitelji. Psihijatrijsko osoblje trebalo bi u najranijoj fazi upoznavati i obitelj osobe koja pati od depresije, kako bi identificirali probleme i alate pomoću kojih će pomoći obitelji da "preživi" depresiju u domu.

"Trebamo novi pristup zdravstvenog sustava u kojem će u fokusu biti obitelj i njezina perspektiva osobe koja boluje od depresije. Važno je prepoiznati potrebe cijele obitelji, pomoći im i pružiti podršku, a ne samo osobi koja je bolesna. Najvažnije pak je prepoznati situaciju u kojoj se nalaze djeca. Istraživanje stoga može biti temelj za pronalaženje načina kako pomoći obiteljima i kako ih uputiti na postojeće institucije, kao i procijeniti posljedice koje depresija ima na cijelu obitelj", kaže Britt Hedman Ahlström.

Izvor: University of Gothenburg (09.03.2009.)

Supruga mi ima dijagnosticiran sekundarni ptsp!Nakon 5 godina braka! :x

A u tri... ćoška!
A kakav je to uopće "sekundarni"? (OK, nije primarni, ali i dalje mi baš nije jasno.) Ajd nam malo opiši u dijelu foruma F43:

ovdje:
https://psihijatrija.forumhr.com/f40-f48-neurotski-i-somatoformni-poremeaji-i-poremeaji-izazvani-stresom-f45/

ili ovdje:

https://psihijatrija.forumhr.com/f40-f48-neurotski-i-somatoformni-poremeaji-i-poremeaji-izazvani-stresom-f45/f43-reakcija-na-teski-stres-i-poremeaji-prilagoavanja-t150.htm

Ideš OK!

Hmmm sad se pitam zašto u smajliće nisam stavila onog malog što diže palac u zrak, u smislu "OK"?
Moram to dodat! Baš mi ovdje fali.

PTSP se može povući i do treće generacije!

Uuuuuuu jbt, to nisam znala.
Eto, nisi imao ideja, sad možeš ubaciti PTSP u Google pa naći nešto materijala o tome i iskopirati u F43 rubriku.

Budem,ali popodne u knjižnici,sad idem pomoći ženi! Čitamo se poslije!

Dogovoreno! Evo ti jedan na kredit!

Najgori mogući scenarij......šutnja, pa explozija...........btw ali moglo bi i gore......dobro je kad lijekovi odrađuju svoj dio, problem su promjene vremena, a tad lijekovi nisu dostatni......

Mi se zajedno smijemo meni, onda sve okrenemo na zahebanciju i bude nam veselo.

Ja sam nekako oduvijek prikrivala loše raspoloženje, nekad više a nekad manje uspješno. Ali naporno je...

Moji su mali.Pogađa ih inače kad vide da sam tužna,pa me maze,ljube.Bude mi ih žao i prikrijem ne raspoloženje.Ali stariji je skontao da moje tablete imaju nekakve veze sa mojim "urlanjem",pa mi često ponudi tik-tak kad im držim predavanje,kobajagi da se smirim.Kad budu stariji,objasniću im svoje probleme,mada se nadam da ih tad neću imati (moš misliti).

Aaaaa slatkić mali
Šleper Tik-taka za Arduanu, molim U svim bojama.

ja sam sa svojim detetom i sama dete..kako god mi je,sa njim sve nestaje(naravno bude u meni ali se ne primeti)...budem jako detinjasta i ponekad pomislim da sam pobrkala uloge.jer vise se ponasamo kao brat i sestra..nego kao majka i sin...ne znam koliko je to dobro....sta da vam kaze.Ima dana da cekam da zaspi da mogu na miru smazati svoj deo cokolade..

netko je spomenuo čokoladu!?

Anita, budite brat i sestra sve dotle dok u tome oboje uživate. I ja imam svoju nezamjenjivu "sestricu" u čijem društvu uživam. I svaku čokoladu dijelimo po pola