Perfekcionizam dovodi do stresa Od kojeg ste događaja u životu izvukli najveće pouke? Znate već kako se kaže – na greškama se uči. Pa ako ste poput većine osoba na ovom planetu, ono što vas je najviše naučilo i u neku ruku ''opametilo'' jesu vlastite pogreške i promašaji. Pogreške su, dakle, najčešće naši najveći učitelji, no u našoj je prirodi da radimo protiv njih, tj. da pokušavamo očajnički suzbiti njihovo postojanje. Ukratko:
ne želimo griješiti, ma koliko istodobno priznavali da su one naše dobre učiteljice te da mogu biti itekako produktivne u svom doprinosu našem boljem životu.
Zašto pokušavamo živjeti život bez grešaka i zašto mrzimo sami sebe kada shvatimo da to nije moguće? Zato što smo ovisni i savršenstvu.
Nažalost, čega ste vjerojatno svjesni i sami, ma koliko se ponekad možda i zavaravali, život bez grešaka je nemoguć. Jednostavno je neizvediv. No opet, ma koliko to bilo jasno i očito te dokazivo nebrojenim primjerima iz našeg i drugih života, ovisnost o savršenstvu to niti malo ne dira. Perfekcionizam je daleko više zainteresiran za fantaziju nego za stvarnost pa tako nije rijetkost susresti osobe koji se svako jutro bude s nemogućom misijom i: ovo će biti početak nove, bezgriješne ere u mom život! Teško, jako teško...
Ovisnost o savršenstvu definiramo kao opsesiju egzistencijom bez grešaka, život u kojem ama baš nikada ništa nećemo zabrljati, stanje u kojem se ne povlače loši potezi i nema loših odluka i izbora. Nama je
potrebno takvo utopističko stanje. Mi
želimo sebe takvima doživljavati, kao što želimo da nas i drugi doživljavaju kao takve. Kada shvatimo da to nije moguće, poludimo i počnemo napadati sebe, druge ili oboje. U žaru bijesa u borbi protiv boli zbog spoznaje o vlastitoj pogrešivosti počinjemo puno jesti (dakle, činimo pogrešku), debljamo se (još jedna greška) i dobivamo još više razloga za biti savršeni (mršavi?), ponovo. Pa u krug. Variranje tjelesne težine samo je jedna od fizičkih manifestacija tog ciklusa mentalnih previranja nastalih zbog nemogućnosti suočavanja s vlastitom prirodom, s vlastitim greškama.
Važna činjenica: Ljudi su jedina bića na ovom planetu koja mogu učiti na svojim greškama. No umjesto da se time ponosimo, prečesto se toga stidimo, zaboravljamo da je riječ o divnom daru. Ali ako priznate sami sebi da ste ovisni o greškama, onda ste spremni i na ''liječenje''. Kao i svaka druga vrsta ovisnosti, i ovisnost o savršenstvu se može ublažiti pravilnim koracima, a oni su:
1. Priznajte glasno i jasno: činim greške svaki dan u svom životu! Ako to ne možete priznati, činite ni manje ni više nego grešku koje se grozite pa se probajte pomiriti s time! Hah!
2. Shvatite da je većina tih grešaka beznačajna i da u osnovi imaju jako malo ozbiljnog učinka po vas i vašu okolinu.
3. Priznajte da ste počinili neke velike greške, koje su itekako imale utjecaja na vaš život. Dobro znate da jeste. Ali, prije nego se uspaničite, sjetite se da...
4. ...će vam biti puno lakše sada kada ste to priznali i nastavili normalno živjeti s tom spoznajom. Teški ovisnik o savršenstvu će to odbiti učiniti, što će mu stvoriti pritisak do kraja života. Zar je to ono što želite? Ako je odgovor negativan, oprostite sami sebi i nastavite dalje.
5. Obećajte sami sebi da ćete učiti iz grešaka i da ćete im dopustiti da imaju svoje mjesto u vašem životu.
6. Počnite živjeti neopterećeni savršenstvom. Ono ne postoji. Izvor: trigon.hr 
Početna stranica 
Calendar
