invalidska komisija - trebam savjet !

BOK DRUŠTVO ! JEL IMA NETKO POLA MINUTE DA OVO PROČITA ?

trebao bi malu pomoć ili savjet i neznam što mi je i kako dalje ???...
već sam na neprekidnom bolovanju 5 mjeseci a u zadnjih 3 godine sam bio 2 godine na bolovanju (sve zajedno).Imam 18 godina radnog staža kod istog poslodavca gdje sam stalno radio SAMO nočne smjene....
imam dijagnozu F31 i liječim se već 3 i pol godine.Počeo sam sve više "pucati" , pa mi je moj doktor dao prijedlog za invalidsku komisiju....evo moj zadnji nalaz i ako je netko bio u mojoj situaciji da mi da savjet ! :

ZADNJI NALAZ :

Kontrolni pregled u 3.mj. kada je bio shvačen kao F31 (mješovita slika) ; od medikacije;ZYPREXA VELOTAB,LAMICTAL i ALVENTA.Gosp. je u dekompenziranom stanju;preplavljen je strahom za svoju budućnost;teško čuje konfrontacije te usmjeravanja.
IZ ANAMNEZE : U Centar ( KB Rebro,centar za krizna stanja) dolazi krajem 2007.Tijekom liječenja shvačen kao F31.Klinički je prvo bio u depresivnoj fazi a sada u mješovitoj fazi s brzo izmjenjujućim fazama; s lošijom prognozom!).Dg utisak je potvrđen i psiho-testom.
Bez medikacije ne može funkcionirati.
Otegotna okolnost je neodobravanje prepisivanja Zyprexe od strane HZZO-a pa lijek isključivo dobija u Centru.
Zbog svega gore navedenoga procjenjuje se visoko rizično i vulnerabilno.
U slučaju pogoršanja H.amb.
DG utisak/ isti TH/ista
Duplex je neophodan-potrebno je predstavljanje na IK-a.
Kontrola u Centru za 3 tj.


E sad ! neznam kak ću proći s tim papirima ( jer imam samo takve nalaze) ali ja većinom nemam pojma kaj ovo sve gore piše,no ne namjeravam ići u invalidsku jer mislim da bi mogao raditi ( bar mislim),a i penzija je ipak premala i zanima me jel postoji šansa da mi komisija odbije taj njihov prijedlog od doktora i psihijatra. ))

Na poslu me tjeraju na bolovanje, doktor me NE pusti na posao, a komisija iz HZZO-a me više niti ne zove na komisiju nego sve rješava kod mog doktora..
Peru me opaki filmovi a u zadnje vrijeme me sve više pere osječaj da sam sebi skratim muke.
.
.....a da se jednostavno ne pojavim na toj komisiji ?....(((

Pozdrav!

Ja sam bila jednom davno na komisiji i sprašili su me natrag na posao, gdje sam naravno dobila otkaz jer zaista nisam mogla funkcionirati.

Nije mi sasvim jasno, ti bi želio početi raditi, a doktor te ne pusti, s druge pak strane firma te šalje na bolovanje...

Ajd' se probaj raspitati kod doktora što bi se dogodilo ako se ne pojaviš na komisiji (da slučajno ne dođeš u situaciju da "neopravdano izostaješ" s posla jer nemaš riješenu medicinsku papirologiju).

To je nažalost sve što mi u ovom trenu pada na pamet, ali držim ti fige da nađeš neko povoljno rješenje.
I ne razmišljaj o "skraćivanju muka", gledaj bolju stranu: imaš posao, a ako ga i izgubiš, ostaje ti mirovina. Ja, npr., nemam ni jedno ni drugo... A doktorica mi ipak procjenjuje napredak i smanjuje lijekove... ;-) Dakle, ništa nije nemoguće :-)

Drži se!

moj ti je savjet da odeš na invalidsku komisiju, nemaš što izgubiti. Možda bi ipak trebao porazgovarati sa svojim doktorom zašto te šalje na tu komisiju; da li su moguće ikakve sankcije ako ne odeš. Komisija može odlučiti štošta: mogu ti dodijeliti invalidnost uz pomoć koje možeš dobiti solidnu penziju; bolje i ona nego biti bez ikakvih primanja; mogu odrediti da si sposoban raditi 4 sata, a mogu i odbiti sve tvoje zahtijeve.
U svakom slučaju, posavjetuj se sa doktorom što je najbolje za tebe; ionako ne radiš.
Ja sam npr. otišao u invalidsku mirovinu, i ne žalim se, pogotovo što u takvoj mirovini možeš raditi ono što zaista voliš (a ne samo strahovati od ovoga i onoga), možda pronađeš neki talent u sebi koji još nisi svatio da ga imaš, možeš se doškolovati itd. - a penzija ti ipak omogućava financijski sigurnost.

U svakom slučaju, malo više povjerenja u doktora, on ti sigurno ne želi zlo, ne bi ti bilo na odmet.
Vremena su za sve teška...
U svakom slučaju, odluka je na tebi. Nemoj tu mogućnost odbaciti ili se nje plašiti: ona za biti izvor zadovoljstva i potvrđivanja vlastitog dostojanstva....

hm...možda si u pravu.no najviše se bojim ako me komisija odbije i vratim se na posao i onda završim kao tehnološki višak (ionako se već u firmi pripremaju otkazi u sklopu reorganizacije kadra,a znam da su oni koji su na dugačkim bolovanjima "prvi na udaru" ),pa sam tek onda na cesti...
znam da mi doktor ne želi zlo,a i kada sam išao po formular o radnom mjestu u firmu,i tamo su mi napravili sve u moj prilog zato jer dobro znam kolege i kolegice.
mene zanima kakva je procedura na toj komisiji...tko je u toj komisiji,kakva je procedura,kaj će pitati,ako me uopće i budu nekaj pitali,kaj rade,...itd...

a ma, ja sam ti rekao šta mislim, a kakva je procedura na toj komisiji će ti reći doktor, tko je u njoj se možeš raspitati, a ostala pitanja spadaju u tvoj vlastiti pokušaj da kontroliraš ono što nije moguće kontrolirati; budućnost. Rezultat takve aktivosti je strah koji osjećaš; njega ne možeš pobijediti kotrolom već prepuštanjem u nadi da će sve biti dobro. Postoje i drugi ljudi, a svi imaju pravo na tvoju Ljubav, poštovanje i gledanje na njih bez predrasuda. Imaš snage i sposobnosti za mnogo više nego što možeš i zamisliti, samo ako se odrekneš nekih zabluda koje imaš o samome sebi.
U zemlji nebranjenosti radost života se može "opipati".
Počni sa vježbanjem istinskog opraštanja, to je "shortcut" do tog stanja svijesti....

jilbere...pozivati se stalno na doktora izgleda kao da je mađioničar i ima čarobni štapić za sve probleme,a tome nije tako.i hvala na "psiho pomoći", ali nisi mi s tim "hipi stavom" apsolutno ništa konstruktivno rekao, no tražio sam nekoga tko je iskusan u tim stvarima i tko je već prošao to,a ti mi sipaš neke pseudo-psiho-analitičke mudrosti.
Daj mi,molim te,reci koja je to "zemlja nebranjenosti" i "radosti života" pa da odem tamo i to opipam ?
kome oprostiti ?što oprostiti? ionako sam dobrica.jedino me brine sušta egzistencija koja ne ovisi o meni nego o drugima...i to je ta budućnost i mislim da tu moram itekako biti zabrinut !
pogotovo nakon više od 20 godina neprekidnog posla kada ti se odjednom "posklizne teren" i nalaziš se negdje gdje neznaš što ti se događa,a najgore je u svemu što si nemožeš pomoći jer sve izgleda kao jedan vrtlog prema nuli...a taj tvoj "shortcut" do nekog stanja svijesti iz filma Alice u Zemlji Čuda,je po meni vodič ravno u nigdje...Kome da istinski oprostim i što ?Ne razumijem....uglavnom znam da me još više zbunjuješ

nema veze.snaći ću se već..hvala Adminu na konstruktivnom savjetu...vidjet ću što i kako dalje.

oprosti što sam ti pokušao pomoći.
i ja sam vrlo zahvalan Adminu što ti je dao konstruktivan savjet.
i ja sam radio 21 godinu pa mi se "poskliznuo teren". Nakon mnogo neprospavanih noći i straha, jer sam bio u stanju u kakvom si ti sada, na kraju sam zbilja dobio otkaz...
I na kraju sam shvatio da je ono od čega sam najviše strahovao, zapravo najbolje rješenje za mene.
Svojim predhodnim upisom sam te htio poštediti besmislenog straha kroz koji sam ja prolazio.
Oprosti još jedanput.

corbendallas je napisao/la:

mene zanima kakva je procedura na toj komisiji...tko je u toj komisiji,kakva je procedura,kaj će pitati,ako me uopće i budu nekaj pitali,kaj rade,...itd...

Bilo je jako davno ali sjećam se da su me pitali kako se osjećam, tražili da stojim na jednoj nozi i žmirećki prstom dotaknem nos i onda su na temelju toga zaključili da sam "radno sposobna". To što nisam bila sposobna ni do trgovine otići sama, to je već druga priča, koja njih nije zanimala.
Bitno je napomenuti da je moja doktorica napisala u uputnici da NISAM radno sposobna (psihijatrica), ali šta ćeš kad sam tamo naletjela na neke specijaliste kojima se zdravlje sastoji od sposobnosti da žmirećki naciljaš nos jednom rukom.
Oprosti, malo sam revoltirana kad se toga sjetim, bude mi se neke ružne uspomene pa ni na riječima nisam baš blaga. Sorry, još jednom. Nadam se da ćeš se uspjeti nekako snaći, držim ti fige!

nema problema.danas moram kod doktora jer mi je ispunjavao neki formular.u firmi su me nakon 20 godina posla,krvi i suza,jednostavno otpisali...pogotovo kad su mi čuli dijagnozu, jer su tamo cure tražile moju dijagnozu po internetu,tak i ako se vratim,neznam kaj ću...planiram i sam dati otkaz,ali nemogu samo tak oprostiti 20 godina teškog rada i noćnih smjena i radnih vikenda i praznika, dok su one pile kavu od 8-14 svaki dan i čitale po internetu u uredima...na sreću nemam nikakvih neopravdanih izostanaka s posla,sve je čisto, socijalka na poslu koja mi je ispunjavala formular veli da nebi trebalo biti problema zbrinuti me,osim toga,sad kad su me "iskoristili", sam doznao da sam i na crnoj listi za otpis,a i doktor i psihijatar mi vele da "lebdim na rubu"...prošle godine mi je kolega i dobar frend skočio pod vlak,i nisam nikad razumio zakaj je to napravio,no sve više i više ga razumijem...sad sam u zrelim godinama i osim toga, tko bi me i uzeo u ovom st(r)anju za drugi posao ?

Moj ti je savjet, vrlo konkretan, nemoj NIKAKO sam davati otkaz, jer se u tom slučaju dobrovoljno odričeš svih prava koje imaš ako ti oni daju otkaz kao tehnološki višak. A to su: otpremnina, pravo na minimalan osobni dohodak u trajanju od godine dana koji isplačuje socijala, tj, biro rada (ili kako li se sada to zove). Ja sam, npr. sa otpremninom (koja je, usput, bila tako mala da je to sramota - za 21 godinu rada samo 14 tisuća kuna) ipak si kupio komp i kvalitetan foto aparat te digitalnu kameru i ta oprema mi danas omogućava da zaradim koju kintu sa strane.

Više ti neću ništa savjetovati, s obzirom da ti ne vidiš trenutno ništa osim potreba svog tijela, i u strahu si, te se ne libiš uvrijediti bilo koga tko kao "ne vidi" tvoje potrebe i nije kompetentan da ti ukaže da je radost života vrijednost koja nadilazi sve ostale "potrebe".
Želim ti sve najbolje i da ti ovaj bolan proces prođe na, za tebe, najpovoljniji način!

ne interesira me radost života.vrijednost je kada imaš neku stabilnost u životu i ta sva "radost" dolazi odatle...iz stabilnosti....
ispričavam se,naravno,ako sam nekoga drugog,osim tebe,naravno,uvrijedio.vidjeti ću što će biti i to je to.

@ Admin

poslao sam ti p.m. pa ako mi možeš reći odgovor...

corbendallas je napisao/la:

ne interesira me radost života.vrijednost je kada imaš neku stabilnost u životu i ta sva "radost" dolazi odatle...iz stabilnosti....
ispričavam se,naravno,ako sam nekoga drugog,osim tebe,naravno,uvrijedio.vidjeti ću što će biti i to je to.

@ Admin

poslao sam ti p.m. pa ako mi možeš reći odgovor...

Admin sa zadovoljstvom "odradio" svoj dio posla, a bilo bi mi drago kad bi mi odobrio objavu istog tog teksta i ovdje, u otvorenom dijelu foruma jer smatram da bi mnogima moglo biti korisno.
Javi! ;-) (ili jednostavno sam iskopiraj ovdje, ako prihvatiš prijedlog)

može...slobodno objaviš ! mislim da sam odmah trebao to ovdje staviti,no to ne spada u ovu temu..
osim toga..bio sam danas,prvi put nakon Nove Godine da me zovu,na liječničkoj komisiji, pa sam na onu glupaču malo puko...i stjerali me van iz sobe i napisali su mi produljenje bolovanja do 17.6.2010..usput su mi rekli da se ne pojavljujem i da će moj doktor nadalje rješavati stvari..a i predao sam papire za invalidsku....pa sad čekam kaj će reći i kad me pozovu...Neznam jel ima liječnička komisija ikakve veze sa invalidskom...pa nebi htjel da mi ona bude u komisiji,jer me se žena očito boji...
a moj doktor i dalje samo sliježe ramenima...

Admin...samo ti objavi..

Hvala!

Dakle, evo pitanja i odgovora:

P: molim te jel ti znaš što je to bolnica dnevnog tipa ?

O: To ti je nešto što se meni strašno dopalo - dođeš u bolnicu oko 8 ujutro, imate zajednički doručak, onda do podneva imate 2-3 različita grupna susreta (sa psihijatrom, socijalnim radnikom i sl.) u većim odnosno manjim grupicama, poslije toga imate lagane vježbice i kreativne radionice i onda u ranim poslijepodnevnim satima idete doma na ručak. (Ako si neka izjelica poput mene, ponesi si još nešto za gricnuti u međuvremenu jer između tih aktivnosti imate pauzice za cigaretu, WC i sl. Uglavnom, meni je bilo super: malo čuješ tuđe probleme i iskustva, malo pričaš o svojima, onda si međusobno dajete savjete i bodrite se... ma, sve najbolje :-)

Samo ti slobodno pitaj što te zanima, iako ti ne garantiram 100% sve odgovore jer sam to prošla prije 7-8 godina pa mi je malo ishlapilo iz sjećanja.

dobio sam poziv za komisiju unutar 5 dana ! nevjerojatno !
dakle,bio sam danas na "komisiji" ujutro i to nije komisija kakvu sam ja zamišljao...čak sam bio unutra pola minute kod nekog starijeg doktora...nije mi rekao niti riječi nego me čak i smirivao,gledao papire i odmah u sekundi otpremio..sve zajedno nije trajalo niti minutu !!
nije me tražio niti kopiju radne knjižice niti nikakve papire a napisali su u pozivu da donesem original nalaze i kopiju knjižice....(valjda su vidjeli kaj je pisalo u nalazu kad sam prije par mjeseci skočio s balkona...hm...).
rekao je da ću dobiti rješenje za par dana i da mi i on preporučuje bolničko liječenje dnevnog tipa i da to velim doktoru....e sad...kud koji,mili moji !
kaj se tiče doktora....on je slegnuo ramenima i napisal uputnicu...
sad neznam ak me vrati na posao kaj da nastavim dalje liječenje ili bolje da odma dam sam otkaz...jojojojoj !! ak sam dam otkaz onda nemogu plačati liječenje,a ako odem na liječenje onda nemogu na posao...hm...

.eto...kaos ide dalje u drugu rundu valjda..

Ej!
Kako je? Kakve su novosti nakon ovog zadnjeg?
Nije me bilo neko vrijeme tu, imala sam dosta posla pa...