Suvremene neurozeSuvremeno društvo nametnulo nam je opsesivnu brigu za vlastito tijelo, izgled i zdravlje. Želimo udovoljiti idealu osviještene moderne osobe koja je vitka, trendi, zna što je zdravo i živi u skladu s time. Suvremeni život proizveo je suvremene neuroze.
Manekenski mršava, koščata i visoka tijela postala su simbolom ljepote i uspjeha. Hrana koja znači život postaje neprijatelj ljepote, a
anoreksija i
bulimija suvremene neuroze. A ne tako davno, prije svega stotinjak godina u Europi i SAD-u krhko i mršavo tijelo bilo je ružno. Značilo je slabost, bolest i neotpornost. Vezivalo se uz bijes, iracionalnost i mentalnu neuravnoteženost. Odatle i stereotip o zločestim mršavcima i dobroćudnim bucama. Na selu još uvijek vrijedi takva ideologija Šimunovićeve Breze. Ženska se ljepota mjeri jedrošću, tjelesnom snagom i oblinama. Ako je cilj evolucije produženje vrste i ostavljanje gena u populaciji, poželjnije bi trebale biti žene koje su u stanju tjelesno izdržati podizanje što većeg broja potomaka. Kako se dogodilo da je suvremeno društvo potpuno izokrenulo standarde ljepote i destruiralo prirodne i evolucijske potrebe? Teško je reći, ali činjenica je da su
žene bivale sve mršavije što se modna industrija više razvijala. Modne kuće i modni časopisi, modne revije, agencije za manekene počeli su proizvoditi golemi profit koji se okomio na prirodnu potrebu za hranjenjem. Sirovi novac zabetonirao je novi ideal ženske ljepote. Kako bi to rekao Freud,
kultura se nametnula prirodi, pa je stvar počela pucati na najslabijim karikama. Na sličan je način generirana
ortoreksija,
ovisnost o zdravoj hrani i druge neurotične opsesije vezane za zdravo življenje. Ljudi se prirodno boje bolesti i smrti. Profit je nanjušio strah od surove prirodne lutrije, nametnuo nam ideal zdravog života i praksu stroge kontrole zdravlja. Nije bilo teško postati ovisnicima o zdravom životu. Prava su pitanja zašto se to dogodilo sada i kako stvarno ozdraviti.
Suvremeni čovjek je daleko bolje informiran o opasnostima koje prijete njegovom zdravlju nego što je to bilo prije svega dvadestak godina. Postavljamo dijagnoze kao od šale, ne trebaju nam stručnjaci da nam kažu da imamo cistitis, gastritis ili artritis, znamo što treba popiti. Posve je normalno da razgovaramo o mikro i makro adenomima, dobrom i lošem kolesterolu, hipertenziji i hipoglikemiji. A jeste li se zapitali zašto upravo Pliva ima našu najbolju internetsku stanicu o zdravlju? A ne medicinski fakulteti, škole javnog zdravlja ili bolnice? Zašto je baš njima stalo da ljudi budu dobro informirani? Jer znaju da
onaj koji više zna o bolestima, više se boji i više troši na prevenciju i liječenje. Farmaceutska industrija je danas najprofitabilnija industrija. Bogati i snažni sustav privatnog zdravstva, farmaceutike i osiguranja živi od potpirivanja našeg straha od ptičje gripe, karcinoma, udara, a posebno straha da nećemo izdržati stresnu svakodnevicu.
Sad kada znamo da društvo proizvodeći ideale proizvodi i neuroze, postavlja se pitanje što nam je činiti. Ja svakako nisam u taboru onih koji će sotonizirati suvremeno društvo, prljavi profit i ljudske slabosti. A među takvima ima jednako i starih i mladih, i konzervativaca i anti-globalista. Postoji neka nužnost kretanja društva određena potrebom za novim i zasićenošću starim.
Cinična je činjenica da to kretanje stvarno otpočinje tek kada se poklopi sa dobrim izgledima stvaranja novog profita. Iza svakog kretanja uvijek stoji nečiji interes. To kretanje, kojeg neki zovu i
razvoj, donosi mnoga dobra. Manje ljudi umire, duže i kvalitetnije živimo. Prema tome, rješenje nije povratak u prirodno stanje evolucijske sirovosti, nesigurnosti i neukosti.
Druga je cinična istina da stvari nisu crno-bijele i da sa svakim dobrom ide i neko zlo. Zato treba poduzeti nešto da se uživa u dobrom, a neutraliziraju neuroze koje su nus produkt društvenog kretanja. To ne smije biti teško jer su ideali i neuroze društveni proizvod, pa ih društvo može i preusmjeriti.
Treća je cinična istina da to neće ići samo pričom. Treba senzibilizirati profit da nađe interes u reklami ravnoteže, umjerenosti i ljepote različitosti i individualnosti. Sretna je okolnost u ovome cinizmu da profit uvijek vreba nova tržišta i nove ideale, pa će prije ili kasnije krenuti i u pravcu različitosti i ravnoteže. A onda ćemo o nekim drugim neurozama.
Izvor: www.glasistre.hr (Snježana Prijić - Samaržija)