F40.2 Specifične fobije

F40.2 Specifične fobije

Osobe sa specifičnim fobijama pate od intenzivnog straha od specifičnih situacija ili objekata (zatvoren ili otvoren prostor, visina, pauci, psi, itd.). Izraženost straha je neadekvatna u odnosu na situaciju i osoba je prepoznaje kao iracionalnu. Specifične fobije mogu dovesti do izbjegavanja uobičajenih, svakodnevnih situacija.

Američki psiholog S. Hall sastavio je čitavu listu fobija, kao što su:

• AICHNOPHOBIA - strah od šiljastih predmeta
• AGORAPHOBIA – strah od prelaženja ulica i trgova
• ANTROPOPHOBIA - strah od gomile ljudi
• CLAUSTROPHOBIA - strah od zatvorenog prostora
• ERYTROPHOBIA - strah od crvenjenja pred drugima
• HIDROPHOBIA - strah od vode
• NOSOPHOBIA - strah od bolesti
• MYSOPHOBIA - strah od necistoce

Mogu se razviti i specifični strahovi (npr. od pasa, insekata, zatvorenih prostora poput lifta - klaustrofobija ili visine - akrofobija). Ako su objekti neobični ili ako se lako izbjegavaju, ne javlja se ozbiljna nesposobnost. Međutim, mogu se javiti značajna funkcionalna oštećenja, npr. kada se fobija od aviona razvije kod poslovnog čovjeka, a posao zahtijeva često letenje.


Bojim se vožnje avionom. Da li sam bolestan?
Normalno je da čovjek osjeća nelagodnost pa i strah od nesvakodnevnih događaja i vanjskih prijetnji. To može biti potencirano viđenim u medijima. O fobiji je riječ ako ta situacija ili podražaj izaziva trajnu, nerealnu tjeskobu koja je potaknuta izlaganjem toj specifičnoj situaciji – letu avionom. Ubraja se u specifične fobije. Tipično se razvija kasnije u životu. Često je dovoljno izbjeći takvu situaciju. Kada je liječenje indicirano, terapija izbora je ekspozicijska terapija.

Entomofobija - strah od kukaca

Definicija
Entomofobija je naziv za strah od kukaca. U ovaj poremećaj spadaju akarofobija – strah od grinja i arahnofobija – strah od paukova.
Većina je ljudi oprezna, ako ne i u strahu kad su u pitanju kukci (ili bolje reći artropodi).
To može biti :
- razuman strah temeljen na znanju ili iskustvu (pčele, ose, obadi, komarci)
- nerazumna, ali kulturološki objašnjiva odvratnost (žohari, muhe)
- neutemeljen strah zbog nedovoljne informiranosti (skakavci, bogomoljke, cvrčci)

Prava fobija od kukaca, s druge strane, karakterizirana je slijedećim kriterijima:
- trajni iracionalni strah i prisilna želja za izbjegavanjem kukaca, grinja, pauka ili sličnih fobičnih objekata
- značajan stres usprkos priznanju osobe da je strah pretjeran i nerazuman
- strah od kukaca nije posljedica drugog mentalnog poremećaja kao što je shizofrenija ili opsesivno-kompulzivni poremećaj

Entomofobiju treba razlikovati od parazitarnih halucinacija i iluzija, a isto tako od shizofrenije i opsesivno-kompulzivnog poremećaja. To je ponekad teško čak i iskusnom psihijatru. Ponekad je objekt fobije strah od infestacije kukcima, tj. osoba se boji da će se zaraziti parazitima, a ne parazita samih. Ovo stanje se razlikuje od parazitarne halucinacije po tome što u tom stanju osoba proživljava simptome kao da stvarno ima parazite.
Strah od prodora kukaca/onečišćenja može uzrokovati nastanak rituala čišćenja i steriliziranja sličnih onima koji se javljaju kod opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Ovaj sidrom je samo vrh sante leda kod kojeg je tipično ponašanje izbjegavanja kukaca i rijetko se pomoć traži ili je potrebna.

Povijest
Iako su se fobije odavno zabilježene, malo je vjerojatno da su kukci bili fobijski objekti u prošlosti. U higijenskim urbaniziranim zapadnim društvima mnogi ljudi imaju vrlo malo osobnog iskustva s kukcima, osim s muhama, žoharima i komarcima. Takva urbana područja nisu ni mentalno ni fizički pripremljena na susret s kukcima kao što je to seoska zajednica.

Psihopatologija
Nije nerazumno pretpostaviti kako su opasnost i dosada koju su kukci predstavljali stoljećima uzrokovali duboko usađeni strah od kukaca u većini društava. Ugrizi i ubodi ljudi i domaćih životinja ne potiču samo toksične i alergijske reakcije već su i putovi prijenosa potencijalno fatalnih bolesti. Tek su nedavno bolesti poput žute groznice i kuge stavljene po kontrolu. Druge kao malarija još uvijek su značajan problem. Gotovo Jungovski strah od kukaca može se stoga racionalizirati kod svih nas čak i u obliku naučenog pretjerivanja. Neki autori smatraju kako je to prije rezultat tipičnog ponašanja u obitelji nego posljedica ponavljanih trauma jer većina entomofoba nema mnogo stvarnih susreta s kukcima kojih se boje.
Takvo objašnjenje može biti podloga za neklinički kraj fobijskog spektra nego temelj za spomenute kriterije.
U ovim kliničkim slučajevima, kao i kod drugih fobija, najvjerojatniji je uzrok premještanje anksioznosti na vanjski fokus koji se može izbjeći. Izbor kukaca kao fobijskog objekta može biti slučajan, simboličan ili savršeno logičan.
Simbolički kukci često predstavljaju prljavštinu i onečišćenje. Ponekad se interpretiraju kao simbol seksualne penetracije koja se ne može iskorijeniti.
Logičan izbor kukca kao fobijskog objekta opisao je Kolansky 1960: u slučaju infantilne neuroze i entomofobije kod jedne djevojčice simptomi su nastali kad joj je rečeno da je njena sestra s upalom pluća umrla zbog Ťbubeť.
Savory je 1964. ponudi još jedno objašnjenje. On smatra kako je strah od kukaca rezultat njihovih brzih pokreta koji na mrežnici oka imaju jednaku sliku pokreta kao kod padanja. Zbog toga se otpušta adrenalin i raste mišićni tonus te zbog toga mozak na kukce reagira stresom.

Liječenje i prognoza
Uloga entomologa, znanstvenika koji se bavi kukcima, je otkloniti pogrešna uvjerenja koja pogoršavaju fobiju. Edukacija je tu najvažniji element, npr. objasniti neškodljivost bogomoljki. Potrebno je prikazati kukce u pozitivom svjetlu i otkloniti strahove koji mogu biti preneseni od roditelja. Zoološki vrtovi i muzeji mogu imati važnu edukacijsku ulogu. Iznimno su korisne i izložbe živih kukaca gdje osoblje izvadi kukce, drži ih u rukama i pruža mogućnost posjetiteljima da ih diraju i maze.
Specijalističko liječenje je ponekad potrebno ako fobija znatno remeti normalno funkcioniranje osobe, a oblik terapije ovisi o terapeutu. Metode uključuju različite oblike psihoterapije, desenzitizaciju (smanjenje osjetljivosti kroz učestale kontakte s kukcima), grupnu terapiju, lijekove (anksiolitici), modeliranje, regresiju pomoću hipnoze itd., a moguća je i kombinacija terapija.
Za kronične fobije je prognoza dobra ako se može riješiti temeljni konflikt. Ako je konflikt dubok i fobija je simboličkog karaktera prognoza je lošija. Ako su prisutni i opsesivno-kompulzivni elementi kao što je čišćenje prognoza je još slabija.

Entomološki aspekt
Medicinski fakulteti rijetko imaju u programu ikakve entomološke informacije pa je potrebna dodatna edukacija liječnika kako bi svojim pacijentima znali ukazati na bezopasnost svrčaka i bogomoljki. Temeljni entomološki tekstovi i savjetovanje s entomolozima potrebni su za otklanjanje temeljnih zabluda o kukcima koje pridonose fobiji.
Potrebno je naglasiti kako jedino kukci koji se hrane krvlju (komarci, muhe, krpelji) aktivno progone čovjeka. Mnogo češći fobijski objekti kao što su pauci i pčele nikad ne grizu ili bodu osim ako su u klopci ili ozbiljno ugroženi. Prva grupa je obično povezana sa siromaštvom, lošom higijenom i sanitacijom, a druga, koja za čovjeka ima i određene koristi, češće uzrokuje fobije.

Fobije
Vladimir Grošić, dr. med.

Psihijatrijska bolnica "Sveti Ivan"
Zagreb, Jankomir 11

Uvod | Agorafobija | Socijalna fobija | Specifične fobije | Prikaz slučaja

Prema suvremenim klasifikacijama fobije spadaju u skupinu pod nazivom Fobično anksiozni poremećaji (MKB-10). Fobija dolazi od grčke riječi phobos, što znači koji se boji. Fobije karakterizira striktna povezanost za određene objekte, situacije, djelatnosti ili funkcije organizma, a uvijek su praćene ponašanjem izbjegavanja zaplašujućih stimulusa. Osobe koje doživljavaju fobijski strah, svjesne su njegove nerealnosti i nelogičnosti i nisu u stanju da nađu prikladna objašnjenja za njegov nastanak.

Pojam fobija je u njegovom današnjem značenju prvi upotrijebio Westphal 1871., a u novijoj povijesti važno mjesto pripada Freudu koji je prvu dinamsku koncepciju nastanka fobija predočio 1909. u poznatoj studiji slučaja "Mali Hans". Od 20-tih godina prošlog stoljeća, fobije postaju glavna tema biheviorista.

Fobije su se pod okriljem neuroza zadržale tijekom gotovo cijelog stoljeća. Američka klasifikacija (DSM-IV) gotovo u cijelosti mijenja ime neuroza u poremećaj. U sklopu ove klasifikacije, Agorafobija, Socijalna fobija i Izolirana fobija svrstane su u skupinu Anksiozni poremećaji. MKB-10 i nadalje nastoji sačuvati bar dijelom izraz neuroza, te skupinu F40-F48 naziva Neurotski poremećaji, Poremećaji vezani uz stres i Somatoformni poremećaji.