F40.1 Socijalna fobija

F40.1 Socijalna fobija. Socijalna fobija dijagnosticira se kada se simptomi anksioznosti javljaju u nekoj od socijalnih situacija i kada ih osoba izbjegava ili podnosi s velikim strahom. Osoba se boji socijalnih situacija kada je u središtu pozornosti, boji se da bi zbog simptoma koje ima mogla biti osramoćena ili trpjeti neugodnosti.

Osoba prepoznaje pretjeranost i bezrazložnost straha. Socijalne situacije povezane sa socijalnom fobijom su jedenje ili govorenje u javnosti, komunikacija u manjoj grupi kao što su npr. zabave, sastanci, ulazak u razred, ljubavni sastanak i sl.

Najmanje dva simptoma anksioznosti navedenih u TABLICI moraju biti prisutna u situaciji koje se osoba plaši, a jedan od simptoma mora biti vegetativni.
Također mora biti prisutno jedno od navedenog: 1. crvenjenje ili drhtanje, 2. strah od povraćanja, 3. nagon za mokrenjemili strah od mogućnosti mokrenja ili defekacije.

Za dijagnozu socijalne fobije potrebno je sljedeće: najmanje 3 simptoma (1 simptom iz skupine I + 1 od simptoma iz skupine I-IV + 1 simptoma iz skupine VII). Simptomi se javljaju kod izlaganja situaciji u kojoj je osoba u središtu pozornosti (npr. komunikacija umanjoj grupi, zabave, sastanci, ljubavni sastanak i sl.). Mora biti prisutno izbjegavanje ovih situacija ili podnošenje s nelagodom.

Tablica
Dijagnosticiranje anksioznih poremećaja (MKB10)

I. Simptomi podražaja vegetativnog sustava
1. lupanje srca, „težina“ oko srca ili ubrzanje pulsa
2. znojenje
3. tremor ili drhtanje tijela
4. suha usta (nije povezano s lijekovima ili dehidracijom) N (I) =
II. Simptomi koji se odnose na grudni koš i abdomen
1. teškoće pri disanju
2. osjećaj gušenja, davljenja/stiskanja
3. bol ili nelagoda u grudnom košu
4. mučnina ili nelagoda u abdomenu (npr. bućkanje u želucu)
III. Simptomi povezani smentalnimstanjem
1. osjećaj omamljenosti, nestabilnosti, nesvjestice, slabosti, smušenosti
2. osjećaj da objekti nisu stvarni (derealizacija) ili distanciranost osobe od sebe same (“kao da stvarno nije prisutna”, derealizacija)
3. strah da će izgubiti kontrolu, poludjeti ili nestati
4. strah od smrti
IV. Opći simptomi
1. navala topline ili navala hladnoće
2. osjećaj obamrlosti ili senzacije šumljenja/zvonjave (I do IV)=
V. Simptomi tenzije
1. mišićna napetost i bolovi
2. fizički nemir i nemogućnost opuštanja
3. osjećaj napetosti, psihičke napetosti
4. doživljaj knedle u grlu ili teškoća gutanja
VI. Drugi nespecifični simptomi
1. pretjerani odgovor na minimalna iznenađenja ili osjećaj da će svaki čas doživjeti neugodno iznenađenje
2. teškoće koncentracije, kao da je mozak prazan, poteškoće u mišljenju zbog briga i anksioznosti
3. stalno prisutna razdražljivost
4. teškoće pri usnivanju zbog stalne zabrinutosti N = (I-VI) =
VII. 1. crvenjenje i drhtanje, 2. strah od povraćanja, 3. nagon za mokrenjem ili strah od mogućnosti mokrenja ili defekacije N VII =

Klinički je zbog procjene težine fobije i terapijskog pristupa korisno dobiti informaciju o svim situacijama kojih se osoba boji.
Dobro je tražiti bolesnika listu situacija kojih se boji/izbjegava.

Generalizirana socijalna fobija (koja je teža i više onesposobljavajuća) postoji kada je strah vezan za većinu socijalnih situacija (npr. započinjanje ili održavanje razgovora, aktivnosti u manjim grupama, ljubavni sastanak, razgovor s autoritetima, odlasci na zabave).

Negeneralizirana fobija postoji kada se osoba boji jedne ili nekoliko (2-3) socijalnih situacija. Tako se npr. fobija od javnog nastupa odnosi na specifičnu socijalnu fobiju.

-------------------------------------------------------------------------------------------

Socijalna fobija

Socijalna ili društvena fobija u svom najizraženijem obliku javlja se kod dva ili tri posto ljudi i jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja. Pa ipak, također je i jedan od najčešće neshvaćenih i najslabije proučavanih među njima.

Naziva se još i socijalno anksioznim poremećajem, a definira se kao intenzivan strah od drugih ljudi u uobičajenim socijalnim situacijama ili pak strah od poniženja u istim situacijama. Socijalna fobija može se shvatiti kao strah koji se javlja kod ljudi kada su okruženi nepoznatim osobama, kada trebaju govoriti u javnosti, razgovarati s autoritativnom osobom...

Najčešća socijalna fobija je strah od govorenja u javnosti. Osobe koje pate od ove fobije obično misle da su oni jedini u takvoj situaciji, dok drugima to ne predstavalja problem. Crvenjenje – normalna tjelesna reakcija na neugodnost, ovim osobama postaje bolan i neugodan događaj sam po sebi.

Iako se socijalna fobija često doživljava kao stidljivost, radi se o posve drugačijim stvarima. Dok se stidljive osobe mogu osjećati vrlo neugodno u prisutnosti drugih ljudi, one ne doživljavaju ekstremnu anksioznost tijekom sudjelovanja u društvenim situacijama ili ih svjesno izbjegavaju. S druge strane, osobe koje pate od socijalne fobije nisu nužno i stidljive – oni mogu uspostaviti normalne kontakte s drugim ljudima, ali u određenim situacijama osjećaju intenzivnu anksioznost.

One su svjesne da su njihove misli, osjećaji i strahovi iracionalni, ali i dalje ostaju skloni anksioznosti koja je uzrokovana sudjelovanjem i strahom od društvenih situacija. Strah od sudjelovanja u nekom društvenom događaju kod ovih osoba može početi i tjednima ranije, a rezultat često može biti njegovo izbjegavanje pod svaku cijenu. Čak i kada sudjeluju u događaju, ove osobe mogu još danima poslije imati neugodne misli i osjećaje koje se pojavljuju kao rezultat brige o tome kakav sud i mišljenje imaju drugi o njima.

Iako točan uzrok socijalne fobije još nije poznat, smatra se da u mozgu postoje kemijski procesi koji su možda odgovorni za ovaj poremećaj. Pa ipak, traumatični događaji često su uzročnici mnogih fobija, pa tako zasigurno i ove.

Osobe koje pate od socijalne fobije pokazuju tri osnovne značajke – strah od promatranja ili ispitivanja u posebnim društvenim situacijama, stalan strah od nastupa u javnosti i izbjegavanje "problematičnih" situacija. Socijalna fobija uopćeno se može shvatiti kao stanje gdje strah utječe na sve socijalne kontakte ili kada su strahovi povezani za određene društvene aktivnosti.

Najočitiji simptom socijalne fobije je strah da ćete biti osramoćeni pred drugim ljudima. Osobe koje pate od ovog poremećaja često zanju imati problema s pričanjem, jedenjem ili pisanjem pred drugima. Kada su izložene situacijama kojih se boje, ove osobe će redovito iskusiti somatske (fizičke) simptome anksioznosti – jako lupanje srca, znojenje, napetost mišića i glavobolju. Dodatni simptomi uključuju bolove u trbuhu, hladne ili vruće "valunge" i suho grlo i usta. Simptomi se mogu pojaviti prije, tijekom ili poslije problematičnog događaja, a osoba može doživjetii sekundarne somatske simptome – drhtanje i crvenjenje.

Ukoliko sumnjate da ste i vi među onima koji pate od ovog poremećaja, provjerite osjećate li jaku nelagodu u sljedećim situacijama:
- Rad tijekom kojeg vas netko promatra
- Telefoniranje nekome koga slabo ili uopće ne poznajete
- Mokrenje u javnom toaletu
- Ispunjavanje testova sposobnosti, znanja ili vještina
- Izražavanje neslaganja s osobom koju dobro ne poznajete
- Organiziranje zabave ili tuluma
- Ulazak u prostoriju u kojoj svi već sjede

Izvor: trigon.hr

Bok!
Čitala sam nekoliko foruma na ovu temu,naišla sam na ovaj i registrirala sam se. Imam jednostavno pitanje, kada shvatimo da imamo 'problem' kuda se za početak najbolje okrenuti?

Bok, leptirice!
Dobro nam dosla!
Mozda i nisi lose pocela - krenula si se informirati o problemu.
Iduci korak bi mogao biti posjet lijecniku opce prakse koji ti daje uputnicu za psihologa/psihijatra/psihoterapeuta ili sto vec, a ukoliko dobro stojis s financijama mozes se i direktno obratiti nekom od psihijatara koji imaju privatne ordinacije.
Drzi se i pisi nam!

ovo mi je najbolje kad vidim kad te odmah pošalju po uputnicu i psihijatru.
ja bolujem od te strašne bolesti socijalna fobija,prošla brgo psihijatara,psihologa,psihoterapija,pila razne vrste tableta,i ništa ne pomaže.
ne želim nekoga obeshrabriti,ali ja govorim o svom slučaju.
koja odvratna bolest,uništi ti najbolje godine života.

Hermionaa,

misliš li da je liječnik opće prakse u dovoljnoj mjeri kvalificiran za liječenje psihijatrijskih poremećaja? Ne bih se složila s tobom i svakako podržavam upravo to "slanje po uputnicu i psihijatru" jer ti on jedini može pomoći, ako si već sama ne možeš ili ne želiš.

nisam mislila da je liječnik opće prakse dovoljan,nego kad vidim kada odmah se šalje kod psihijatra,kao da on nešto puno pomogne,u mom slučaju ništa,znam da nitko nema čaroban štapić,ali da mi je psihijatar ikako pomogao,nije,zato mi je smiješno kad vidim "uzmi uputnicu i kod psihijatra"kao da to išta rješava...ostaješ sam sa sobom,ne može ti nitko pomoći ,jedino sam sebi,ali to je teško,gotovo nemoguće...

ja mislim da su nam fobije ugradene u djetinstvu tako mi bar kaze psihijatrica... najcesce se javljaju kad moramo preuzeti ulogu roditelja i tu pogubimo sve konce...padnemo i tesko se dizemo