Iza fasade paničnog poremećaja kriju se osobe koje svemu u
životu prilaze sa strahom i zabrinutošću, socijalno su nesigurne i
stalno sumnjaju u svoje sposobnosti Slična je priči mnogih ljudi koji su oboljeli od
paničnog poremećaja. U prošlosti se točna dijagnoza paničnog poremećaja
rijetko postavljala, već se tražila tjelesna bolest. Bolesnici su često
dolazili s hrpom nalaza, najčešće štitnjače i srca, a prava dijagnoza
je izmicala. A odgođeno i nepotpuno liječenje paničnog poremećaja može
dovesti do kronificiranja i razvoja depresije. U teškim slučajevima,
bolesnici su potpuno nesposobni za samostalan život.
Srećom, danas
je situacija drukčija. Panični poremećaj je definirano stanje i na
njega se misli pri svakom stanju u kojem lupanje srca i jaki strah
izbezume pacijenta. Rana dijagnoza i energična terapija poboljšali su
prognozu bolesti. Terapijska praksa znatno se poboljšala i naglasak
stavlja na antidepresive. Nije rijetkost da bolesnici već nakom dva do
tri mjeseca potpuno ozdrave. To još uvijek ne znači da je liječenje
gotovo. Ono mora trajati mnogo dulje jer je bolest sklona vraćanju.
Simptomi koji prate napade straha...
Osnovno obilježje su napadi straha ili užasa s iznenadnim početkom,
praćeni osjećajem nadolazeće propasti. Napadi se mogu javiti iz čista
mira, ali su češći nakon konzumacije pića s kofeinom, marihuane i
drugih droga. Uz te napade prisutni su i sljedeći simptomi:
- lupanje srca i ubrzan puls
- bol u prsištu i gušenje
- drhtanje
- vrtoglavica i nesigurnost
- osjećaj nestvarnosti (derealizacija)
- osjećaj odvojenosti od sebe (depersonalizacija)
- mučnina
- strah od ludila i gubitka kontrole
- strah od nagle smrti
- navale topline, hladnoće, strujanja ili bockanja.
Naznake već u djetinjstvu
Iza fasade paničnog poremećaja leže osobe koje svemu u životu
prilaze sa strahom i zabrinutošću, socijalno su nesigurne i stalno
sumnjaju u svoje sposobnosti. One već u djetinjstvu imaju strahove,
neurovegetativne simptome i znakove. Najčešće su to crvenjenje lica,
znojenje dlanova, lupanje srca, osjećaj kao da će pasti u nesvijest,
nelagoda u društvu starijih i autoritativnih ljudi. Tijekom djetinjstva
kod njih se može javiti enureza (noćno mokrenje), noćni strahovi,
spastični kolon, migrena, astma, alergije ili povišena reaktivnost
autonomnog živčanog sustava. Jače je izražen strah od odvajanja, koji
se najčešće očituje kao fobija od škole. Ponašanjem dominira pasivnost
i izbjegavanje svih situacija koje mogu izazvati strah. Pokazuju
sklonost sanjarenju, idealiziranju, nemaju takmičarski duh i ponašanje.
Njihova percepcija drugih ljudi pomalo je naivna jer ne mogu
procijeniti skrivene namjere loših ljudi. Stalno su razočarani, ali ne
mijenjaju ponašanje. Neki od njih nemaju sposobnost pratiti svoje
psihološke procese i uvjereni su da boluju od tjelesne bolesti. Tek kad
im krene nabolje uvjere se u suprotno.
Antidepresivi - temelj liječenja
U liječenju se najuspješnijim pokazao integralni model, u kojem se
sukcesivno primjenjuju svi postupci koji su se u dosadašnjoj praksi
pokazali uspješnima.
Temelj današnjeg liječenja su
antidepresivi,
a
anksiolitici se upotrebljavaju kraće vrijeme.
Liječenje l
ijekovima učinkovito otklanja napade panike,
ali ne djeluje na izbjegavajuće ponašanje. S druge strane,
psihoterapijane djeluje na učestalost i snagu paničnih napada, ali je učinkovita u
liječenju izbjegavajućeg ponašanja. Znači, potrebno je oboje.
Psihijatar
koji se drži integrativnog modela primjenjuje ove postupke u određenom
slijedu, korak po korak. Prvo se intenzivnim psihofarmakološkim
liječenjem uklanja napade panike, a zatim intenzivira psihoterapija,
kojom se pacijenta osposobljava da pobijedi strah od straha i počne se
samostalno kretati. Za takav postupak potrebno je dosta vremena i
strpljenja jer je oporavak spor, a požurivanje i preveliko očekivanje
često vode do zastoja u liječenju i pogoršanja.
Strpljivim radom s pacijentom ohrabrujemo svaki napredak i
stimuliramo da ide korak dalje. Korak po korak i pacijent će doći u
stanje u kojem će i bez pomoći psihijatra raditi sve ono čega se bojao:
izlaziti sam na ulicu, čekati u redu u banci ili pošti, voziti se
tramvajem i autobusom, sam voziti auto...
Marina je danas dobro. Radi puno radno vrijeme, a uskoro planira i
udaju. Izbjegava kofein i nikotin, marihuana joj više ne pada na pamet
i nastoji živjeti zdravim i sadržajnim životom. Rijetko joj se javljaju
ružna sjećanja, ali je naučena živjeti u sadašnjosti. Sve više
razmišlja o materinstvu i u tome ima punu podršku psihijatra.
Početna stranica 
Calendar
