F31 BIPOLARNI POREMEĆAJ

F31 Bipolarni poremećaj
- F31.0 Bipolarni afektivni poremećaj, hipomanijska epizoda
- F31.1 Bipolarni afektivni poremećaj, manijska epizoda bez simptoma psihoze
- F31.2 Bipolarni afektivni poremećaj, manijska epizoda sa simptomima psihoze
- F31.3 Bipolarni afektivni poremećaj, blaga ili umjerena depresijska epizoda
- F31.4 Bipolarni afektivni poremećaj, teska depresijska epizoda bez simptoma psihoza
- F31.5 Bipolarni afektivni poremećaj, teska depresijska epizoda sa simptomima psihoze
- F31.6 Bipolarni afektivni poremećaj, mjesovita epizoda
- F31.7 Bipolarni afektivni poremećaj, u remisiji
- F31.8 Drugi bipolarni afektivni poremećaj
- F31.9 Bipolarni afektivni poremećaj, neoznaceno

Definicija manije
Manija je endogena psihoza, rjeđe se javlja samostalno, češće je udružena s depresijom u jedan krug, kao manično-depresivna psihoza, pa se tada naziva cirkulatorna (bipolarna psihoza). Manija počinje u mlađoj dobi, a za nju su karakteristični poremećaji mišljenja, afekta i motorike. Misli naviru bujicom, a raspoloženje je bez razloga podignuto pa bolesnik zrači vedrinom, srećom ili samopouzdanjem. Vremenom se takav bolesnik iscrpljuje.

Definicija manično-depresivne psihoze (bipolarnog poremećaja)
Manično-depresivna psihoza (bipolarna psihoza) endogena je duševna bolest u kojoj se izmjenjuju razdoblja manije i depresije. Spada u teške endogene psihoze. Smjenjivanje faza je neodređeno pa dolazi do kraćih maničnih i dugih depresivnih razdoblja, ili obrnuto. Ne oštećuje bolesnikovu ličnost, a između napada bolesnik izgleda zdrav. Nešto je češća kod debljih osoba. Klinička slika ovisi o fazi u kojoj se bolest nalazi, maničnoj ili depresivnoj.
Svijet bi bio jako dosadno mjesto kad bi svačije raspoloženje bilo uvijek isto, ni veselo ni tužno. Naše je raspoloženje rijetko potpuno stabilno - male stvari mogu nas uveseliti, ili iznervirati i rastužiti. Neke su osobe svjesne pravilnih uzoraka kod promjena svog raspoloženja. Za neke, proljeće je razdoblje poboljšanog raspoloženja kako se vrijeme počinje popravljati, a zima je razdoblje slabijeg raspoloženja kako noći postaju sve duže, a dani sve kraći. Neke žene mogu primijetiti promjene u svom raspoloženju ovisno o različitim fazama menstrualnog ciklusa. Kod ovih raspoloženja, nije problem u ponavljajući obrascima raspoloženja, već je problem u stupnju povišenog ili sniženog osnovnog raspoloženja i kasnije posljedice odluka ili postupaka koji mogu biti učinjeni u vrlo viskom raspoloženu (manija) ili pogoršanom raspoloženju (depresija).

Koji su simptomi?
Važno je razlučiti tri elementa ovog poremećaja:
- depresivni simptomi
- manični simptomi
- ciklusi ova dva raspoloženja.
Simptomi depresije su opisani u dijelu foruma o depresiji.

Simptomi manije mogu uključivati:
- ushićenost
- razdražljivost
- izmjenjivanje stadija ushićenosti i razdražljivosti - i nazad i to vrlo brzo
- hiperaktivnost
- slaba koncentracija i lako rušenje koncentracije
- slabije i nikakvo spavanje
- prejedanje
- povećanje seksualne želje
- brzo preskakanje s teme na temu tijekom konverzacije - otežavajući osobi koja ga sluša da ga prati
- brzo govorenje, što otežava razumijevanje riječi koje izgovara
- grandiozne ideje

Osim toga postoje i ciklusi u kojima se mogu ponavljati. To se može prezentirati u nekoliko različitih oblika:

- miješani obrazac. Moguće je da osoba pati od brojnih maničnih simptoma, a da u isto vrijeme pati i od teških depresivnih misli. Ovo je pogotovo često ako osoba osjeća i zna što joj se događa i kroz što prolazi.
- ciklički obrazac. Simptomi manije mogu biti praćeni simptomima depresije prema gotovo pravilnom uzorku. Ove izmjene raspoloženja mogu se događati u periodu od jednog dana pa do jednog mjeseca. Rjeđi slučaj je da neki ljudi iskuse samo razdoblja depresije ili manije, ali unutar pravilnih ponavljajućih uzoraka.

Kako je čest ovaj poremećaj?
Oko 1% opće populacije će razviti bipolaran poremećaj za vrijeme svog života. Ako imate krvne srodnike koji boluju od bipolarnih poremećaja, tada je prilika za razvijanje bolesti veća - oko 12% ljudi čiji brat ili sestra pate od bipolarnog poremećaja razviti će istu bolest.

Što mogu napraviti za samo-pomoć?

Pratite svoje raspoloženje
S bilo kojim poremećajem koji se ponavlja u ciklusima, pola bitke u svladavanju bolesti predstavlja praćenje gdje ste u ciklusu u bilo koje vrijeme. Da bi uhvatilo u koštac s bipolarnim poremećajem, ponekad je potrebno misliti o tom poremećaju kao što bi mislili astmatičar o astmi ili dijabetičar o dijabetesu. Oni trebaju poduzimati dnevna praćenja dišnog kapaciteta ili razine šećera, i onda planirati što će te dalje raditi i kako se ponašati tog dana.
Slično, s bipolarnim poremećajem, možete prati vaše raspoloženje i misli. To vam pomaže da uočite promjene u raspoloženju koje se mogu javiti prije relapsa bolesti. Još je moguće da dođe do relapsa bolesti, ali sada to možete planirati.

Imati nekoga kome vjerujete tko će pratiti vaše raspoloženje
Važno je imati povjerljivog prijatelja ili njegovatelja. Možete utvrditi mali dogovor; svaki put kad oni uoče relaps (vraćanje bolesti), oni će vas na to i upozoriti, nakon čega oboje možete poduzeti prave korake prema nastupajućem recidivu. To bi moglo značiti uzimanje nekoliko slobodnih dana za odmor, preispitivanje da li ste u zadnje vrijeme previše toga preuzeli na sebe i odteretiti se, ili posjetiti psihijatra.

Kakva profesionalna pomoć postoji?
Za osobe kod kojih promjene raspoloženja jako variraju i ne mogu se uspješno regulirati tehnikama praćenja raspoloženja i misli, stručnjak, psihijatar će propisati lijek - litij. On ima svojstva stabiliziranja promjena raspoloženja, ali je vrlo važno održavanje pravilne razine lijeka u krvi. Previše lijeka može biti otrovno, dok preniske doze neće imati nikakvog utjecaja na promjene raspoloženja. Iz tih razloga, osobe liječene litijem, moraju redovito posjećivati zdravstvene institucije i provjeravati razine lijeka u krvi.

Izvor: medicina.hr

Imam 55 godina i često mijenjam raspoloženja. Da li sam se razboljela?

Poremećaji raspoloženja (afektivni poremećaji) su obilježeni promjenama raspoloženja. Tuga i radost dio su svakodnevnog života. O bolesti se može govoriti ako su tuga ili povišeno raspoloženje intenzivni i traju dulje od onog što se očekuje obzirom na prisutnost ili odsutnost životnih stresora. Tada za razliku od normalnih emocionalnih reakcija dolazi do značajnih oštećenja u tjelesnom funkcioniranju, socijalnom funkcioniranju i u radnoj sposobnosti.

Od euforije do depresije

Autor: Ozren Podnar, prof.

objavljeno u broju 58 (02/08)

Centar za raspoloženje povremeno se "pali", što dovodi do visokog raspoloženja, i povremeno "gasi", što vodi depresiji



"Kad
sam prošlog proljeća posjetila Sanju, prštala je od energije i širila
dobre vibracije zaraznim smijehom. Pri našem idućem susretu bila je u
dubokoj depresiji i jedva progovorila koju riječ. U takve krajnosti
upada već godinama", opisala je svoju školsku kolegicu Riječanka Valentina.
Sanja
boluje od bipolarnog poremećaja, u nas bolje poznatog pod starim
nazivom manična depresija. Bipolaran znači dvopolan, onaj koji se
javlja u dva suprotna pola. U ovom slučaju riječ je o osciliranju
raspoloženja između dvije krajnosti - depresije i manije, odnosno
euforije.
Prijašnji izraz manična depresija zamijenjen je prije
nekoliko godina u međunarodnoj klasifikaciji bolesti zbog negativnih
asocijacija koje budi riječ "maničan". Naime, nije posrijedi
manijakalnost u smislu abnormalnih seksualnih poriva, nego euforija,
patološko povišeno raspoloženje i energija.
Bipolarni poremećaj,
od kojeg boluje svaki stoti odrasli čovjek, bolest je raspoloženja kod
koje se ono periodično mijenja te prelazi iz vrlo visokog (euforija,
manija) preko neutralnog (ravnodušnost) do vrlo niskog (depresija) i
tako unedogled. Osoba koja pati od tog poremećaja u maničnom je
razdoblju optimistična, ushićena, razgovorljiva, motivirana i puna
energije. Koncentracija je tada visoka, a potreba za spavanjem
smanjena. U depresivnoj fazi ista osoba je tužna, očajna, plačljiva,
bezvoljna i iscrpljena - kao u običnoj depresiji. Između razdoblja
povišenog i sniženog raspoloženja obično se javlja razdoblje
ravnodušnosti i normalnog funkcioniranja.

Obiteljska veza
Utvrđeno je da je bipolarni poremećaj iznadprosječno prisutan u
obiteljima. Blizu 68 posto osoba s bipolarnim poremećajem ima barem
jednog bliskog rođaka s istom bolešću ili s kliničkom unipolarnom
depresijom. Ako je jedan jednojajčani blizanac bipolaran, postoji 40 do
70 posto vjerojatnosti da će i drugi oboljeti.
Istraživači su
pokušali pronaći specifičan gen koji se prenosi iz pokoljenja u
pokoljenje, no nije utvrđen jedan jedinstven, nego je vjerojatno riječ
o međuigri većeg broja gena. Osim gena, i vanjski utjecaji, osobito
jaki ili dugotrajni stresovi u ranoj životnoj dobi, mogu potaknuti
bolest.

Moguće varijacije
Raspoloženja se mogu izmjenjivati raznolikim brzinama, od svakih
nekoliko sati (što je vrlo rijedak slučaj), do jednom godišnje. Ako
unutar godine dana bude četiri ili više izmjena maničnih i depresivnih
faza, riječ je o brzoj izmjeni, a ako raspoloženje varira nekoliko puta
u tjednu ili čak u istom danu, onda je posrijedi ciklotimija, tj.
ubrzana inačica bipolarnog poremećaja.
Kod bipolarnog poremećaja tipa I amplitude su u oscilacijama veće,
tako da su depresije izrazito duboke, a manije jako izražene.
Kod poremećaja tipa II
amplitude su manje tako da raspoloženje ne doseže velike depresivne
dubine, a umjesto manije javlja se blaži oblik povišenog raspoloženja
ili hipomanija. Moguća su i miješana stanja
u kojima se simptomi depresije i manije javljaju istodobno. U njima je
rizik od suicida najveći, jer se depresivnoj patnji pridodaje i
energija uz pomoć koje osoba može ostvariti želju za smrću.
Osoba
koja boluje od bipolarnog poremećaja nalazi se u 12 - 30 posto većoj
opasnosti od suicida od onih koje boluju od obične depresije, možda
zato što je povratak depresije nakon razdoblja visokog raspoloženja
stresniji od kontinuirane depresije. Stopa suicida u bipolarnih
pacijenata je 10 do 20 puta veća u usporedbi s općom populacijom.

"Paljenje" i "gašenje" centra za raspoloženje
Sam poremećaj, kao i svaki poremećaj raspoloženja, odvija se u mozgu
i temelji na abnormalnoj aktivnosti u strukturama koje reguliraju
raspoloženje. Iz razloga koje medicina nije utvrdila, centar za
raspoloženje povremeno se "pali", što dovodi do visokog raspoloženja, i
povremeno "gasi", što izaziva depresivne faze.
Temeljni uzrok
simptoma su periodične promjene u metabolizmu nekoliko neurotransmitera
i njihovih receptora. Pretpostavka je da se depresivna faza javlja kad
u mozgu padne razina neurotransmitera, kao što su serotonin,
noradrenalin i dopamin, ili kad ih neuronski receptori ne mogu
koristiti u normalnoj mjeri. U maničnim fazama povišena je aktivnost
spomenutih tvari.
Zašto se aktivnost neurotransmitera s vremena na
vrijeme drastično mijenja, nije poznato. Izvjesno je da kod bipolarnog
poremećaja promjene raspoloženja nisu posljedica vanjskih okolnosti,
nego do izmjena dolazi spontano. Moždana aktivnost slijedi neki svoj
ritam koji je u većoj mjeri neovisan o okolnostima, za razliku od
obične, unipolarne depresije. Ipak, moguće je da stresni događaji
pogoršaju depresivnu fazu ako je ona u tijeku, kao i da pozitivni
podražaji pojačaju maničnu fazu.
Snimanje magnetnom rezonancijom ne
otkriva u mozgu patološke promjene, ali uočavaju se snimanjem tehnikom
PET (tomografija pozitronskom emisijom).
Za dijagnosticiranje
bipolarnog poremećaja nisu potrebni nikakvi fizikalni i laboratorijski
pregledi, jer je dijagnozu upućenom stručnjaku lako postaviti na
temelju razgovora s pacijentom.

Postupci koji mogu dovesti do pogoršanja bolesti
- prekidanje uzimanja ili neredovito uzimanje lijekova
- uzimanje nedovoljnih doza stabilizatora raspoloženja može pogoršati fazu manije
- uzimanje prevelikih doza antidepresiva ima sposobnost izazivanja ili pojačavanja faze manije
- konzumacija opijata, amfetamina, alkohola ili kofeina
- premalo spavanja teži izazivanju ili pogoršavanju manije
- previše spavanja pogoršava depresivno stanje

Pažljivo dozirati i tempirati
S obzirom na to da postoji djelotvorna terapija psihofarmacima,
bitno je da se bolest što prije dijagnosticira. Nažalost, što zbog
nesposobnosti osobe da svoje stanje prepozna kao zdravstveni problem, a
što zbog zatucanosti sredine i neosviještenosti liječnika opće prakse,
do ispravne dijagnoze dolazi se u prosjeku tek nakon deset godina od
pojave simptoma.
Australski psihijatar John Cade prvi je 1948.
pronašao sredstvo kojim je moguće djelotvorno ublažiti simptome
bipolarnog poremećaja - litijev karbonat. Taj lijek dokazan je kao
stabilizator raspoloženja i prvi je učinkovit lijek za bilo koju
psihijatrijsku bolest, četiri godine prije otkrića fenotijazina za
shizofreniju i benzodiazepina za anksiozne poremećaje.
Preporuka
za tretman uključuje korištenje antidepresiva tijekom depresivne faze,
ali i litija ili nekog drugog stabilizatora raspoloženja poput
karbamazepina (tegretola) ili depakota.
Doze antidepresiva treba
precizno prilagođavati i biti spreman povisiti ih čim se počnu javljati
naznake povratka u depresivnu fazu. Tijekom manične faze obično se
smanjuju doze antidepresiva ili se privremeno ukidaju, jer pogoršavaju
maniju.
Psihoterapija je uvijek dobrodošla kao dopuna farmakoterapiji.
Postupci koji mogu dovesti do pogoršanja bolesti
- prekidanje uzimanja ili neredovito uzimanje lijekova
- uzimanje nedovoljnih doza stabilizatora raspoloženja može pogoršati fazu manije
- uzimanje prevelikih doza antidepresiva ima sposobnost izazivanja ili pojačavanja faze manije
- konzumacija opijata, amfetamina, alkohola ili kofeina
- premalo spavanja teži izazivanju ili pogoršavanju manije
- previše spavanja pogoršava depresivno stanje