PAZNJA,PAZNJA :)

Pre 2 meseca imao sam stomacne probleme.Boravio sam u bolnici zbog istih medjutim ispostavilo se da sve OK.Trazio sam po internetu,moguca oboljenja,i kako sam istrazivao strah se vise i vise ,,uvlacio u kosti''. U svemu tome upao sam u anksioznost i depresiju,jer su tegobe trajale oko 2 nedelje.
Strepnja se uvecavala iz dana u dan i sve sam bio neraspolozeni,osecao sam nervozu po telu,glavobolju,...
Nakon nekoliko dana poceo sam da se osecam depersonalizovano i derealizovano.
Sada osecam napetost( nekada sam i pre-napet ), cesti su i napadi panike,hiperventiliram,potpuno sam u nekakvom beznadju.,,Kao da nisam ja''.Stalno me more misli tipa : Sta ako postanem dusevni bolesnik? ; Hocu li umreti ? ........ itd. Jednostavno ne zivim kao pre,smanio mi se kvalitet zivota
POMAGAJ TE .....

Pozdrav, Jagomire! I dobrodošao!
Jedno je sigurno - od anksioznosti nećeš umrijeti, iako je prilično neugodna (blago rečeno). Jesi li razgovarao o tome sa svojim liječnikom?

Bio sam 2 puta kod psihijatra.Dao mi je savet,onaj klasicni opusti se,ne zatvaraj se,usredsredi misli na nesto zanimljivo itd.........
Ali nista od toga svaki dan gore i gore , pogotovo ako je vreme promenljivo(do sada nisam bio meteoropata).
Kako da vam kazem,nekako se cudno osecam.Ne znam da li je to zbog toga sto se ta depresija generalizovala,ili zbog cega vec,neznam....
Jednostavno odvratan osecaj : nisam bolestan a tako se osecam
Nisam ni slutio da ovako zivot moze da se promeni.

Sto se mojih licnih podataka tice imam 17 god.,zivim u normalnoj porodici u kojoj niko nije imao psihicke probleme, redovan sam u skoli.
Trudim se da se ne zatvaram u drustvu,ali nije to to nesto me mori.

S postovanjem Jagomir

Cao Jagomire! Tek sada sam procitala tvoju poruku. Nadam se da ti je od zadnjeg puta puno bolje a mozda si i ozdravio skroz. Potpuno te razumijem i zao mi je sto imas takve probleme tako mlad. Ja sam dobila napade iz istih razloga kao i ti iako sam malo starije tj. 34god skoro. Naglo sam prestala pusiti i dobila stomacne probleme. Prosla sve vrste pregleda dok nismo ustanovili da je upravo zbog naglog prestanka pusenja a imala sam i guzvu na poslu. Toliko sam se brinula za zdravlje. Pomisljala na najgore, da doktori ne znaju jer svi nalazi pokazuju odlicne rezultate, kako imam ovo mozda te ono....pojedoh se od brige. Sve dok nisupoceli prvi napadi. Mislila sam da cu poludjeti ili umrijeti. Osjecala sam se drugacije, dobila neke nesnosljive osjecaje u grudnom kosu, strah u glavi, cudni zvukovi, osjecaj da sam van sebe, da nisam povezana s drugima....u prijevodu kao da sam u paklu. Medjutim, treba da znas da to nista nije opasno i da neces poludjeti o jako vazno je to da znas da ce proci. Prouzrokovano je od previse brige i stresa zbog vjerovatno zdravlja. Mogu ti pomoci tablete, mada ih ja ne koristim jer me strah nuspojava. Zna biti gadno, ali i prodje. Vidjeti ces da ce ti s vremenom biti sve lakse, rijedje i manjeg intenziteta. Meni drzi sad vec cetiri mjeseca, ali moram priznati da mi je zadnje tri sedmice sve bolje. Imam dana kada mi bas nista nije, iako mi pada na pamet pa me prodju zmarci pri pomisli na te osjecaje. Bitno je negirati te osjecaje tj. ne dozvoliti da se plasis onda kad ti je dobro i da se brzo saberes cim te prodje sam napad kako ne bi kreirao novi. To ustvari i nije bolest, vec preopterecenost i organizmu treba vremena da dodje k sebi tj. da se oporavi. Inace traje duze od drugih boljki jer je mozak stalno aktivan cak i kad spavamo. Kad slomimo nogu onda moze da odmara bez da je koristimo pa brzo zacijeli. Idi u krevet na vrijeme, akomozes odspavaj makar malo i poslijepodne, ne zatvaraj se u kucu vec idi setaj u prirodu, jedi na vrijeme, izbjegavaj cestu i dugu guzvu, druzi se sa prijateljima i jako bitno....slusaj svoje tijelo. Ne radi nista vise nego sto mozes, mada ces imati periode kad ces biti hiperaktivan kako bi odagnao misli, ali nema veze jer ako ti godi i prija slobodno budi vise aktivan nebitno u cemu ali onda probaj ranije da legnes a drugi dan malo vise da odmaras. Znam sve te osjecaje iako vjerovatno mislis da je tebi drugacije, ali to je samo strah koji te plasi. Nadam se da ides kod psihoterapeuta koji ce ti vise objasniti oko toga kako bi bolje razumio sta ti se desava. Uglavnom, proci ce i uzivati ces kao prije svega cak i vise jer ces znati sve vise i cijeniti. Proci ce! I mene prolazi! Svakog prolazi! Ako imas pitanja, slobodno se javi. Mozes i na mail ako zelis: m_spigic@hotmail.com
Lijep pozdrav, Martina

Martina1979 je napisao/la:

...Medjutim, treba da znas da to nista nije opasno i da neces poludjeti o jako vazno je to da znas da ce proci. ... ne dozvoliti da se plasis onda kad ti je dobro i da se brzo saberes ...
Idi u krevet na vrijeme, ... ne zatvaraj se u kucu vec idi setaj u prirodu, jedi na vrijeme, ... slusaj svoje tijelo. Ne radi nista vise nego sto mozes... ako ti godi i prija slobodno budi vise aktivan nebitno u cemu ali onda probaj ranije da legnes a drugi dan malo vise da odmaras...

POTPISUJEM! Velikim slovima! Na temelju vlastitih iskustava