Psihički umor loš za tjelovježbu

A svi kažu vježbajte i nećete bit pod stresom bla, bla, meni moja psiha ubije bilokakvu želju za aktivnostima, da ne govorim da nemam kondicije više

Meditacija je jedan od vrlo učinkovitih naćina psihičke pripreme za fizički napor,jedino što zahtijeva dosta slobodnog vremena!

Istina, ali zahtjeva i potreban mir i tišinu, a toga rijetko gdje ima, jedino da se uputim u neku šumu, nađem panj i tamo vegetiram, tj . meditiram

Meni ništa od navedenog ne odgovara. Isto kao i Ajujana: nemam volje, a niti kondicije. Za meditaciju pak nemam koncentracije ni mira.
I zato uzmem u ruke grablje i škare za živicu (kad odem k baki, na selo) i poslije toga mi ni Sai Baba nije ravan što se smirenosti tiče, a spavam k'o zaklana. Ako je pak vrijeme ružno ili "neprikladno", onda uzmem psa i u šumu. Izdivljamo se, izmorimo, i opet imamo isti rezultat: (i to obje, svaka na svojoj strani sobe) . Fantastičan osjećaj.

Al' dobro, svatko od nas ima neke svoje male trikove, bilo na panju, bilo u grmlju, bilo u teretani, glavno da pomaže I cijepanje drva nije loša stvar.
Jedino što nikako ne mogu shvatiti je pecanje, jer me čekanje (da ribica zagrize) izluđuje, ali moj frend kaže da uživa u tome i da ga to strašno relaksira.

Kako god, podržavam svakoga tko IMA VOLJU PRONAĆI SVOJ ISPUŠNI VENTIL, jer ni to nije lako.