Rehabilitacija ovisnika o drogama

Rehabilitacija ovisnika o drogama

Za rehabilitaciju ovisnika o drogama osnovno je ostvariti početak detoksikacije i opću potporu obitelji. Važno je potaknuti ovisnika na postavljanje realnih ciljeva i uključivanje u program savjetovanja i edukacije kako bi se povećala motiviranost za apstinenciju. Dugotrajna predanost izgradnji novog načina života bez droge temelj je sprečavanja ponovnog konzumiranja droga.

Prepoznavanje ovisnika

Ovisnika najprije treba prepoznati da bi mu se moglo pomoći, a to često nije jednostavno, pogotovo kad je to osoba solidnog imovinskog statusa ili kad se radi o bolesniku koji zloupotrebljava lijekove.
Važno je posvetiti dovoljno vremena svakom na koga se sumnja da bi mogao biti ovisnik, a pogotovo onim ljudima koji se često žale na bolove, često idu u liječnika po recepte ili sami kupuju brojne lijekove. Bitno je razgovarati sa svim liječnicima s kojima je potencijalni ovisnik kontaktirao, a isto tako s osobama bliskim toj osobi - obitelj, prijatelji, supružnik, kolege s posla itd. Važan je podatak o poremećajima ponašanja koji su počeli još u djetinjstvu.
Pregledi krvi i mokraće mogu se koristiti za potvrdu sumnje, a isto tako i pregled osobe i uočavanje tragova uboda.

Suočavanje s ovisnikom

Nakon što smo prepoznali ovisnika, slijedeći je korak suočavanje s njim, upoznavanje s činjenicom da znamo za njegovu ovisnost te pružanje potpore i motiviranje ovisnika na rehabilitaciju. Ukoliko se ovisnik žali na zdravstvene tegobe, treba mu ukazati da one potječu od zlouporabe droge te biti dodatni motiv za apstinenciju. Bitno je ostaviti "otvorena vrata" ukoliko ovisnik ne želi surađivati, tako da nam se može obratiti i drugi put kada će njegov odgovor možda biti pozitivan. Ovisnika treba informirati o mogućnostima liječenja te različitim udrugama i organizacijama koje se bave problemom ovisnosti. To isto je potrebno obitelji ovisnika.

Edukacija i motivacija ovisnika

Za rehabilitaciju je bitna edukacija ovisnika o njegovoj odgovornosti za poboljšanje vlastita života te posredno i poboljšanje života bliskih osoba. Motivacija za apstinenciju povećava se davanjem informacija o medicinskim i psihološkim problemima koji već postoje ili će se dobiti i pogoršavati ukoliko se ovisnost nastavi. Ovisniku i njegovoj obitelji bitno je pomoći da ostvare način života bez droge te pomoć u specifičnim situacijama kada je dostupnost droga usko vezana uz stil života (određeni posao, društvo,…). Treba poticati uključivanje ovisnika u grupe, udruge i organizacije koje se bave njihovim problemom, a u kojima su često aktivni izliječeni ovisnici što djeluje poticajno za nove članove. Postoje i formalni programi liječenja kao što su klinike, komune i metadonska dugotrajna terapija i sa svim mogućnostima treba upoznati ovisnika. Pojedinci koji su na održanju metadonom ili u terapijskim komunama pokazuju značajno smanjenje učestalosti policijskih i socijalnih problema i povećanje radne sposobnosti. Najbolja je prognoza rehabilitacije za one koji su zaposleni, koji imaju više obrazovanje i koji ostaju u tretmanu najmanje dva mjeseca. Ovisnici među zdravstvenim radnicima kao što su liječnici, medicinske sestre i farmaceuti tretiraju se drugačijim pristupom.

Metadonsko održavanje

Održavanje metadonom i metadil acetatom trebalo bi koristiti samo uz edukaciju i savjetovanje. Važno je da cilj održavanja na narkotiku nije "izlječenje" ovisnika o narkotiku, već njegovo prevođenje na zamjensku drogu koja je legalno dostupna, sigurnija, može se uzeti na usta i duže traje u organizmu pa se može uzeti jednom dnevno. Svrha je pomoći ovisniku koji nije uspio u ponavljanim pokušajima održati apstinenciju. Cilj je ovog postupka bolje funkcioniranje u obitelji i na poslu, smanjenje zakonskih problema i poboljšanje zdravlja.

Što je metadon?

Metadon je dugo-djelujući opijat sličan heroinu. Prije davanja metadona treba isključiti postojanje psihijatrijskih poremećaja u ovisnika. Doza održavanja može biti niska (30-40 mg/dan), a pristup je bolji kad su doze više (100-120 mg/dan). Iako rezultati nisu konačni, postoje dokazi da više doze metadona dovode do veće predanosti tretmanu, manjem broju problema sa zakonom i manjim brojem povrataka uličnoj drogi. Uz više doze, i do 75% ovisnika će se suzdržati od heroina 6 mjeseci i dulje. Metadon se daje jednom dnevno s dozama za vikend koje ovisnik nosi sa sobom. Tvari dužeg djelovanja kao što je metadil acetat mogu se dati u manjim dozama (20-30 mg) triput tjedno. Poslije perioda održavanja (koji obično traje 6-12 mjeseci, po potrebi i dulje), liječnik s ovisnikom treba početi postupno smanjenje doze, obično za 5% tjedno.
U velikim količinama, metadon (kao i marihuana i heroin) uzrokuje smanjenje razine testosterona.

Opijatski antagonisti

Opijatski antagonisti lijekovi su koji se natječu zajedno s heroinom i ostalim opijatima za opijatske receptore (mjesta na koja se droga veže u tijelu) i time smanjuju učinak opijatskih droga. Primijenjeni tijekom dugog vremenskog razdoblja u svrhu blokiranja "vrhunca" koji se stvara ako ovisnik uzima opijate, ovi lijekovi mogu koristiti kao dio sveobuhvatnog terapijskog pristupa koji uključuje savjetovanje i potporu.
Ciklozin je prvi testirani lijek ove grupe, ali je njegova sposobnost blokiranja slaba, a neželjene posljedice brojne.,
Nalokson je izvrstan, nema toliko neželjenih nuspojava, ali djeluje kratko vrijeme - dva do tri sata pa nije od koristi kao dugotrajna terapija.
Naltrekson ima najširu primjenu, aktivan je oko 24 h uz neznatne nuspojave. Nisu poznati ni apstinencijski simptomi ukoliko ga se prestane uzimati. Prije počinjanja uzimanja naltreksona ovisnici trebaju biti "čisti" od opijata najmanje 5 dana, trebaju proći potpuni pregled te se izložiti testiranju s 0,4 - 0,8 mg kratkodjelujućeg naloksona da bi liječnik bio siguran da pacijent podnosi dugo-djelujući naltrekson. Pacijenti, međutim, pokazuju veliki otpor ovom liječenju unatoč njegovim očiglednim prednostima.

Programi bez supstitucije

Većina kuća i centara za oporavak ovisnika o opijatima koriste terapijski pristup komuna. Skrb traje do 1 godine dok se ovisnik izvede van uličnog okruženja i dok mu se pripravi "novi život" unutar skupine. Ovdje članovi, uključujući vođe ovisnika, često suočavaju sudionike u pokušaju da im pomognu doseći uvid u uspješne životne stilove, sa svrhom uspješnijeg rješavanja životnih problema.
Za liječenje svih ovisničkih poremećaja sigurno je kako savjetodavni pristupi s naglaskom na terapiju ponašanja i relativno jednostavni psihoterapijski pristupi značajno vode ka pozitivnom ishodu. Mnogi se pristupi temelje na boljem snalaženju u stresnim situacijama i povećanom razumijevanju osobnih značajki, poboljšanju kognitivnih stilova i sučeljavanju s problemima.
Određeni se postupci još istražuju - npr. akupunktura te stimulacija mozga. Napori smanjenja posljedica opijatske ovisnosti uključuju i akcije izmjena šprica.