Razne bolesti

HIPOMNEZIJA

Općenito, hipomnezija označava smanjenu sposobnost pamćenja. Može se javiti u sklopu organskih oštećenja CNS-a, i tada se javlja uz druge simptome (hipoviligna pažnja, poremećena orijentacija, promjena psihološkog profila osobe). Ako je hipomnezija selektivna, tj. ako se radi o oslabljenoj mogućnosti sjećanja na neke objekte, sadržaje, osobe, onda je taj poremećaj vjerojatno psihogeno uvjetovan. Njih može pratiti i nemogućnost određivanja protoka vremena, za što si pitao.


HIPERMNEZIJA

Hipermnezija je poremećaj koji se očituje u pamćenju svih informacija koje se percipiraju. Osobe s takvim poremećajem malobrojne su i redovito su bile podvrgnute dugotrajnom praćenju znanstvenika. Unatoč nizu prednosti koje hipermnezija donosi kad se radi o samoj sposobnosti pamćenja, istraživanja su ustvrdila da takav poremećaj donekle ometa normalno kognitivno funkcioniranje. Previše je informacija istovremeno prisutno da bi kognitivni sustav bio posve djelotvoran (npr. kod pojave tzv. 'eidetskih slika' dolazi do preklapanja slika što ometa normalno vidno funkcioniranje). Tu spada ono toliko popularno 'fotografsko pamćenje', dakle.
Hipermnezija se može javiti i tijekom epileptičke aure, delirantnih stanja, u stresnim situacijama.. Dakle u stanjima izuzetno stresnima i prijetećima za integritet osobe. Poremećaj hipermnezije može se javiti i tijekom maničnih epizoda, ali i kod uzimanja nekih halucinogenih droga.


AMNEZIJE

Amnezije su poremećaji vezani isključivo uz funkciju dugoročnog pamćenja, a nastaju kao posljedica oštećenja mozga trovanjem, udarcem u glavu ili krvarenjem moždanog tkiva kod CVI-a.

Baddeley (1982.) razlikuje primarnu i sekundarnu amneziju. Primarna amnezija se odnosi na jak deficit u dugoročnom pamćenju bez manjkavosti u ostalim aspektima kognitivnog funkcioniranja. Dakle, da bi pormećaj klasificirali kao primarnu amneziju, osoba mora pokazivati normalan kvocjen inteligencije i normalan rad kratkoročnog pamćenja. Teorijski je problem u vezi s primarnom amnezijom utvrditi radi li se o nemogućnosti pohrane i/ili pronalaženja novih informacija. Sekundarna se amnezija odnosi na probleme s dugoročnim pamćenjem koji se javljaju kao posljedica deficita ostalih kognitivnih procesa (primjerice senzorna afazija ili smetnje pažnje mogu uzrokovati sekundarnu amneziju).



RETROGRADNA AMNEZIJA

Nemogućnost dosjećanja događaja koji su se zbili prije oštećenja mozga zove se retrogradna amnezija. Osim klasičnih ozljeda mozga koje sam navela, do retrogradne amnezije može doći i provođenjem elekrokonvulzivne terapije (ECT). Premda još uvijek nije jasno ometa li elektrokonvulzivna terapija procese konsolidacije tragova pamćenja ili interferira s procesima pronalaženja informacija, očito je da ta vrsta terapije proizvodi amnestičke efekte.



ANTEROGRADNA AMNEZIJA

Znatno je veći problem od retrogradne amnezije, a označava nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja. Javlja se kod niza različitih oštećenja mozga, te kod nekih starih osoba.

Pacijenti s anterogradnom amnezijom pri testiranju pamćenja pokazuju sljedeće:

- sposobnost ponavljanja kraćeg niza brojki ili slova uglavnom je sačuvana, za razliku od dosjećanja unazad, gdje je uspjeh gotovo nikakav
- dok kratkoročno pamćenje za najnovije informacije dobro funkcionira, već i najmanje odlaganje dosjećanja prvo zadanih čestica pokazuje dramatičan pad
- vrlo loše pamte lica i vizualne sklopove, što upućuje na to da se ne radi samo o smetnjama u pamćenju verbalnih, već i vizualnih informacija
- učenje perceptualno-motornih vještina često je gotovo normalno s obzirom na brzinu usvajanja i trajanje zadržavanja usvojenog (pr. pijanist s anterogradnom amnezijom može usvajati nove sadržaje, ali neće se sjećati lica čovjeka kojeg je vidio prije 5 sati)
- razmjerno lako prepoznaju riječi na temelju prva dva zadana slova ili (namjerno) fragmentirano otisnute riječi
- ne uspijevaju izvršiti dosjećanje ili prepoznavanjezadanih lista riječi i slično zadanog materijala - dakle, kad treba upotrijebiti svijesno epizodičko pamćenje.

U oblike anterogradne amnezije spadaju i Alzheimerova bolest te Korsakovljev sindrom.



LAKUNARNA AMNEZIJA

Ovaj poremećaj je karakteriziran sjećanjima koja su fragmentirana, isjeckana. Pacijent se sjeća samo pojedinih detalja nekog događaja. Poremećaj se češće sreće kod bolesti krvnih žila, pa i onih u mozgu, ili kod delirantnih stanja kada svijest oscilira od većeg od manjeg stadija budnosti.


KORSAKOVLJEV SINDROM

Poznat je i pod nazivom Korsakovljeva psihoza. To je kronično stanje u osoba ovisnih o alkoholu, koji su dugi niz godina prekomjerno i konstantno uzimali alkohol, što im je praktički bio jedini izvor kalorija. To je sindrom deficita tijamina.
Simptomi: smetenost, dezorijentiranost, polineuropatija, konfabulacije, retrogradna i anterogradna amnezija.
Evo, za primjer onoga što se događa osobama s tim sindromom.. Pacijentica se rukuje s doktorom (pri desetom upoznavanju, jer ga svaki put zaboravi). Doktor ju pritom bocne iglicom.. Kad se idući put doktor pojavi, pacijentica se odbija rukovati s njim ne znajući ni sama zašto.
Liječenje: nadomjestak tijamina, uz eventualno davanje klonidina i propranolola.
Često je uz taj sindrom prisutna i alkoholom uzrokovana demencija. Oko 25% pacijenata se oporavi u potpunosti, a oko 50% samo djelomično, uz dugotrajno davanje tijamina u dozi od 50-100 mg / na dan.


MIOKLONUS

Brze, nevoljne, iznenadne kretnje izazvane aktivnom kontrakcijom mišića.
Vrste:
- fiziološki (štucanje, trzaji pri usnivanju)
- esencijalni (obično uz pokret, EEG uredan)
- epileptički (primarni epi poremećaj)