Što je hipohondrija?
Hipohondrija je pretjerana zaokupljenost tjelesnim funkcijama i strahovi od dobivanja ili imanja ozbiljnih bolesti, zasnovana na pogrešnom tumačenju tjelesnih simptoma. Tjelesni simptomi koji se mogu pogrešno protumačiti su nadutost trbuha i grčevi, svjesnost srčanog rada, znojenje. Lokacija, kvaliteta i trajanje takvih simptoma se često opisuju do najsitnijih detalja, ali ne odgovaraju organskoj disfunkciji i ne mogu se povezati s abnormalnim tjelesnim nalazima. Simptomi nepovoljno djeluju na socijalno i profesionalno funkcioniranje te uzrokuju značajan stres. Na dijagnozu upućuju anamneza i pregled, a potvrđuje se kad simptomi traju više od 6 mjeseci i ne mogu se pripisati depresiji ili drugoj psihijatrijskoj bolesti. Tijek je kroničan - promjenjiv kod nekih, kod drugih stalan. Terapija je teška jer je bolesnik uvjeren da se radi o nekom ozbiljnom poremećaju.
------------------------------------------------------------------------------------------
Bitno obilježje je stalna i pretjerana zaokupljenost bolesnika mogućnošću da je prisutan jedan ili više ozbiljnih i progredirajućih tjelesnih poremećaja, tako da se oni trajno tuže na prisutne smetnje ili su trajno zaokupljeni svojim tjelesnim izgledom. Ovaj poremećaj je često praćen depresijom i tjeskobom, a pritužbe se mogu odnositi na jedan ili više organa ili tjelesnih sustava.
Oboljeli normalne tjelesne senzacije i fiziološke pojave interpretira kao patološke , što je praćeno hipohondrijskim strahom. Uvjerenja su tako čvrsta da ih niti detaljna medicinska obrada s normalnim nalazima ne može razuvjeriti i traže nove pretrage. Poremećaj se malokada javlja prije 50. godine života, a tijek je kroničan i promjenjiv. Ovaj je poremećaj čest, no ne zna se njegova točna učestalost ( prema različitim podacima od 3 – 14 % opće medicinske populacije ), javlja kod oba spola ( češća je u muškaraca) i nema posebna obiteljska obilježja, za razliku od somatizacijskog poremećaja gdje postoji više usmjerenost na simptome, ovdje je pozornost više usmjerena na postojanje progresivne i ozbiljne bolesti i njezinih onesposobljavajućih posljedica.
Ovdje bolesnik traži pretrage da bi ustanovio ili potvrdio prirodu svoje bolesti, za razliku od bolesnika sa somatizacijskim poremećajem, koji traži liječenje da bi otklonio simptome. Kod ovih postoji ranije navedena sklonost lijekovima, dok bolesnici s hipohondrijskim poremećajem strahuju od lijekova i njihovih nuspojava.
Početna stranica 
Calendar
