Psiho-test: Jeste li otporni na frustracije

1) - A)
2) - A)
3) - A)
4) - B)
5) - najprijeA) a ako to ne prođe onda B)
6) - B) ili C)
7) - B)
8 ) - A)

Dakle... 4xA (+1), 2xB (+ ev.2) 1xC = A (s više A odgovora nego C)

Mda, trudim se da bude tako, ali imam i B momenata

Od 8:
-6B
-1A
-1C

Joooj, banana!
Znaš šta je meni moja sadašnja psihijatrica rekla kad smo se prvi put vidjele?
"Ja svoje pacijente učim toleranciji."
Zato ti ja sad, nakon dvije i pol godine hodočašćenja k njoj svaka 2-3 tjedna imam malo bolji rezultat. Niti ja nisam rođena s tim, ali nije to ništa šta se ne bi moglo naučiti i savladati, samo treba vremena, volje i strpljenja.
Take care,
R.

U nadi je spas!
Ako bumo vidli,ne bumo ništ dobili!-narodna poslovica
Iako sam po tituli plemeniti još od Bele IV , car nemrem nikak biti,ali zato (ak si vidla na blogu)sokol mogu i to mi niko nemre uzeti osim Boga!

Hehehehehe, 4A, 1b, 3C prepredobro, bar san se nasmijala!

Žena - stijena

1.A
2.hebi ga-B
3.bIlo bi a,ali vidim muža kako se drži za glavu nad novim autom i opet B
4.B,PA ŠTO NISAM KRENULA NA VRIJEME?!
5.B,bem joj mater,mrzim kad me neko "preskoči"
6.B,ne smije uzimati ništa moje dok me ne upita,NIKO
7.B
8.A

Imam osjećaj da te toliko dobro poznajem da bi mogla umjesto tebe (za tebe) riješiti ovaj test i 99% bi točno pogodila sve tvoje odgovore.
Hehehe, draga naša isfrustrirana curo (sad ti trebaš ono: BBBBBBBBBB odozgo ) Šala!

A joj,šta ja znam meni to tako normalno reagovati.Dobro,sad je riječ o suzdržavanju,smirivanju,bla-bla.Ali kakva sam ja bila,ne može se vidjeti u ovom testu,napredovala sam ja i to puno.

Npr.nekad kad sam raspoložena i imam vremena čak i sama pustim "onu tetu"u pošti da ide prije mene.
Ili neko se dere na mene (a ja raspoložena),nekad smireno odbrusim nešto i prekinem raspravu.
Naravno sve to "nekad",ali ako uzmem u obzir da nisam NIKAD,ništa mogla mirno,polako,tiho riješiti ja sam ipak sretna jer znam da sam napredovala.

P.S.
Hvala Renči!
I hvala ti jer znam da sam se podosta promjenila uz tvoju i pomoć ljudi sa ovog foruma.

Hahaha jooj, da mi te barem jednom sresti, baš me nasmijavaš! Jadne "one tete" u pošti
Ali naravno da nema pravila, pa i ja isto ponekad puknem, ustvari, ne da puknem nego se više, onako, zainatim kad vidim da me netko namjerno prca. Ono, šutim, šutim, šutim, trpim, i onda samo odjednom odrežem i basta. Al' onda nema toga tko bi me nagovorio na suprotno.
S druge pak strane, u nekim situacijama igram na kartu razgovora i uvjeravanja. Sve valjda ovisi o procjeni konkretne situacije. Ma, sve je to toliko relativno, stvarno nema nekog univerzalnog pravila.

P.S. - Hvala, na čemu!? HVALA tebi i svima ostalima koji doprinose radu foruma i na taj način pomažu i sebi i drugima! VI ste ljudi vrijedni zlata!

Joj danas imam baš puno posla ,al moram još ovo ispričati pa ću početi s radom.

Evo jedan od primjera koji su hajde recimo utjecali da moj rezultat testa bude tako loš.

Moj dječak sa šest mj,ima konvulzije (ko ne zna,bolje da ne zna,dijete pri velikoj temperaturi dobije napad sl.jedenom vidu epilepsije) i sad prošlo je to hvala Bogu bez posljedica,ali mi je rečeno da moram konstantno pratiti djete,pogotovo kad je nahlađeno,jer konvulzije se mogu pojavljivati sve do negdje pete godine.I ako ne reagujem na vrijeme,svaki zastoj mozga može prouzrokovati neke posljedice,tipa u razvoju mentalnom,fizičkom i sl.

I tako samja živjela,svaka prehlada,svaki kašalj,toplomjer "za uhom".Trudila sam se da mi se djete ne nahladi,zdravo jede.Al hebi ga prehladio se i temperatura skočila.Pokušavam je skinuti na sve moguće načine,ništa.U bolnicu,dobije antibiotik-ništa.

Jutro oko 8h.temperatura 38 (najkritičnija za njega),ja opet u bolnicu.Djete mi bjelo ko zid,počinje se tresti,hladan i vidim ja simptome konvulzija.Dolazim na pedijatriju,predajem sestri knjižicu,ona me ni ne gleda odlaže knjižicu na još petšest drugih i nastavlja pričati s drugom sestrom.
Ja drhtavim glasom,ali tiho i ljubazno kažem;oprostite djete mi ima previsoku temperaturu,morala bih odmah do doktorice je...prekida me i kaže;sačekajte gospođo,niste jedini.
Ja se okrenem iza sebe,fakat još majki sa djecom,ali djeca normalno ili sjede ili hodaju,smiju se,majke se raspričale.
Ja sjednem,možda nekih opar sekundi,vidim moj dječak počeo da dobija neku ljubičastu boju,po onoj bijeloj.Skačem do sestre,sestro molim vas...Opet me kučka prekida i povišenim tonom kaže;JESTE LI VI GLUHI,PA VIDITE DA I OVE MAJKE ČEKAJU.

Ja pucam po šavovima,od straha,ne od ljutnje jer držim dijete takvo i umirem od straha i neizvjesnosti.
Otvaram vrata ulazim doktorici koja kao nešto piše.Pogleda me preko naočara i hladno kaže,niste prozvani.

Vraćam se sestri,dječak kao zaspao ili šta već.Bog zna kakvu sam facu imala jer je odmah ustala i prišla mi.Sjećam se da sam joj između ostalog rekla da ako joj se ne radi njen posao,prepusti nekom drugom i ako mi šta bude djetetu,ni ona neće imati svoje.Odurno,znam,ali bila sam na izmaku snaga ,skoro u nesvjesti.
Sličnih situacija u životu sam imala više,ovo je samo jedna.I ko onda ne bi poludio i za sitnicu?!

Neman komentara, arduana, ne kažen da sve medicinske sestre i doktori tak reagiraju, ali ovo je stvarno previše. pa zna se što je hitno, a što ni!

Ovo je zbilja ružno iskustvo. Samo što ja u takvoj situaciji ne bi čekala da me netko prozove nego bih kucala svima redom i po svim vratima. Jednom sam to napravila i za sebe (imala sam neku opaku crijevnu virozu uz dehidraciju i iscrpljenost do te mjere da sam se skoro onesvijestila kad sam pokušala doći do WC-a, i naravno bila sam u stanju totalne panike). Došla nekako na dežurstvo, tamo red za popi**it, ja pokucala na susjedna vrata pedijatru, rekla da ne mogu čekat jer ću se srušit i žena me odmah primila i pregledala.
A ova tvoja ekipa mi zbilja nije jasna, i to U BOLNICI! Ajde da je obična neka ambulanta, shvatila bih, ali ovo... noćna mora.

To ti je kod nas skoro normalna situacija (svakako nisu svi takvi ali...)
Prvo sam djete rodila u maloj bolnici,kako bih rekla,opštinska.Lijepo urađena rađaona,jedan krevet,doktor,babice sve kako treba.Poslije poroda kao u hotelu.
Drugo,pošto sam morala rađati carskim rezom,morala sam u gl.bolnicu,kao tamo su sve specijalisti.I ulazim ja u rađaonu,da me pripreme za op.Kad se ne sruših na ulazu.Čovječe četiri žene leže sa dignutim nogama i zakačenim za ono nešto.I mene petu staviše,tako da sam ,mislim pravo ispred sebe imala bar tri one dignutih nogu,jedna ječi,jedna ima trudove,jednoj vade bebu.Majke mi,znam da zvuči neistinito,ali tako je.Čim su mi prikačili kateter ja ga u ruku i istrčim mužu u hodnik,nisam mogla dočekati da mu ne ispričam koja je tamo klaonica.

Ma dobro neću vam više pričati takve stvari.

1.C
2.A
3.B
4.A
5.B
6.C
7.A
8.A