Psihijatrija

mentalno zdravlje, psihičke tegobe, ovisnosti i slični poremećaji
 
Početna stranicaPočetna stranica  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  Login  

Share
 

 F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti

Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin
Admin


F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Empty
PostajNaslov: F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti   F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Emptyčet vel 19, 2009 7:54 am

F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti
- F00.0 Demencija u Alzheimerovoj bolesti, sa ranim pocetkom
- F00.1 Demencija u Alzheimerovoj bolesti, sa kasnim pocetkom
- F00.2 Atipična ili mješovita demencija u Alzheimerovoj bolesti
- F00.9 Demencija u Alzheimerovoj bolesti, neoznacena
[Vrh] Go down
Admin
Admin
Admin


F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Empty
PostajNaslov: Alzheimerova demencija   F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Emptysub oľu 07, 2009 1:02 am

Alzheimerova demencija

Uvod

Alzheimerova demencija je kronična, progresivna neurodegenerativna demencija obilježena stvaranjem neuritičkih plakova i neurofibrilarnih čvorova.
Bolest je prvi opisao njemački psihijatar Alois Alzheimer 1906. godine u prikazu bolesnice 51. godišnje bolesnice Auguste D.koja je imala progresivan gubitak pamćenja. Oko 10% osoba starijih od 70 godina ima značajan gubitak pamćenja i u više od polovine uzrok je Alzheimerova demencija.

Patologija

Najznačajnije promjene se obično nalaze u hipokampusu, temporalnom korteksu i nucleus basalisu Meynert. Najvažniji mikroskopski nalaz su amiloidni plakovi i neurofibrilarni čvorovi. Ove lezije se nakupljaju u malim količinama tijekom normalnog starenja u mozgu, ali u Alzheimerovoj demenciji se nakupljaju u velikim količinama.

Amiloidni plakovi imaju centralnu jezgru koja sadržava Aβ amiloid, proteoglikane, apolipopotein E, α1 antikimotripsin i neke druge proteine.

Neurofibrilarni čvorovi građeni su od neurofilamenata koji se sastoje od hiperfosforiliranog tau proteina, a izgledaju kao zavojnica sparenih filamenata pod elektronskim mikroskopom. Tau protein je povezan s mikrotubularnim sustavom i vjerovatno okuplja i stabilizira mikrotubule koji povezuju stanične organele i omogućuju intracitoplazmatski prijenos tvari. Hiperfosforizirani tau protein više se ne može vezati za mikrotubule, nakuplja se u citoplazmi i stvara neurfibrilarne čvorove. Alzheimerova demencija je također povezana sa sniženom razinom acetilkolina, acetilkolinesteraze i nikotinskih receptora.

Genetika

Točkaste mutacije u genu za prekursor amiloidnog proteina (amyloid precursor protein – APP) na kromosomu 21 dovode do ranog nastanak autosomno dominantnog oblika Alzheimerove demencije. Pronađen je samo mali broj obitelji s Alzheimerovom demencijom koje imaju mutaciju gena za APP.

APP je transmembranski protein koji alfa i beta sekretaze cijepaju u manje jedinice. Djelovanjem alfa sekretaze nastaju netoksični peptidi, a Aβ peptid nastaje cijepanjem APP pomoću beta, i nakon toga gama sekretaze. Tim procesom može nastati ili toksični Aβ42 peptid ili netoksični Aβ40 peptid.

Ispitivanja velikih obitelji s rijetkom, obiteljskom Alzheimerovom demencijom su dovela do otkrivanja 2 dodatna gena koji su nazvani presenilini. Presenilin-1 (PS-1) se nalazi na kromosomu 14, a presenilin-2 (PS-2) se nalazi na kromosomu 1.

Apolipoprotein E (ApoE), koji je uključen u transport kolesterola, kodira gen na kromosomu 19 koji ima ulogu u patogenezi obiteljske Alzheimerove demencije s kasnim oblikom i sporadičnih oblika Alzheimerove demencije. Gen ima tri alela: ε2, 3 i 4, a otprilike 40-65% bolesnika s Alzheimerovom demencijom ima bar jedan ε4 alel u usporedbi s nedementnom populacijom u kojoj je prisutnost tog alela dvostruko manja.

Klinička slika

Alzheimerova demencija najčešće započinje s blagim gubitkom pamćenja nakon čega postupno slijedi progresivna demencija koja se razvija kroz nekoliko godina. Kognitivne promjene u Alzheimerovoj demenciji imaju karakterističan slijed te počinju s poremećajima pamćenja, postupno zahvaćajući govor i vizualno-spacijalne sposobnosti. Oko petine bolesnika ima poteškoće u pronalaženju riječi, organizacijske probleme ili teškoće u snalaženju. U ranijim fazama bolesti gubitak pamćenja može proći neopaženo i pripisati se benignoj zaboravljivosti. Neki bolesnici nisu svjesni svojih poteškoća. Promjena okoline može zbuniti bolesnika i pogoršati stanje, pa se bolesnici se mogu izgubiti tijekom šetnje ili vožnje automobilom, a smještaj u novu okolinu može pogoršati stanje bolesnika.

U srednjim stadijima bolesti, bolesnici ne mogu više raditi, lako se zbune ili izgube pa uglavnom zahtijevaju cjelodnevni nadzor. Međutim, socijalni status, rutinsko ponašanje i površna konverzacija mogu se biti održani. Kasnije govor postaje poremećen, najprije imenovanje, zatim razumijevanje i napokon fluentnost govora. Apraksija onemogućuje bolesnicima izvršavanje motoričkih radnji u slijedu. Apraksija i vizualno-spacijalni defekti počinju utjecati na oblačenje, prehranu, rješavanje jednostavnih zadataka i preslikavanje geometrijskih likova. Bolesnici nisu u stanju izvršiti jednostavne računske radnje niti reći točno vrijeme.

U kasnim fazama bolesti prisutne su deluzije, uključujući deluzije krađe, nevjere ili pogrešne identifikacije osoba. Gubitak inhibicije i agresija mogu se izmenjivati s pasivnošću i povlačenjem. Poremećen je ritam spavanja i budnosti, pa noćno lutanje bolesnika može smetati ukućanima. U završnoj fazi Alzheimerove demencije, bolesnici mogu postati rigidni, tihi, inkontinentni i vezani uz krevet. Pomoć im je potrebna i pri najjednostavnijim radnjama kao što je hranjenje, oblačenje i obavljanje higijene. Smrt nastupa zbog malnutricije, sekundarnih infekcija, plućne embolije ili bolesti srca. Tipično trajanje Alzheimerove demencije iznosi 8 do 10 godina od dijagnoze.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja testovima kao što je Mini Mental Status Examination (MMSE) i složenijim neuropsihijatrijskim testovima. U ranoj fazi bolesti potrebno je isključiti ostale etiološke uzroke demencije. CT i MRI pokazuju difuznu kortikalnu atrofiju, a MRI može pokazati i atrofiju hipokampusa. PET i SPECT pokazuju hipoperfuziju i hipometabolizam u stražnjem temporoparijetalnom korteksu.

Postepeni gubitak pamćenja i orijentacije, normalni laboratorijski nalazi te MRI i CT nalaz s difuznom i/ili hipokampalnom atrofijom upućuju na Alzheimerovu demenciju. Klinička dijagnoza Alzheimerove demencije potvrđuje se postmortalnom biopsijom u oko 90% slučajeva.

National Institute of Neurological and Communicative Disorders and Stroke i Alzheimer Disease and Related Disorders Association (NINCDS/ADRDA) sastavili su kriterije za dijagnozu Alzheimerove demencije.

Kriteriji za vjerovatnu Alzheimerovu demenciju su:

  • demencija ustanovljena kliničkim pregledom, dokumentirana MMSE ili sličnim testovima i potvrđena neuropsihijatrijskim testovima
  • deficit u dva ili više kognitivnih područja
  • progresivno pogoršanje pamćenja i ostalih kognitivnih funkcija
  • nema poremećaja svijesti
  • početak između 40. i 90. godine života, a najčešće nakon 65. godine
  • odsustvo sistemskih bolesti ili neuroloških bolesti koje bi mogle dovesti do progresivnog oštećenja deficita pamćenja i drugih kognitivnih funkcija
Dijagnozu vjerovatne Alzheimerove demencije potkrepljuju:

  • progresivno pogoršanje specifičnih kognitivnih funkcija kao što su govor (afazija), motorne vještine (apraksija) i percepcija (anozija)
  • poremećeno obavljanje aktivnosti svakodnevnog života i poremećeni obrasci ponašanja
  • pozitivna obiteljska anamneza, pogotovo ako je dokumentirana neuropatološkim pretragama
  • normalni nalaz likvora i EEG-a
  • CT ili MRI dokaz atrofije mozga s progresijom na slijedećim snimkama
Ostala klinička obilježja koja govore u prilog Alzheimerove demencije nakon što se isključe ostali uzroci demencije:

  • platoi u tijeku bolesti
  • simptomi depresije, nesanice, inkontinencije, deluzija, iluzija, halucinacija, nagle epizode značajnih pogoršanja verbalnih, emocionalnih i tjelesnih funkcija, poeećaji seksualnosti i gubitak težine
  • ostali neurološki poremećaji, pogotovo u uznapredovalijim stadijima kao što su motorni simptomi s povišenim tonusom, mioklonusima ili poremećajem hoda
  • epileptički napadi u uznepredovalim stadijima
  • CT ili MRI uredan nalaz za dob
Obilježja koja čine dijagnozu vjerovatne Alzheimerove demencije nesigurnom ili dvojbenom:

  • nagli nastup simptoma
  • fokalni neurološki simptomi tijekom razvoja bolesti kao što su hemipareza, gubitak osjeta, defekti vidnog polja i poremečaji koordinacije
  • epileptički napadi i poremećaji hoda u početku ili u ranom tijeku bolesti
Dijagnoza moguće Alzheimerove demencije može se postaviti:

  • u prisutnosti demencije u odsutnosti ostalih neuroloških, psihijatrijskih ili sistemskih bolesti koje mogu uzrokovati demenciju i prisustvo oscilacija simptoma na početku ili tijekom razvoja bolesti
  • u prisutnosti druge sistemske ili neurološke bolesti koja može dovesti do demencije, ali ne smatra se da je ta bolest uzrokovala demenciju
  • kada se utvrdi postupno progresivni kognitivni u nedostatku drugih uzrkoka koji bi ga mogli objasniti

Kriteriji za definitivnu dijagnozu Alzheimerove demencije:


  • svi kriteriji za vjerovatnu Alzheimerovu demenciju
  • patohistološki nalaz tipičnih promjena za Alzheimerove demencije na uzorku dobivenom na obdukciji ili biopsijom mozga
Liječenje

Ne postoji kauzalno liječenje Alzheimerove demencije. Liječenje je usmjereno na primjenu inhibitora acetilkolinesteraze i na simptomatsko rješavanje problema ponašanja.
U liječenju Alzheimerove demencije primjenjuju se inhibitori acetilkolinesteraze (takrin, donepezil, rivastigmin, galantamin) koji inhibirajući razgradnju, dovode do povećanja razine acetilkolina. Inhibitori acetilkolinestereze poboljšavaju bolesnikovo svakodnevno funkcioniranje i smanjuju propadanje kognitivnih funkcija u razdoblju do 3 godine.
U liječenju se primjenjuje i memantin, antagonist glutamatergičkih NMDA receptora za kojeg je pokazano da može donekle usporiti napredovanje bolesti.
Selektivni inhibitori ponovnog pohranjivanja serotonina (SIPPS) koriste se u liječenju depresije, epileptički napadaji liječe se odgovarajućim antiepilepticima, psihomotorni nemir može se smanjiti primjenom sedativa i neuroleptika.

Izvor: www.psihonet.com (Prof. dr. sc. Zlatko Trkanjec, dr. med.)
[Vrh] Go down
BrokenLady1983




F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Empty
PostajNaslov: Re: F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti   F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Emptyned ruj 20, 2015 11:05 am

Admin je napisao/la:
F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti
- F00.0 Demencija u Alzheimerovoj bolesti, sa ranim pocetkom
- F00.1 Demencija u Alzheimerovoj bolesti, sa kasnim pocetkom
- F00.2 Atipična ili mješovita demencija u Alzheimerovoj bolesti
- F00.9 Demencija u Alzheimerovoj bolesti, neoznacena


Poštovani,kod mog svekra je,koji je u utorak pušten iz bolnice,dijagnoza DEMENTIO MIXTA.Čitala sam na internetu i tražila objašnjenja što to znači i naišla na objašnjenje da je u pitanju atipična ili mješovita demencija u Alzheimeru.Da li je to pravo objašnjenje?Da li postoji kakva udruga ili netko treći da mogu se obratiti kako da se prema njemu ponašam i ophodim,kako da reagiram kada on nekamo želi a ne smije....Oprostite,ali sve ovo mi je novo i ne znam odakle početi...
[Vrh] Go down
Admin
Admin
Admin


F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Empty
PostajNaslov: Re: F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti   F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Emptypon lis 05, 2015 10:15 am

[Vrh] Go down
Sponsored content




F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Empty
PostajNaslov: Re: F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti   F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti Empty

[Vrh] Go down
 
F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Psihijatrija :: UPOMOĆ! ŠTO MI JE?! :: F00-F09 Organski i simptomatski mentalni poremećaji-
Forum(o)Bir: