F64.0 Transseksualizam

F64.0 Transseksualizam

Transseksualac je osoba koja doživljava trajnu neugodu zbog svog spola i spolne uloge i do te mjere se identificira sa suprotnim spolom da vjeruje kako zaista jest osoba suprotnog spola.
Transseksualci često traže operativnu promjenu spola. U ovu skupinu ne ubrajaju se shizofrenici koji povremeno izjavljuju da su suprotnog spola, kao ni hermafroditi, koji imaju reproduktivne organe obaju spolova.

Osobe koje se poistovjećuju sa suprotnim spolom općenito pate od anksioznosti i depresije, što je velikim dijelom posljedica problema koje imaju u društvu. Njih privlači isti spol, no ne doživljavaju se homoseksualnima, jer sebe doživljavaju kao osobu suprotnog spola. Jedan od 30 000 muškaraca i jedna od 100 000 žena su transseksualni, no taj podatak može biti posljedica toga što žene lakše prikrivaju svoju transseksualnost. Postavka da se transseksualci hormonalno razlikuju od osoba normalnog spolnog identiteta nije se pokazala ispravnom. Istraživanja (Gladue, 1987.) su pokazala da postoji vrlo mala, ako i ikakva razlika, u razini hormona kod muških heteroseksualaca, homoseksualaca i transvestita.
Istraživanje Meyer-Bahlburg iz 1979. pokazalo je da vrlo mali broj ženskih transseksualaca ima povišenu razinu muških hormona. Razlike u razini hormona mogle bi biti posljedica činjenice da si neki transseksualci sami daju hormone suprotnog spola.
Nisu pronađene ni kromosomske anomalije kod transseksualaca, kao ni razlike u strukturi mozga (Emory i sur, 1991.).
Većina transseksualaca izjavljuje da su se u djetinjstvu ponašali u stilu suprotnom od njihovog spola. No, većina djece koja su u djetinjstvu imala poremećeni spolni identitet u odrasloj dobi ne postaju transseksualci.
Maskulinost djevojčica i femininost dječaka mogu biti posljedica toga što je majka uzimala spolne hormone za vrijeme trudnoće. Također, to može biti posljedica nagrađivanja djeteta kada se ponaša neusklađeno s vlastitim spolom, npr. kada dječak obuče majčinu haljinu. Osim instrumentalnog uvjetovanja, poremećen spolni identitet u djetinjstvu može biti i posljedica modeliranja, npr. ako se djevojčica više identificira s ocem nego s majkom.
=================================================================================

Transeksualnost vs. Transseksualnost

S medicinskog stajališta transeksualnost predstavlja dijagnozu, odnosno mentalni poremećaj na osnovu koga se donosi dijagnoza. Iz tog razloga medicina koristi termin transseksualnost, ili na engleskom transsexuality (s dva 's'). LGBTIQ pokret smatra elementarnim pravom svake osobe da prihvati ili ne prihvati društvene norme koje se odnose na koncept spola i roda, da na donošenje odluke o vlastitim tijelima nikakva politička, medicinska ili religijska norma ne smije kršiti integritet nečijeg tijela i protiv volje kočiti odluke u vezi toga što netko želi raditi s vlastitim tijelom, i u cilju podrške transeksualnim osobama uvodi termin transeksualnost, ili na engleskom transexuality iz kojeg je, osim jednog s, izbačen i medicinski kontekst.

Transeksualna osoba je ona transrodna osoba koja ima jasnu želju i namjeru da promijeni svoj spol, kao i osoba koja je djelomično ili potpuno modificirala (uključuje fizičku i/ili hormonalnu terapiju i operacije) svoje tijelo i prezentaciju, izražavajući svoj spolni i rodni identitet i osjećaj sebe.
Spolna tranzicija je dugogodišnji i često neugodan proces. Da bi transeksualna osoba dobila hormonalnu terapiju ili da bi joj bio dozvoljen genitalni krurški zahvat ona mora prvo dobiti dijagnozu "poremećaja spolnog identiteta". Nakon toga psihijatrija često nalažu transeksualnim osobama da godinu dana žive kao osobe "suprotog spola" očekivajući da nose odjeću "suprotnog roda", da modificiraju rodno izražavanje i slično; kako bi tek onda dobile dozvolu za kirugiju. Taj proces može biti veoma neugodan za transeksualnu osobu, a transrodni pokret smatra takvo zahtijevanje izrazito diskriminatornim i nasilnim jer nitko ne bi trebao imati pravo propisivati rodno izražavanje. Ponovno uvođenje tradicionalne, stereotipne rodne podijele je ono što se u tom kontekstu najviše zamjera psihijatriji. Transeksualka koja je u procesu tranzicije, da bi dobila zeleno svjetlo na psihijatriji, zato se često susreće sa očekivanjima da nosi suknje, štikle, boji kosu, nosi šminku i slično, iako možda to ne odgovara njezinom rodnom izražavanju ili jednostavno ne želi se kao žena tako izražavati.
Često se još uz to mogu naći kratice M2F (transeksualka, osoba ženskog rodnog identiteta i izražavanja koja je rođena kao muškarac i u procesu je da postane žena) i F2M (transeksualac, osoba muškog rodnog identiteta i izražavanja, koja je rođena kao žena i u procesu je da postane muškarac). Obično se M2F i F2M transeksualne osobe ne identificiraju tako, već kao "muškarac" ili "žena", odnosno kao da je transeksualnost dio jednog njihovog životnog procesa.
Transeksualne osobe rijeđe se odluče i za genitalnu modifikaciju budući da može često utjecati na seksualni užitak. Hormoni se uzimaju za stalno jer tijelo ne može samo proizvesti dovoljno hormona karakterističnih za "suprotni spol." Oni djeluju tako da dobivaju sekundarne spolne karakteristike, no ne mogu ih oduzeti. Tako dojke transeksualci moraju kirurški odstraniti, a transeksualke su u prednosti, te najviše moraju raditi na vježbanju glasa. Budući da većina transeksualnih osoba započinje tranziciju kasno nakon puberteta, kada se posve razviju sekundarne soplne karakteristke, neke od njih ostaju unatoč hormonalnoj terapiji a to su tjelesna visina, široka ramena, duga stopala i izraženija adamova jabučica kod transeksualki, te uska ramena, širi bokovi kratka stopala kod transeksualaca. Transeksualci uzimanjem hormona dobivaju na tjelesnoj dlakavosti, mijenja se boja glasa te se povećava veličina klitorisa ponekad do te mjere da se on može smatrati i manjim penisom. Transeksualkama hormoni daju bokove, grudi i smanjuju dlakavost. Penis transeksualki, ukoliko se odluče na genitalnu kirurgiju, se ne "odstranjuje" ili osoba se ne kastrira, što je česta zabluda, već se odstranjuje spužvasto tkivo i penis se "uvlači" u utrobu poput čarape. Transeksualcima penis može "narasti" uzimanjem hormona no svega par centimetara izna 2,5 cm što je medicinski konsenzus za penis. Nove tehnologije i razvoj medicine može pružiti i alternativna rješenja kojih ima, no nisu na tom polju se pokazali neki veći učinci da bi se pojavio nekakav standardi zahvat.