Psihijatrija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Psihijatrija

mentalno zdravlje, psihičke tegobe, ovisnosti i slični poremećaji
 
Početna stranicaPočetna stranica  Latest imagesLatest images  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  Login  
Login
Korisničko ime:
Zaporka:
Loginiraj me automatski: 
:: Zaboravih zaporku
Navigation
 Portal
 Index
 Članstvo
 Profil
 FAQ
 Pretraľnik
Oglasi
Anksioznost Depresija on Facebook
Latest topics
» Socijalna anksioznost
F50.0 Anoreksija nervosa Emptyned kol 14, 2016 12:43 am by akadead

» F07 Poremećaji ličnosti i ponašanja uzrokovani bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga
F50.0 Anoreksija nervosa Emptypet srp 29, 2016 1:25 pm by Vanesa Belan

» F20 SHIZOFRENIJA
F50.0 Anoreksija nervosa Emptysri srp 13, 2016 11:41 am by Dado007

» F23 Akutna i prolazna mentalna oboljenja
F50.0 Anoreksija nervosa Emptyčet lis 15, 2015 8:44 pm by Admin

» F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti
F50.0 Anoreksija nervosa Emptypon lis 05, 2015 10:15 am by Admin

» F40.0 Agorafobija
F50.0 Anoreksija nervosa Emptypet ruj 18, 2015 7:41 pm by Admin

» Kako se nositi sa smrću bliske osobe?
F50.0 Anoreksija nervosa Emptyčet vel 26, 2015 9:29 pm by Nara

» F1x.2 Apstinencijski sindrom
F50.0 Anoreksija nervosa Emptysri vel 18, 2015 6:20 pm by akadead

» F32 DEPRESIJA
F50.0 Anoreksija nervosa Emptyned sij 04, 2015 10:10 pm by Admin

» NERAZUMIJEVANJE
F50.0 Anoreksija nervosa Emptysri lip 04, 2014 1:15 pm by akadead

» Prekomjereno znojenje - zbog stresa?
F50.0 Anoreksija nervosa Emptypon lip 02, 2014 7:22 am by Admin

» Samoozljeđivanje (samoranjavanje)
F50.0 Anoreksija nervosa Emptyčet svi 22, 2014 10:19 am by akadead

» F60.6 Anksiozni (izbegavajući) poremećaj ličnosti
F50.0 Anoreksija nervosa Emptypet tra 11, 2014 9:37 pm by akadead

» Pjesnički kutak
F50.0 Anoreksija nervosa Emptyned pro 22, 2013 9:40 pm by marny

» Smiješne slike
F50.0 Anoreksija nervosa Emptyuto stu 12, 2013 9:59 pm by Admin

BRBLJAONICA
Panic Away - kako se riješiti anksioznosti i paničnih napada
BLOG
travanj 2024
ponutosričetpetsubned
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930     
CalendarCalendar
Pretraľnik
 
 

Display results as :
 
Rechercher Advanced Search
Social bookmarking
Social bookmarking reddit      

Bookmark and share the address of Psihijatrija on your social bookmarking website

Bookmark and share the address of Psihijatrija on your social bookmarking website
Statistika
Poll

 

 F50.0 Anoreksija nervosa

Go down 
2 posters
Autor/icaPoruka
Admin
Admin
Admin



F50.0 Anoreksija nervosa Empty
PostajNaslov: F50.0 Anoreksija nervosa   F50.0 Anoreksija nervosa Emptysub vel 21, 2009 9:15 pm

F50.0 Anoreksija nervoza (anorexia nervosa)

Anorexia nervosa je poremećaj koji oboljelog dovodi u stanje izgladnjivanja i mršavljenja, čime se gubi od 15% do čak 60% normalne tjelesne težine. Polovica tih pacijenata, koji su poznati kao oboljeli od restriktivne anoreksije, smanjuju težinu strogim dijetama; druga polovica, bulimični pacijenti, mršavost održavaju izbacivanjem hrane. Iako su obje vrste bolesti ozbiljne, bulimični pacijenti često su u većoj opasnosti jer bulimija predstavlja dodatni stres za pothranjeno tijelo.

SIMPTOMI
- Znatan gubitak na težini
- Strah od debljanja, čak i u omršavjelom stanju
- Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
- Iskrivljena slika o tijelu
- Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
- Zatvor
- Suha, žućkasta koza
- Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
- Prestanak menstruacije
- Potiskivanje spolne želje
- Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
- Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije

Primarni simptom anoreksije je veliki gubitak težine zbog prestroge i kontinuirane dijete, koja se može sastojati od redukcijske dijete ili ciklusa prekomjernog uzimanja hrane i namjernog pražnjenja. Simptomi mogu biti prikriveni u mladih žena koje imaju i dijabetes i poremećaje u uzimanju hrane; takvi su ljudi normalne težine ili čak i prekomjerno teški a da su ipak anoreksični. Menstruacija može biti neredovita ili izostati. Često vježbanje u kombinaciji s mršavljenjem dovodi do ortopedskih problema, naročito u plesača i sportaša; to može biti prvi znak poremećaja koji prisiljava takve bolesnike da potraže liječničku pomoć. Koža može biti suha i prekrivena tankim dlakama, a vlasi mogu biti tanke. Stopala i ruke su hladni ili ponekad i otečeni. Želudac je često uznemiren i napuhnut. Misli mogu biti konfuzne ili usporene, a bolesnik ima slabu memoriju i ne može donositi prosudbe. Jedan od najneobičnijih simptoma oba poremećaja u uzimanju hrane je iskrivljena predodžba o vlastitom tijelu. Iako se takva predodžba obično veže uz tešku anoreksiju, ona je češća kod bulimije. Ispitivanja su pokazala da bulimičari češće precjenjuju vlastitu težinu; postoji veliki disparitet između onoga kako bi željeli izgledati i onoga kako misle da izgledaju nego u ljudi s anoreksijom ili ljudi bez poremećaja u uzimanju hrane. Kad vide slike hrane, ljudi s bulimijom obično opisuju svoje tijelo kao veće nego što u stvari jest.

Anorexia nervosa je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anoreksija nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja.
Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih uskoro ne mogu; unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine sve dok jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred.
Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije.
Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.


DIJAGNOSTICIRANJE
Obično se pregledom fizičkih simptoma i osobne povijesti bolesti brzo potvrđuje dijagnoza anoreksije. Standardni kriteriji za dijagnosticiranje anoreksije su: pacijentovo odbijanje da zadrži tjelesnu težinu koja je normalna za njegovu dob i visinu; intenzivan strah o debljanja iako je nedovoljne težine; iskrivljena predodžba o vlastitom tijelu koja smanjuje samopouzdanje; poricanje ozbiljnosti mršavljenja i izgladnjivanja; u žena, izostanak menstruacije najmanje tri mjeseca. Liječnik tada kategorizira anoreksiju ili kao restriktivnu (samo stroge dijete) ili anoreksiju bulimiju (prekomjerno uzimanje hrane i namjerno pražnjenje). Budući da se taj poremećaj rijetko javlja u muškaraca, liječnici nisu na oprezu s muškim pacijentima čak i kad pokazuju klasične simptome anoreksije. Treba isključiti ostale medicinske poremećaje koji bi mogli uzrokovati anoreksiju, uključujući kronični umor, Chronovu bolest, hipertiroidizam, Addisonovu bolest, rak, tuberkulozu, anemiju i celijakiju. U svim se slučajevima moraju napraviti kompletne krvne pretrage, pretrage neravnoteže elektrolita i razina bjelančevina, elektrokardiogram i rendgenski snimak prsnog koša, pretrage jetre i bubrega te štitnjače. Niske razine kalija ukazuju na to da je poremećaj vjerojatno popraćen sindromom prekomjernog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane. Ovisno o ozbiljnosti anoreksije, potrebne su i druge pretrage kao što su gustoća kostiju ili ostale vrste rendgenskih snimaka.


UZROCI
Dok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolescenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormonalne promjene, kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.

LIJEČENJE
Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije.
Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine.
U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike.
Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.


Prognoza - Anorexia nervosa
Zasad ne postoji niti jedan program liječenja anorexie nervosa koji bi bio potpuno djelotvoran.. U skupinu s najvećim rizikom spadaju ljudi koji imaju i teške psihološke poremećaje. U mnogim ispitivanjima anoreksičnih bolesnika zabilježena je stopa smrtnosti od 4% do 20%. Rizik od rane smrti je dvostruko veći u bulimičnih anoreksičara nego u bolesnika s restriktivnom anoreksijom. U najvećoj su opasnosti pacijenti koje se počinju liječiti u vrijeme kad su najmanje težine. Suicid je u nekim ispitivanjima činio polovicu smrtnih slučajeva od anoreksije. Drugi rizični faktori za ranu smrt uključuju bolest koja traje duže od šest godina, prethodnu pretilost, poremećaje ličnosti i disfunkcionalne brakove. Posebno su ugroženi muški bolesnici vjerojatno zato što se u njih bolest kasnije dijagnosticira. Srčane bolesti najčešći su medicinski uzrok smrti u ljudi s teškom anoreksijom. Srce može razviti opasan ritam, uključujući i spori ritam koji je poznat kao bradikardija. Protok krvi je smanjen i krvni tlak može pasti. Osim toga, srčani mišići gladuju, gubeći masu. Povisuju se razine kolesterola. Problemi sa srcem naročito su opasni ako je anoreksija popraćena bulimijom i korištenjem lijeka koji izaziva povraćanje. Minerali kao što su kalij, kalcij, magnezij i fosfati se normalno nalaze u tjelesnim tekućinama. Kalcij i kalij su posebno kritični za održanje električne struje koja uzrokuju normalni rad srca. Dehidracija i gladovanje kod anoreksije smanjuju razine tekućine i sadržaj minerala - stanje koje je poznato kao neravnoteža elektrolita - što može biti vrlo ozbiljno i opasno po život ako se tekućine i minerali ne nadomjeste. Reproduktivne i hormonalne abnormalnosti. Anoreksija uzrokuje niske razine reproduktivnih hormona, promjene u hormonima štitnjače i povećane razine hormona stresa. Često su menstruacije tijekom dužeg vremena neredovne ili izostaju (amenoreja), što može dovesti do steriliteta i gubitka koštane mase U djece i adolescenata s anoreksijom rast je usporen zbog smanjenih razina hormona rasta. Povratak menstruacije, koji ukazuje na ponovno uspostavljene razine estrogena i povećanje težine, poboljšava izglede za pozitivan ishod. Međutim kod teške anoreksije, čak i nakon liječenja, 25% pacijentica više ne dobije menstruaciju. Žene koje zatrudne prije nešto što povrate normalnu tjelesnu težinu suočavaju se s lošom reproduktivnom budućnošću, malom težinom djece pri porodu, čestim pobačajima, i visokom stopom djece s prirođenim anomalijama. Gubitak koštanih minerala (osteopenija) i osteoporoza, uzrokovane niskom razinom estrogena i povećanim steroidnim hormonima, dovode do visokog poroziteta kostiju koje su sklone frakturama. Samo se što ranijim uspostavljanjem redovnog menstrualnog ciklusa može spriječiti stalni gubitak koštane mase; dobitak na težini nije dovoljan. Što duže traje poremećaj u uzimanju hrane veća je vjerojatnost da će gubitak koštane mase biti stalan. Pacijenti koji su rehabilitirani u mladosti (15 godina ili mlađi) vjerojatnije će postići normalnu gustoću kostiju.
U ljudi s teškom anoreksijom može doći do oštećenja živaca ,poremećenog razmišljanja, gubitka osjeta ili ostalih problema sa živcima u rukama ili stopalima. Snimke mozga pokazuju da su dijelovi mozga izloženi strukturalnim promjenama i abnormalnom djelovanju tijekom anoreksije; neke se od tih promjena vraćaju u normalu nakon povećanja težine, ali postoje dokazi da neka oštećenja mogu biti stalna. Anemija se obično javlja nakon anoreksije i gladovanja. Perniciozna anemija, uzrokovana izrazito niskim razinama vitamina B12, predstavlja posebno težak problem. U slučaju teške anoreksije, koštana moždina drastično smanjuje proizvodnju krvnih stanica, te dolazi do pancitopenije koja je opasna po život. Nadutost i konstipacija su česti problemi u ljudi s anoreksijom. Komplikacije u adolescenata s dijabetesom Poremećaji u uzimanju hrane su jako teški u mladih ljudi s dijabetesom tipa 1. Hipoglikemija, ili niski šećer u krvi, opasna je kod anoreksije a posebno opasna u onih s dijabetesom. Dobar pregled mnogih mogućih uzroka poremećaja u uzimanju hrane, uključujući emocionalne poremećaje kao što su depresija, genetika, obiteljski razlozi i medicinska stanja kao što su abnormalnosti hipotalamusa.
[Vrh] Go down
Admin
Admin
Admin



F50.0 Anoreksija nervosa Empty
PostajNaslov: Re: F50.0 Anoreksija nervosa   F50.0 Anoreksija nervosa Emptypet vel 27, 2009 1:08 pm

Začarani krug

Oboljeli od anoreksije nervoze nerijetko zahtijevaju hospitalizaciju i početak odgovarajućeg procesa hranjenja

Povjesničari medicine nisu suglasni u ocjeni jesu li poremećaji u prehrani tipični za urbano industrijsko i postindustrijsko društvo u posljednjih stotinjak godina ili su bili prisutni u cijeloj ljudskoj povijesti. Ipak, ne može se poreći da su unatrag nekoliko desetljeća privukli golemu pozornost.
Brojnim empirijskim dokazima suvremena nutricionistička znanost ipak potkrepljuje stajalište o povećanoj učestalosti tijekom dvadesetog stoljeća i prvih godina trećeg milenija. Količina hrane koju ljudi jedu nije jednoznačno određena biološkim činiteljima nego na nju u velikoj mjeri utječu društveni, kulturološki i psihološki pritisci. Problem poremećaja u prehrani, kako ga danas razumijemo, za većinu zemalja zapadne Europe jedva da je postojao do 18. stoljeća. Naime, model prehrane tadašnjih ljudi bio je povezan s nesigurnošću opstanka općenito, odnosno s nedostatkom i neredovitošću opskrbe hranom. Strah od pretilosti bio je nepoznat, a mršavljenje je postalo aktualno tek u 20. stoljeću. Možemo uočiti korelaciju s društvom obilja u kojem se danas nalazimo, kad samokontrola apetita pred pojedince postavlja vrlo velike zahtjeve. Porast učestalosti anoreksije i bulimije, koji muče manjinu, čini se da je, pak, u vezi s promjenama širih društvenih standarda koji vrijede za većinu.
U posljednjih dvadesetak godina poremećaji u prehrani uzimaju golem zamah. Poremećaji hranjenja, poput anoreksije i bulimije, progresivne su bolesti, nalik na ovisnost, a neke ozbiljne komplikacije, koje su rezultat bolesti, mogu dugo ostati nezamijećene. Ako se ne liječe, poremećaji hranjenja mogu imati katastrofalne posljedice na psihičko i tjelesno zdravlje. Nažalost, katkad dovode i do smrtnog ishoda. Međutim, potraži li se pomoć na vrijeme, mogu se u znatnom postotku zaliječiti i oporavak može biti potpun.

Pojavnost anoreksije nervoze

Adolescenti, a posebno adolescentice, postaju svjesni da svojim načinom života i prehranom mogu utjecati na izgled tijela i počinju eksperimentiranja s hranom. Poremećaji prehrane obično se javljaju u ranoj adolescenciji, dakle u školskoj dobi, i jedan su od ozbiljnih zdravstvenih problema, koji osobito pogađa adolescentice. Iako učestalost varira, najčešće se navodi da jedan do dva posto adolescentica i mladih žena u razvijenim zemljama obolijeva od anoreksije ili bulimije nervoze, pa se bulimija smatra jednim od glavnih zdravstvenih problema u SAD-u. Poremećaji hranjenja pogađaju sve mlađe djevojke.
Izražena želja za mršavošću, povezana s pokušajima provođenja dijete, sve je učestalija u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi kod žena zapadne kulture. U istraživanju koje je provedeno u Velikoj Britaniji, 60 posto djevojaka između 17 i 18 godina pokušava promijeniti oblik i težinu tijela jer se osjeća debelo. Podaci istraživanja provedenog na uzorku srednjoškolki u Hrvatskoj pokazuju da 50 posto djevojaka i 16 posto mladića provodi dijetu. Čak 49 posto djevojaka vjeruje da je njihova idealna tjelesna masa manja od sadašnje. Utvrđeno je da već u osnovnoj školi osam posto djevojčica u dobi od 11 godina provodi dijetu, a taj se postotak penje na 29 u dobi od 14 godina.

Pridruženi poremećaji i komplikacije

Anoreksija nervoza kronična je bolest s čestim pogoršanjima, koju karakterizira izražen strah od debljanja i iskrivljena percepcija vlastitog tijela. Stopa smrtnosti iznosi približno četiri do osam posto. Anoreksiju često prate psihijatrijski poremećaji i malnutricija, odnosno opća pothranjenost organizma. Dolazi do slabljenja mišićne funkcije, posebice na razini kardiovaskularnog i respiratornog sustava. Još jedna važna komplikacija anoreksije je pojačan rizik od osteopenije (smanjenja broja koštanih stanica) i osteoporoze (smanjenje gustoće koštane mase), a obično se javlja nakon pet godina trajanja bolesti. U djevojaka i žena koje dobiju na tjelesnoj masi, bez obzira na to je li postignuta normalizacija menstrualnog ciklusa, povećava se gustoća koštane mase.
Izražen strah od debljanja često paralizira oboljele te nisu u stanju normalizirati tjelesnu masu oslanjajući se isključivo na unos hrane. Vrlo je teško postići dovoljno povećanje energetskog unosa kako bi se zabilježio porast tjelesne mase. Dobitak na tjelesnoj masi dodatno je otežan zbog povećanja vrijednosti potrošnje energije (ili bazalnog metabolizma) na početku hranjenja. Naime, tijekom gladovanja snižava se vrijednost energetske potrošnje, a ubrzo nakon početka hranjenja povisuje se za 10 posto. Bez obzira na takvo povišenje vrijednosti energetske potrošnje, većina stručnih skupina koje se bave terapijom anoreksije prednost daje oralnom hranjenju, a ne hranjenju putem sonde, naravno kad je to moguće. Razlog tome su moguće psihološke nuspojave kod tih bolesnika, čije je psihičko stanje ionako već narušeno. Kao korisna nadopuna energetskog unosa mogu se koristiti enteralni pripravci, bilo da se uzimaju oralno ili putem sonde.

Indikacije za enteralnu prehranu

Enteralna prehrana prikladna je ne samo za pothranjene bolesnike, nego i za sve one koji nemaju odgovarajući nutritivni unos te su stoga izloženi malnutriciji (pothranjenosti). Uvođenjem odgovarajuće nutritivne potpore u liječenje anoreksije nervoze najviše će profitirati teško pothranjene bolesnice (indeks tjelesne mase /BMI/ niži od 16 - 18 ), bolesnice s naglim gubitkom do 20 posto tjelesne mase, s umjerenom slikom pothranjenosti i sustavnim upalnim odgovorom te one sa slikom teškoga upalnog zbivanja (primjerice, teška sepsa). Istodobno, znatan boljitak bilježi se u slučaju nutritivne potpore u pothranjenih bolesnika kod kojih se planira operativni zahvat bez obzira na indikaciju.
Bolesnici koji mogu normalno jesti, ali ne jedu (zbog smanjena apetita ili anoreksije) te oni koji ne jedu iz drugih razloga (nemogućnost unosa hrane, opstrukcija ili poremećaj pokretljivosti gornjega probavnog sustava) moraju se razmatrati kao potencijalni kandidati za enteralnu nutritivnu intervenciju.

Nutritivna potpora kod anoreksije nervoze

Američko društvo Society for Adolescent Medicine (SAM) objavilo je smjernice za hospitalizaciju oboljelih od anoreksije, u kojima stoji kako treba hospitalizirati oboljele koji teže manje od 75 posto prosječne idealne tjelesne mase koja odgovara njihovoj dobi, spolu i tjelesnoj visini.
Oboljeli od anoreksije nervoze nerijetko zahtijevaju hospitalizaciju kako bi se počeo odgovarajući proces hranjenja. Iako je moguća primjena nazogastrične sonde, većina oboljelih od može se hraniti oralno. Cilj terapije je postupno povišenje energetskog unosa, uz smanjenje potrošnje kako bi se postigla pozitivna ravnoteža. Preporučuje se energetski unos od 130 posto vrijednosti bazalnog metabolizma koja može biti izmjerena ili izračunata putem Harris-Benedictove formule.
Obično se počinje sa 1200 do 1400 kcal/dan, a energetski unos postupno se povećava za 100 do 200 kcal, kako bi se postigao dobitak na tjelesnoj masi. Smjernice za dijetoterapiju anoreksije nervoze prikazane su u tablici.
Ovisno o funkcionalnom statusu bolesnika i preferencijama, kod anoreksije se može primijeniti enteralna formula kao oralni suplement ili putem sonde (prekonoćno hranjenje nazogastričnom sondom). Preporučuje se standardna polimerna formula, koja sadrži 1 - 1.5 kcal/ml, dodatak prehrambenih vlakana i mikronutrijenata u vrijednostima koje zadovoljavaju preporučene dnevne doze.
Autori studije objavljene u časopisu American Journal of Psychiatry 2002. godine navode pozitivan učinak prekonoćnog hranjenja putem nazogastrične sonde na povišenje tjelesne mase oboljelih od anoreksije. Korištenje nazogastrične sonde za uspostavu ponovnog hranjenja kod anoreksije predmet je kontroverzi koje počivaju i na kliničkim i na etičkim temeljima. Nazogastrično hranjenje smatra se prisilnim hranjenjem, a kliničke su spoznaje usmjerene na činjenicu da prisilno hranjenje može povisiti izglede za pogoršanje bolesti i negativno se odraziti na dugoročni ishod bolesti. Ipak, autori studije smatraju kako je to najpogodniji način za uspostavu ponovnog hranjenja jer osigurava visok energetski unos i optimalno povišenje tjelesne mase.
Nadalje, većina oboljelih pokazuje usporeno pražnjenje želuca i smanjenu pokretljivost crijeva, što predisponira pojavu psiholoških i fizioloških smetnji pri konzumaciji veće količine hrane u kratkim vremenskim intervalima, koje su potrebne za postizanje porasta tjelesne mase.

Refeeding sindrom

Tijekom prva dva do tri tjedna ponovne uspostave hranjenja kod anoreksije nervoze moguća je pojava refeeding sindroma, bez obzira na protokol hranjenja koji se primjenjuje. Riječ je o stanju kod kojeg dolazi do ozbiljnih elektrolitskih poremećaja, od kojih je najznačajnija hipofosfatemija, te do sniženja razine kalija i magnezija. Te fluktuacije elektrolita uzrokuju metaboličke, neuromuskularne i hematološke poremećaje, pa valja pažljivo pratiti razinu elektrolita (uključujući i fosfor) tijekom nutritivne terapije kod anoreksije. Katkad se primjenjuje i dodatni unos fosfora kako bi se izbjegao refeeding sindrom.

Multidisciplinarni pristup

Klinička prehrana bolesnika s anoreksijom nervozom obuhvaća sve oblike prehrane bolesnika, tj. uobičajenu peroralnu prehranu, dijetne modifikacije i pripravke te enteralnu i parenteralnu prehranu. U užem smislu klinička prehrana obuhvaća enteralnu i parenteralnu prehranu. Enteralna predmnijeva unos komercijalnih nutritivnih otopina, prije svega u želudac ili početni dio tankog crijeva putem hranidbenih sondi.
Smjernice za terapiju anoreksije nervoze uključuju multidisciplinarni pristup bolesti s naglaskom na dijetoterapiji, psihoterapiji i psihotropnim intervencijama. U kliničkoj praksi, bolesnice se uglavnom hrane konvencionalnim načinom - oralno uz primjenu enteralnih pripravaka. Ovisno o funkcionalnom statusu bolesnika i preferencijama, kod anoreksije se može primijeniti i enteralna formula kao oralni suplement ili putem sonde (prekonoćno hranjenje nazogastričnom sondom). U početku intenzivnijeg nutritivnog liječenja nužan je nadzor zbog mogućih poremećaja, prije svega ravnoteže elektrolita.

Smjernice za dijetoterapiju anoreksije nervoze

Energetski unos

A 1.3 x izmjerena vrijednost potrošnje energije u stanju mirovanja (REE)
B 1.3 x vrijednost bazalnog metabolizma izračunata putem Harris-Benedictove formule:
a) izračun putem Harris-Benedictove formule:
BM (kcal) = 655 + 9.56 x TM + 1.85 x V - 4.67 x D (TM = tjelesna masa /kg/; V = visina /cm/;
D = dob /godine/)
b) prilagodba za hipermetaboličko stanje: (1.84 x BM izračunat formulom - 1435) 1.3 (1.84 x BM izračunat formulom - 1435)

C u početku se obično propisuje 1200 - 1400 kcal na dan
D dodatni energetski unos potreban je kod pojačane tjelesne aktivnosti
E energetski unos povisuje se postupno za 100 - 200 kcal

Makronutrijenti

A Bjelančevine
a) minimalni unos - 0.8 g/kg tjelesne mase
b) 15 - 20 % ukupnoga energetskog unosa
c) odabir bjelančevina visoke biološke vrijednosti
B Ugljikohidrati
a) 50 - 55 % ukupnoga energetskog unosa
b) poticati unos netopljivih prehrambenih vlakana radi prevencije i terapije konstipacije
C Masti
a) 25 - 30 % ukupnoga energetskog unosa
b) poticati postupno povišenje unosa masti

Autori:
doc. dr. sc. Željko Krznarić, dr. med.,
spec. gastroenterolog, dipl. ing. Darija Vranešić Bender,
mr. pharm Dina Ljubas
objavljeno u broju 61 (08/06)
Izvor: www.oktal-pharma.hr
[Vrh] Go down
La_Psychotique





F50.0 Anoreksija nervosa Empty
PostajNaslov: Re: F50.0 Anoreksija nervosa   F50.0 Anoreksija nervosa Emptyuto kol 07, 2012 9:46 pm

Eh sad,o efikasnosti NG sonde bi se dalo raspravljati..Mene je navela upravo na suprotno,jer sam izgubila svu kontrolu nad svojom ishranom-cak nisam smela sama da jedem.Tada sam se valjda jos vise zainatila,smucio mi se osecaj ispunjenosti stomaka,hranjenja,bolova u stomaku posle ubrizgane hrane,muke...Neke stvari mozes istolerisati dok sam jedes ako zelis da se oporavis.
[Vrh] Go down
Admin
Admin
Admin



F50.0 Anoreksija nervosa Empty
PostajNaslov: Re: F50.0 Anoreksija nervosa   F50.0 Anoreksija nervosa Emptyuto ruj 25, 2012 7:02 am

Nadam se da je sad bolje...
[Vrh] Go down
Sponsored content





F50.0 Anoreksija nervosa Empty
PostajNaslov: Re: F50.0 Anoreksija nervosa   F50.0 Anoreksija nervosa Empty

[Vrh] Go down
 
F50.0 Anoreksija nervosa
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Psihijatrija :: UPOMOĆ! ŠTO MI JE?! :: F50-F59 Bihevioralni sindromi vezani uz fiziološke poremećaje i fizičke čimbenike-
Forum(o)Bir: