MOBING - zlostavljanje na radnom mjestu

MOBING - zlostavljanje na radnom mjestu

Prvi znanstvenik koji je počeo istraživati ovaj fenomen bio je njemački psiholog Heinz Leymann. On je zaslužan jer je prvi upotrijebio naziv "mobbing" za određena ponašanja na radnom mjestu, odredio njegove karakteristike, posljedice na zdravlje, a osnovao je i kliniku za pomoć žrtvama.
Riječ "mobbing" Leymann je posudio iz etologije Konrada Lorenza. Naime, Lorenz je tom riječi nazvao ponašanje nekih vrsta životinja koje udružujući se protiv jednog svog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, dovodeći ga ponekad i do smrti. Slično ponašanje ljudi u radnoj sredini Leamann je nazvao mobingom.
Sustavno proučavanje mobinga započelo je prije 10-ak godina. Naime, u zadnjoj dekadi 10.tog stoljeća promijenjen je odnos prema radniku i radnim pravima. Prava radnika su veća. Stoga su nastala mnoga istraživanja toga fenomena sa željom da ga se što bolje prepozna i odrede njegove značajke kako bi se moglo raditi na poboljšanju kvalitete međuljudskih odnosa i na prevenciji mobinga.
S druge pak strane velika konkurencija na tržištu, globalizacija, organizacijske promjene (privatizacija, spajanje, restrukturiranje, informatizacija), ekonomska kriza, new economy, nesigurnost radnih mjesta i očekivanje fleksibilnosti od radnika doveli su do povećanja učestalosti mobinga. Moralna maltretiranja postala su uočljivija više nego ikada. Poslodavci su prisiljeni analizirati svaki problem koji ima negativne posljedice na produktivnost i na troškove proizvodnje. Istraživanja su dokazala da je jedan od važnih čimbenika u povećanju troškova i mobing. Leymann je procijenio troškove koje ima poduzeće zbog mobinga (godišnji gubitak je od 30.000. do 100.000 $ po radniku koji je bio izvrgnut mobingu).
U Njemačkoj jedan radnik koji je bio izvrgnut mobingu košta poduzeće između 25 i 75 tisuća eura godišnje zbog gubitaka uzrokovanih izbivanjem s posla zbog bolovanja, smanjenja radnog učinka i zbog grešaka u radu. Statistički podaci ukazuju da 50% radnika izvrgnutih mobingu ide na bolovanje 6 tjedana godišnje, 31% od 1,5 mjeseci do 3 mjeseca, a 11% ostaje kod kuće na bolovanju više od 3 mjeseca godišnje.

Definicija mobbinga

Prema Leymannu: "Mobing ili psihološki teror u poslovnom životu odnosi se na neprijateljsku i neetičku komunikaciju koja je usmjerena na sistematičan način od strane jednog ili više pojedinaca, uglavnom prema jednom pojedincu, koji je zbog mobinga stavljen u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti da se obrani i držan u njoj pomoću stalnih maltretirajućih aktivnosti. One se odvijaju s visokom učestalošću (najmanje jednom tjedno) i u dužem razdoblju (najmanje 6 mjeseci). Zbog visoke učestalosti i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja, to maltretiranje dovodi do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje".
Aktivnosti kojima se radnik zlostavlja mogu se podijeliti na:
1.) Napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja
- nadređeni i/ili kolege ograničavaju mogućnost izražavanja žrtve; žrtva se prekida u razgovoru; odbijaju se neverbalni kontakti sa žrtvom (izbjegavaju se pogledi, ne primjećuju se znakovi npr. dizanje ruke itd.)
2.) Napadi na mogućnost održavanja socijalnih odnosa
- žrtva se stalno izolira, nitko joj se ne obraća, svi se ponašaju kao da žrtva ne postoji, žrtva je premještena u ured daleko od kolega, ne poziva se na zajedničke sastanke, neformalna druženja kolega i slično.
3.) Napadi na osobnu reputaciju
- izmišljanje priča o žrtvi i njenom privatnom životu, ogovaranje, ismijavanje, negativni komentari osobnih karakteristika žrtve itd
4.) Napadi na kvalitetu profesionalne situacije
- stalne kritike i prigovori, vrijeđanja, pretjerana kontrola, stalna kažnjavanja i niska ocjena rada, žrtvi se ne daju radni zadaci i oduzimaju joj se sredstva za rad npr. telefon, računalo (sindrom "praznog stola"), zadaju joj se zadaci neprilagođeni profesionalnoj kvalifikaciji (zadaci su ili prejednostavni ili preteški i zahtijevaju od žrtve sposobnosti koje nema, cilj je natjerati žrtvu da pogriješi), zatrpavanje zadacima i određivanje kratkih rokova (sindrom "punog stola"), stalno mijenjanje radnih zadataka.
5.) Napadi na zdravlje
- žrtvu se prisiljava obavljati zadatke koji narušavaju njeno zdravlje, ne dopuštaju se godišnji odmori i slobodni dani, prijeti se fizičkim napadima, žrtvu se seksualno zlostavlja (u nekim istraživanjima pod terminom "mobbing" se podrazumijeva samo psihološko zlostavljanje i pručava se odvojeno od sekusalnog zlostavljanja i tjelesnog nasilja, dok su u drugim tjelesno i seksualno nasilje samo jedan od oblika mobinga - moralnog maltretiranja).

Po Leymannu svaki radnik tijekom svog radnog vrijeka ima 25% šanse da bude barem jednom žrtva mobinga.
Mobing je daleko više od povremenih konflikata ili uredskih svađa. Tko prakticira mobing ima svjesnu namjeru (rijetko nesvjesnu) da naškodi radniku i/ili da ga na kraju prisili da napusti radnu sredinu.

Vrste mobbinga

S obzirom na smjer akcija mobing dijelimo na okomiti i vodoravni.

Okomiti se mobing odnosi na situacije u kojima:
- pretpostavljeni zlostavlja jednog podređenog radnika
- pretpostavljeni zlostavlja jednog po jednog radnika dok ne uništi čitavu skupinu (strateški mobing, "bossing")
- jedna skupina radnika (podređenih) zlostavlja jednog pretpostavljenog.

Vodoravni mobing se javlja između radnika koji su u jednakom položaju u hijerarhijskoj organizaciji. Osjećaj ugroženosti, ljubomora i zavist mogu potaknuti želju da se eliminira neki kolega pogotovo ako postoji uvjerenje da njega eliminacija vodi napretku u karijeri. Čitava skupina radnika zbog unutrašnjih problema, napetosti i ljubomore može izabrati jednog radnika "žrtvenog jarca" na kojem će dokazati da su snažniji i sposobniji.
U Italiji u 55% slučajeva mobinga radi se o okomitom mobingu, a u 45% o vodoravnom mobingu. U samo 5% slučaja radi se o mobingu skupine radnika prema nadređenom.

Žrtve mobbinga

Istraživanja su pokazala tko su karakteristične žrtve mobinga:

- "Poštenjaci" - osobe koje su uočile i prijavile nepravilnosti u radu
- Tjelesni invalidi
- Mlade osobe tek zaposlene i starije osobe pred mirovinom
- Osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uvjete rada
- Osobe koje nakon godina besprijekornog rada traže priznavanje radnog položaja i povećanje plaće
- Višak radne snage

Pripadnici manjinskih skupina:
- različite religije (u mnogim europskim zemljama pripadnici muslimanske vjeroispovjesti ponekad su izloženi ismijavanjima zbog čestih napuštanja radnog mjesta i odlaska na molitvu, 3-4 puta na dan)
- drugačijeg etničkog porijekla
- različitog spola (žena u skupini muškaraca ili muškarac u skupini žena), različite seksualne orijentacije
- vrlo kreativne osobe
- ekscentrične osobe
- bolesne osobe - česta izbivanja s radnog mjesta zbog bolovanja mogu izazvati nezadovoljstvo u poslodavca.
Često su postupci usmjereni na pogoršanje zdravstvenog stanja radnika. (npr. radniku koji ima bolove u kralješnici dodjeluje se poslovi utovarivanja i istovarivanja i sl. )
- zadnje zaposleni u nekom poduzeću. Postojeća skupina ljudi zbog osjećaja ugroženosti započinje odmah s mobingom, s izoliranjem, omalovažavanjem

Moguće dijagnoze

Poteškoće koje razvijaju zlostavljani mogu se svrstati u nekoliko dijagnostičkih kategorija opisanih u međunarodnim klasifikacijama bolesti. Za sada ne postoji posebna dijagnostička kategorija za mobing pa se u slučaju mobinga, tj. u slučaju prethodno opisanih zdravstvenih smetnji, postavljaju sljedeće dijagnoze:
- Poremećaj prilagodbe
- Posttraumatski stresni poremećaj.

Izvor: www.mobbing.hr
============================================================================

Mobbing (Izvor: Wikipedija)

Mobing (work abuse, employee abuse) je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Zlostavljana je osoba bespomoćna, u nemogućnosti je da se obrani. Takve se aktivnosti odvijaju najmanje jednom tjedno, tijekom najmanje šest mjeseci.

Povijest mobinga
Sustavno proučavanje mobing-ponašanja počelo je prije 20-ak godina (1980-ih, Heinz Leymann). Naziv je stvoren od engleskoga glagola to mob, što znači nasrnuti u masi, bučno navaliti na nekoga, i imenice "mob" koja znači rulja, gomila, puk, svjetina, ološ, a skovan je prema istraživanjima Konrada Lorenza koji je opisao ponašanje nekih životinja koje se udruže protiv jednog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, ponekad ga dovode i do smrti. U engleskom govornom području često se koristi i izraz bullyng koji se odnosi uglavnom na slično nasilje u školi. Prema istraživanjima 55% je okomiti, 45% vodoravni mobing. Okomiti mobing događa se kada pretpostavljeni zlostavlja jednog podređenog radnika; ili jednog po jednog dok ne uništi cijelu skupinu (zato se još naziva i bossing) ili kada jedna skupina radnika zlostavlja pretpostavljenog (što se događa u 5% slučajeva). Horizontalni mobing odvija se između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj ljestvici.

Značaj Mobbinga
Mobing je široko rasprostranjena pojava, najčešće proučavana na radnim mjestima, a posljedice se odražavaju na socijalno okruženje, radnu sredinu i na pojedinca, pa se problem promatra sa medicinskog, sociološkog, pravnog i psihijatrijsko - forenzičkog stajališta, s ciljem da se upozori na značajnost problema, da ga se upozna i naučiti prepoznavati jer se mobing može spriječiti sustavnom primarnom prevencijom, informiranjem, edukacijom i konkretnim zahvatima npr. osobnim treningom komunikacijskih vještina, zaštitnim zakonodavstvom i organizacijskom politikom i praksom koja primjenjuje pravilnike o radu koji ne toleriraju zlostavljanje.

Faze Mobbinga
1. faza: Neriješen sukob među suradnicima, koji remeti međuljudske odnose. Izvorni sukob se brzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje usmjeravaju se prema odabranoj osobi.
2. faza: Potisnuta agresija eskalira u psihoteror. Žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo, počinje se osjećati manje vrijednom, postaje manje vrijedan subjekt koji u svom radnom okružennu gubi potporu, ugled, pravo glasa.
3. faza: Obilježena i stigmatizirana stalno zlostavljana osoba postaje dežurnim krivcem za sve propuste i neuspjehe kolektiva.
4. faza: Žrtva je u "borbi za opstanak", pojavljuje se sindrom izgaranja na poslu (Burn out) psihosomatski i depresivni poremećaj.
5. faza: Uglavnom nakon višegodišnjeg teroriziranja, žrtve obolijevaju od kroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili čine suicid.

Posljedice mobinga na radnom mjestu
Smanjenje učinkovitosti, ometanje napredovanja, učestali izostanci s posla, bolovanja (bijeg u bolest) napuštanje radnog mjesta, dobivanje otkaza.

Zdravstvene posljedice
- fizički poremećaji - kronični umor, probavne smetnje, prekomjerna tjelesna težina ili mršavljenje, nesanica, različiti bolni sindromi, smanjen imunitet, povećana potreba za alkoholom, sedativima, cigaretama
- emocionalni poremećaji -depresija, burn-out sindrom, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, gubitak motivacije i entuzijazma, apatija ili hipomanija, poremećaj prilagodbe
- bihevioralni simptomi - iritabilnost, projektivnost, nekritično rizično ponašanje, gubitak koncentracije, zaboravnost, eksplozivnost, grubost, pretjerana osjetljivost na vanjske stimuluse, bezosjećajnost, rigidnost, stalna okupiranost poslom, obiteljski problemi, razvod braka, suicid žrtve

Burn-out
Burn out je progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada koji doživljavaju ljudi u pomažućim profesijama kao rezultat frustracija i stresa na poslu.
Izgaranje na poslu nije isto što i umor. Umor ne uključuje promjene stavova prema poslu i ponašanje prema klijentima.
Izgaranje se također povezuje s mnogim negativnim emocijama, npr. depresijom, nedostatkom snage, nezadovoljstvom, strahom, neodgovarajućom kvalitetom života i beznađem, gubitkom samopouzdanja, nemogućnosti prosudbe i donošenja odluka; emocionalnom iscrpljenošću, osjećajem nemogućnosti vladanja emocijama zbog stalne i dugotrajne izloženosti stresnim situacijama, depersonalizacijom - patološki promijenjenim doživljajem osobnog identiteta.

Kako se zaštititi?
Zabilježite svaki nasrtaj, arhivirajte sve pismene dokumente
Obratite se osobi u radnoj sredini u koju imate povjerenje, aktivistima udruženja za zaštitu ljudskih prava, sindikatu, inspektoru rada.
Ne dopustite da vas uvuku u mobbing ponašanje, budite ljubazni sa zlostavljanom osobom, a zlostavljača upozorite na njegovo ponašanje.

Jeste li se ikada susreli s mobingom?

Moja iskustva:

Tamo negdje 1997. godine kao "zadnje zaposleni" prošla sam pakao na svom prvom radnom mjestu. Tadašnja šefica me omalovažavala kad god je stigla, vrijeđala moje intelektualne sposobnosti na razne načine, izmišljala i širila tračeve o mojoj navodnoj vezi s jednim od nadređenih itd.
U strahu od nje ali i ostalih u tom poduzeću godinu dana sam krila da imam dijete i da sam uopće bila u braku (u međuvremenu sam se i razvela).
Tada sam po prvi put osjetila simptome anksioznosti, panični napad i upala u depresiju. Počela sam uzimati lijekove za smirenje i nakon relativno kratkog perioda došla do dijagnoze tabletomanije. Tada je počeo moj križni put.
Na moju sreću, firma se reorganizirala te sam dobila otkaz kao tehnološki višak. To je bilo 1999. godine.

Drugi put, u periodu između 2000. i 2003. godine ponovno sam "upala" u sličnu kombinaciju, s dvoje nadređenih - direktno mi nadređenom šeficom i direktorom. Osim što sam osjetila tjeskobu radi same sličnosti situacije, u vrlo kratkom vremenu ispostavilo se da sam imala dobar razlog za to. Čim je šefica primijetila moju predanost i maksimalnu angažiranost, počela mi je trpati sve više i više posla, tako da sam pred kraj "pokrivala" čak tri radna mjesta u firmi, nakon što su izvršitelji na tim radnim mjestima dali otkaze ili bili otpušteni.
Potaknuta jučerašnjim slučajnim susretom s njom (prošla sam ispred nje, no nisam joj se niti javila niti je pozdravila, a ne znam ni je li ona mene primijetila), prisjetila sam se jedne od niza neugodnih epizoda. U to vrijeme sam oko vrata nosila privjesak - drveni križ Sv. Franje Asiškog. Unatoč tome što sam se prikladno odijevala (košulja ili majica ispod sakoa i hlače, obično klasični kostimić), rekla mi je: "Daj skini to, izgledaš k'o hašomanka!".
Treća situacija: nakon što je direktor (s kojim je ona bila u nekakvim čudnim odnosima) zatražio da me se premjesti u njegov ured jer je bio izuzetno zadovoljan mojim radom, uporno mi je odbijala (nakon više od dvije godine rada) dati ugovor na neodređeno vrijeme. Nakon što je istekao zakonski rok od 3 godine, uspjela sam se ipak zaposliti u toj firmi i na neodređeno, no tada je iznenada uslijedio moj premještaj na treće, zahtjevnije radno mjesto za koje su svi znali da nemam dovoljno iskustva - klasična namještaljka. Naravno, nisam dugo izdržala, ponovno su započeli moji panični napadi i konstantna anksioznost te sam završila na bolovanju i tromjesečnom liječenju u dnevnoj bolnici, tijekom kojega je gore spomenuta, zajedno s direktorom, na mene vršila pritisak da se vratim na posao. Kako nisam za to bila sposobna, produžavala sam bolovanje koliko god sam mogla, a u međuvremenu mi je bio pripremljen i otkaz, koji je mi je na kraju dostavljen poštom.

Iz današnje perspektive, možda je i bolje tako jer, tko zna što bi se samnom i mojim zdravljem dogodilo da sam nastavila raditi na tom radnom mjestu. Ovako sam "samo" pretjerano anksiozna i ponekad depresivna, uz povremene napade panike! Eh, da, i nezaposlena.

Više o mobbingu možete pročitati na ovom forumu. REGISTRIRAJTE SE i podijelite svoja iskustva.

Možda se i ja jednog dana dovoljno ohrabrim i imenujem spomenute spodobe iz renomiranih hrvatskih firmi... Još uvijek se ne usuđujem - prvi se bave i visokom politikom, a drugi već imaju kriminalni dosje radi ubojstva...

Pozdrav!Toliko različitih tema o kojima bih mogla,na osnovu svog iskustva pričati,ali zapela sam za mobing.Jer,davno prije nego sam počela raditi u svojoj struci,da bih tako reći razbila monotoniju  u životu,a i zaradila koji novčić,radila sam godinu dana u jednom butiku.Za bizarnu platu,radno vrijeme od 7 do 18h.Ja sam žena,ali najgore šefice na svijetu mogu biti samo žene.Ta odurna ženetina,koja nije imala ni završenu osnovnu školu (sad posijeduje lanac butika),progonila me je kao niko u životu.Toliko sam radila,jer držala je ona i garderobu i obuću i cvijeće i nema šta nije,da sam dolazila kući,legla bez večere prespavala do ujutru.Ona je vazda bila namrgođena,ništa nisam mogala uraditi da ne prigovara.Nisam imala pauza,slobodnih praznika,obroka.Kad bih rekla da mi je mala plata i da bar treba uvesti dvije smijene da me neko zamijeni,prijetila mi je otkazom.Rekla bi da nikom nije bolje,da nema veće plate,da sam osigurana,zimi imam grijanje.Kad bi ona trebala doći ja bih osijetila užasnu tijeskobu,nemir.Očekivala sam šta sad nisam dobro napravila.Desilo se,da je ona zapala u neke probleme,a ujedno sam i ja definitivno odlučila dati otkaz.Ta žena me molila skoro na koljenima da ostanem.Ostala sam ,pod uslovom da radim do 15 h i da mi poveća platu.Radila sam do 15h,a platu j e povećala u smislu,da na 150 eur imam 5 eur procenta.Super!Ja imala pazara 300 eur,zovem ju i kažem da ću si uzeti 10eur,a ona ljutito; Ne samo 5,kao kad bih imala i 1000 eur,mojih je samo 5.Ostala sam bez riječi.To je najgore iskustvo što se tiče mobinga,sad radim u svojoj struci,bilo je pokušaja da me se muči,ali uz moje znanje,trud koji ulažem i nekad na sreću moj dugi jezik,spasla sam se.čista sreća.U pravom trenutku moj direktor je spoznao koliko značim za firmu.Mislim da si niko ne bi trebao dopustiti to mučenje,da ideš na posao kao na ratište,da dolaziš kući umoran i ne možeš izbrisati iz glave sate s posla.Za mene je tu riješenje,raditi maksimalno,ali istaknuti pred svima da nećeš raditi za badava i dopustiti nikom da te gazi.Iskreno nije to tako lako,ali upornost se isplati.Ili se boriti ili dati otkaz.Ali pametni ljudi znaju da je teško naići na iskrenog,vrijednog uposlenika.Oni koji nisu pametni muče svoje radnike,a njima preporučijem da se bore protiv toga.

Arduana, drago mi je da si podijelila svoju priču sa nama.
Ono što sam kod sebe primijetila jest da čovjek, tek kad ga dobro izgaze, tek onda nauči reći NE i zalagati se za sebe. Sada se i meni "produžio" jezik i isto tako si koji put dozvolim da kažem NE, iako me još ponekad poslije peče savjest, ali znam da sam učinila nešto dobro ZA SEBE radi čega neću žaliti.
Pozdrav,
Renči

I na ovom polju nešto novo.

Prije sedmicu dana direktor me "napadne",kao ja bila neljubazna prema nekim "tukcima",i firma zbog toga gubi.
Kažem ja njemu;Jel zbog mene direktore?
on;Da zbog tebe.
ja,E pa neće vaša firma zbog mene gubiti poslove,ja dajem otkaz,a vi imate petnaest dana da si nađete radnika kojeg ću uvesti u posao.
Nazovem knjig.i kažem za otkazni rok.
On (dir.),bez riječi odlazi.
Ja lijepo,čak i sa nekim olakšanjem počela sa pripremama,čistim sto,uklanjam por.mailove kad on zove.Hej daj nazovi muža poa prvo razgovaraj s njim.
ja:Ne direktore,ovo je moj posao i moj život,a ja neću raditi negdje gdje moj pretpostavljeni prije razgovora samnom vjeruje nekom ko mu je želio uvaliti preko mene.

Vraća se on nakon pola sata i onaj moj blento potrefi doći.Onda ti meni dir.pa nije to razlog za otkaz,pa ti si meni važnija za firmu nego oni i sve tako.I moj blento,hajde ostani,tamo ovamo i eto.
U biti drago je meni što ne ode ,ali i da sam otišla otišla bih dignute glave.
Najslađe mi je bilo otpiliti one što su mi bili smijestili (tukce),kako sam ih samo spustila.Čak su u ime tog posla koji su trebali raditi ostali oštećeni za 20.000,00 eur.Eto vam ga sad!
Pa onda me mole,ma daj to sredi.Rekoh;ne!Takva je procedura.Ja postupam popravilima,vi ste rekli direktoru da sam neljubazna ,a ja sam htijela da vas uputim da ne izgubite novac.
Sad dragi moji do viđenja.

Osijećala sam se....neopisivo dobro

Još me drži taj pobijednički osjećaj

Ma bravo curo!

Sad kad nam se za dva dana registrira ovdje tvoj direktor i počne plakat radi mobinga od strane "podređene", e ja bi umrla od smijeha

vjerovatno je ovako izgledao ,a u međuvremenu !

Ma iskreno bilo je to sve u afektu i s moje i s njegove strane,ali koliko god da sam ja doprinijela firmi,on nikad nije to pohvalio,istaknuo,nego vazda ono kao nema posla,mora se raditi.Ma radim ja bolan!Al nemoj me hebat.

Inače onako privatno,ja i muž se družimo sa njim i njegovima (druženje pod navodnicima),i ja tad otvoreno kažem kako meni bogatstvo ne predstavlja ništa.I sve što oni imaju ja ne bih zamijenila za moji sedam dana na moru sa porodicom.
Oni svi blenu u mene.
Ali stvarno je tako.Ne potcijenjujem nikoga,niti njih,ali moj život naspram njihovih miliona je naljepša bajka.

POZ.Čeka me Dragi

Iskustvo iz prve ruke
KRIŽEVCI - Franjo Postružin, 22-godišnji Križevčanin, javio nam se voljan progovoriti o, kako kaže, mobbingu koji je doživio radeći u pogonu za pakiranje kave u Vrbovcu u Zagrebačkoj županiji. Do 28. veljače Franjo je bio zaposlen kao trgovački putnik za trgovački obrt Antonija kava i vozio je dostavno vozilo s kavom po sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Primljen je 4. studenoga na određeno vrijeme i nadao se da će biti zadovoljniji nego na prijašnjim poslovima.

Shvatio je da nije imao sreće jer je uočio da se radi i više od zajamčenih 40 sati na tjedan, ustajao je već u 5, a kući stizao i nakon 18 sati, sve za mizernu plaću od 1500 kuna.
– Već sam planirao dati i otkaz, kad me te subote tijekom inventure robe iz vozila prikliještilo u leđima pa sam zatražio pomoć. U dvorištu su tada bili gazdin sin i zet, koje sam tražio da me odvezu u ambulantu. No, oni nisu ništa poduzeli – priča Franjo. Još je neko vrijeme, objašnjava, zazivao pomoć, no oni su ga uporno ignorirali. I tako se mučio dok mu iz Križevaca nije stigla sestra Anamarija i odvezla ga u hitnu.

– Nakon nas su ubrzo, tobože zbog velike brige, stigli i šef Branko Kučan i njegovi pa mi uručili rješenje o sporazumnom raskidu ugovora – ističe Postružin tvrdeći da takav odnos nakon svega nije očekivao. Jer, plaća i nije stizala redovito, zbog čega je i sam htio napustiti posao, radni i sanitarni uvjeti bili su loši jer se kava zgrče s poda i lopatama. Zato je Postružin, koji je na bolovanju odonda i više se ne vraća u Vrbovec, alarmirao i radnu i sanitarnu inspekciju, koje su bile u pogonu Antonija kave i snimile stanje.

Tužit ću ga zbog nasrtaja na dijete
Branko Kučan, vlasnik Antonija kave 10 godina, opovrgava Postružinove navode. – On je sam dao otkaz i išao je razduživati robu kad ga je preseklo u križima. Kad smo mu došli pomoći, nije ga bilo – priča Kučan. Priznaje da su ga posjetile inspekcije, a što se tiče radnih uvjeta, kaže da je Postružin radio i bio plaćen kako su se dogovorili, ali je ovaj imao neku ovrhu. – Još je te subote nasrnuo na moje 15-godišnje dijete, zbog čega ću ga tužiti – veli Kučan.

Svako nasilje prijaviti bez straha i srama

Sergej Novosel

Srijeda, 18 Ožujak 2009

Govoreći na tribini festivala Culture Shocko nasilju među mladima kao posljedici društvene tolerancije prema tavkim nekulturnim oblicima ponašanja, psihologinja Renata Glavica iz Obiteljskoc centra Koprivničko-križevačke županije i defektologinja Martina Horvat, suradnica Centra za mirovne studije iz Zagreba, istaknule su potrebu da se o nasilju ne smije šutjeti, već se svaki incident, osobito probleme u vezama mladih ili školski bullying, odmah prijavi nadležnim ustanovama ili policiji.


Stručnjakinje su u Križevcima mladima, a i starijima koji su komentirali današnje odnose među generacijama, opiranje autoritetima, delinkvenciju, objasnile da je problem nasilja zapravo problem manjka samopoštovanja i nesposobnosti rješavanja sukoba drugačijim, mirnijim i nenasilnim putem.

Ujedno su upozorile da se nasilne aktivnosti mogu riješiti prevencijom, edukativnim programima ili posredovanjem roditelja, škole ili vršnjaka. U komunikaciji sa, za važnost teme ipak malobrojnom publikom u Klubu kulture, stručnjakinje su govorile i o novim modelima nasilja primjerenim suvremenosti, poput zlostavljanja putem mobitela ili zloupotrebe interneta.

Mlade gimnazijalke i same su potvrdile da je u njihovoj sredini među vršnjacima nedavno bilo primjera zlostavljanja na facebooku zbog objave videosadržaja nasilja nad djevojkama, te bullyinga u srednjoj školi, kada su mladići prijetili oružjem i suzavcem. Do toga je došlo i zbog manjka razgovora mladih s roditeljima te, konstatirano je na tribini, društvenog ignoriranja problema nasilja. Kroz prezentaciju su Glavica i Horvat iznijele i praktične primjere što činiti s nasilnim vršnjacima i kako izbjeći postati žrtvom.

citatSvako nasilje prijaviti bez straha i sramaNije to baš tako jednostavno.Meni lično je.Što setiče materijalne strane,ne bih morala raditi,moj muž zarađuje dobro,čak predobro z adanašnje uvjete,pomažu me moji i njegovi roditelji.Radim,jer hoću da imam svoju mjesečnu plaću i jer ne mogu sijediti doma.Ali koliko nas je takvih?Neko ne može prehraniti porodicu ni stom jednom jadnom platom,a šta bez nje?Još da ima kakvogefektaako prijaviš mobing ili slično,pa hajde,nego si još nađeš više problema.

S ovim se, Arduana, nažalost moram složiti.
Prijaviš poslodavca i automatski si kod njega prva na "listi za odstrel". Ako te i ne uspije ukloniti odmah, toliko će te maltretirati na legalne načine da ćeš na kraju sam(a) morati odustati.
Ako ga i ne prijaviš nego samo verbalno prosvjeduješ, opet si na istoj toj listi.
Niti ja ne vidim lijeka protiv toga, a također sam višekratno bila žrtva mobbinga. Dok sam radila kod tih poslodavaca, nisam se usudila ništa reći niti poduzeti, no na kraju sam svejedno završila s psihijatrijskom dijagnozom i otkazom. Pa ti sad budi pametan...

Najčešće sam se susretala s ovim oblikom:

Citat :

4.) Napadi na kvalitetu profesionalne situacije
- stalne kritike i prigovori, vrijeđanja, pretjerana kontrola, stalna kažnjavanja i niska ocjena rada, žrtvi se ne daju radni zadaci i oduzimaju joj se sredstva za rad npr. telefon, računalo (sindrom "praznog stola"), zadaju joj se zadaci neprilagođeni profesionalnoj kvalifikaciji (zadaci su ili prejednostavni ili preteški i zahtijevaju od žrtve sposobnosti koje nema, cilj je natjerati žrtvu da pogriješi), zatrpavanje zadacima i određivanje kratkih rokova (sindrom "punog stola"), stalno mijenjanje radnih zadataka.

Ako kažeš "To je previše posla za mene", "priznaješ" da nisi dorastao situaciji pa eto razloga za otkaz.
Ako šutiš, završiš na bolovanju a potom i na psihijatriji, i eto ti opet razloga za otkaz (čim završiš bolovanje, a čija je maksimalna duljina trajanja propisna zakonom).
Začarani krug. Zajebano. I "neizlječivo".

Citat :

ZAGREB - V.K., vlasnik tvrtke XXX u petak je nepravomoćno oslobođen optužbe za ubojstvo 70-godišnjeg V. P. 1995. u YYY, jer je sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda zaključilo da se radilo o nužnoj obrani.
K. je zbog ubojstva P. u dva navrata nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora uz obrazloženje da je prekoračio nužnu obranu. No Vrhovni je sud te presude ukinuo i slučaj vratio na ponovni postupak. Treće suđenje završeno nepravomoćnom presudom vijeća pod predsjedanjem suca Z.K. koje je zaključilo da je K. sva tri hica iz pištolja ispalio u nužnoj obrani u P. koji ga je prvo napao metalnom šipkom, a potom i nožem.
K.-ov branitelj M.U. ustvrdio je da su u ponovljenom postupku presudnu ulogu odigrala vještačenja kojima je utvrđeno da je P. i nakon drugog hica nastavio napadati K.-a. »Medicinsko vještačenje je potvrdilo našu obranu da je i taj treći, smrtonosni hitac bio u nužnoj obrani«, kazao je Hini nakon čitanja presude K.-ov branitelj. Tužiteljstvo na presudu ima pravo žalbe.
P. je ubijen 6. veljače 1995. na zemljištu oko kojega se K.-ova tvrtka XXX sporila sa starosjediocima. Tog jutra K. je sa svojim ljudima došao na zemljište kako bi započeo gradnju, no dočekali su ih starosjedioci među kojima je bio i P. Došlo je do sukoba koji je završio ubojstvom. [Hina]
Izvor: Vjesnik, listopad 2006.

K. je direktor jedne od velikih firmi u kojoj sam, uz pomoć njegove "desne ruke" (meni nadređene direktorice, one koja mi je "suptilno" priopćila kako s križem Sv. Franje Asiškog oko vrata izgledam kao hašomanka) proživjela kalvariju. (Prije toga imala sam sličnu situaciju u jednoj drugoj renomiranoj firmi.)
U to vrijeme njegov odvjetnik je bio jedna danas medijski vrlo eksponirana osoba. I, eto, niti za ubojstvo mu nisu mogli ništa, pa što bi tek bilo da sam se ja pobunila radi mobbinga? Još bi možda i mene nastrijelio.
Je*eš ti to, odoh ja na psihijatriju, kako god ga okreneš. Bolje nego na groblje.

Djevojke,ne znam što je gore no nekim stvarima treba stati na kraj! ne želim pametovati , ali zar ne bi bilo lijepo da se bez ikakvog straha ide svaki dan na posao? Ima jedna poslovica:"Ako si sam pomogneš i Bog će ti pomoći"
Ja sam 1999.g. dobio otkaz u "Macoli"-Korenica,jer sam radio sa oštećenim koljenom od napora(po 12 sati na dan),I nakon toga jednostavno sam zakljućio da nisam bedast i otvorio sam obrt!Ako mogu za drugog,mogu i za sebe!Na žalost razbio me ptsp i sad sam tu gdje jesam,ni vrit ni mimo,kak bi rekli naši stari!Zato glave visoko u zrak i hrabro naprijed jer nitko ko ne cijeni vaš rad nije ga ni vrijedan!

U ZADRU SVE VEĆI BROJ PRESUDA U KORIST ŽRTAVA
Bossing - novi oblik zlostavljanja radnika

Zadarski SSSH, rekorder po broju dobivenih radnih sporova, sve češće bilježi slučajeve bossinga- šefovskog iživljavanja nad radnicima nižeg ranga Piše lada kalmeta / epeha
Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) za Zadarsku županiju rekorder je u Hrvatskoj po dobivenim radnim sporovima i sudskim presedanima koji su otpuštenim radnicima donijeli milijunske iznose za neisplaćene plaće i druge povrede radnog prava, no u posljednje se vrijeme stručnjaci SSSH ne mogu ‘obraniti’ od prijava za radno ili seksualno uznemiravanje na poslu - samo u ovoj godini mobing je prijavilo 70 osoba, a lani više od 400. - U sudskim postupcima u Zadru trenutačno je pedesetak slučajeva mobinga, a do sada smo ih više od stotinu riješili nagodbom s poslodavcima. Žrtve su dobile odštetu, u posljednjem slučaju ženi je isplaćeno 50 tisuća kuna. U velikom broju slučajeva imamo potporu menadžmenta tvrtki, koji najčešće ne štite zlostavljače - kaže pravni zastupnik SSSH za Zadarsku županiju Vedran Uranija, dobitnik Nagrade grada Zadra za osobite zasluge u zaštiti i promicanju radnih i socijalnih prava.
Zadar je pionir u Hrvatskoj u procesuiranju mobinga, jer je slučaj seksualnog uznemiravanja u zadarskom “Intersparu” procesuiran temeljem policijske kaznene prijave i optužnog prijedloga zadarskoga Državnog odvjetništva, a ne, kao do tada, pokretanjem privatnih tužbi i parnica.
- Iznimno je važno da su se institucije države konačno, prvi put, ‘involvirale’ u procesuiranje mobinga. Slučaj ‘Interspar’ je primjer kako tu vrstu zlostavljanja treba rješavati.
Mobing je potrebno hitno inkorporirati u Kazneni zakon, kao što je u većini zemalja EU-a, a ne da se snalazimo korištenjem odredaba Zakona o radu ili Kaznenog zakona. U Hrvatskoj je trenutačno evidentirano oko šest tisuća slučajeva mobinga - kaže Uranija.
Degradiranje

Prijavljene slučajeve mobinga zadarski SSSH klasificira u četiri skupine: prva je “klasični” seksualni mobing po modelu “posao ili krevet”, dok ostala tri spadaju u radni mobing: strateški mobing, bossing i emotivni mobing.
- Bossing provode šefovi, najčešće srednje stručne spreme, prema radnicima nižeg ranga, koje vrijeđaju, kleveću, iživljavaju se na njima naređujući im da rade neodgovarajuće poslove.
Strateški mobing nam buja sada, u vrijeme recesije, jer se perfidno prisiljava radnike da sami daju otkaz, pa poslodavac tako izbjegava plaćanje otpremnina i svih materijalnih prava po kolektivnom ugovoru. Radnici sami odu, jer su prethodno izmaltretirani neosnovanim smanjivanjem plaća, degradiranjem na druga radna mjesta, uvredama i klevetama - kaže Uranija, dodajući da je emotivni mobing od svih najperfidniji.
- On jedini ide ‘po horizontali’, između kolega na poslu, a najviše su mu izloženi javni djelatnici, posebno oni iz medija. Imam jako puno prijava, radi se o međusobnim podmetanjima, denuncijacijama, plasiranju dezinformacija i klevetanju, a sve zbog trke za uspjehom i karijerom - kaže Vedran Uranija.

Citat :

Strateški mobing nam buja sada, u vrijeme recesije, jer se perfidno prisiljava radnike da sami daju otkaz, pa poslodavac tako izbjegava plaćanje otpremnina i svih materijalnih prava po kolektivnom ugovoru.

Ovo se radilo i prije nego što smo upali u recesiju.
U dvije firme sam radila na kadrovskim poslovima i svašta sam vidjela. U jednoj je vlasnik firme imao 100-tinjak kartona radnika, a svega 5-6 zaposlenih. Jednom prilikom sam pitala njegovu ženu zašto je to tako? Zar doista svi ti ljudi nisu "valjali"? Odgovor je bio: "Da, teško je naći pravog radnika".
Međutim, ispravan odogovor, do kojeg sam naknadno došla jest da je određenim ljudim izbjegavao mjesecima dati plaću, naročito ako iz se želio riješiti, a nije želio prljati ruke. Tako bi "miljenicima" plaću isplatio u gotovini, a ostalima ništa pa su oni sami masovno davali otkaze. Jer, u slučaju da im je on, iz bilo kojeg razloga, dao otkaz, oni automatski imaju pravo na žalbu/tužbu, koju bi 100% dobili, pa mu to nikako nije odgovaralo.
Jednostavno bi ljude izmaltretirao do te mjere da oni sami odu, tako da ispadne kako je on super, samo su radnici "loši i lijeni i ne žele raditi".
Nikad nije spomenuo ZAŠTO ne žele raditi (kod njega).

Sranje!Najavila sam dodišnji odmor prije dva mjeseca.Danas kažem dir.da idem idućeg vikenda.On kaže doslovno ovako;Moraš ti vidjeti sa tim godišnjim,moraš riješiti svu tu dokumentaciju,pa onda ići.Je li to mobing?E mogao bi biti,ali neće.Ja idem idući vikend,a on neka briše dupe sa svojom dokumentacijom!

nedaj se Arduana....
reci da ces ostatak dokumentacije rijesiti od doma i boli te briga...ili mu pokazi gun..haha

O Kate,Kate usrani su ti ti ljudi od kojih ponekad zavisimo.Ljudi kojim bih pljunula u facu i otišla glavom bez obzira.Gledam ga danas dok mi govori idi ti na odmor,ja ću te lično mijenjati,samo nije li taj odmor mogao biti u augustu....Koliko mi je samo snage trebalo da se suzdržim,samo Bog zna.Ali ja sam odlučna,neću si uskratiti tih deset dana,ni sebini dijeci ni mužu.

nedaj se Floki, ostani psina!!!!!!!!!!

Ha-ha -ha!Jesam ga!Opet sam bila odlučna i rekla mu da se ja godinu dana prilagođavam njemu,sad neka se on prilagodi meni.Zapjenio je i otišao.Vratio se poslije i kao bebica razgovarao o mom odmoru.Te pripremi ovo,te pripremi ono.Koliko te tačno neće biti?I pomirio se sa "sudbinom"Hebem mu sve "ojre" i imovinu!

to mala...bravo...
ps. di ides na more??

Negdje u blizini Zadra,sad me ovo vrijeme sekira,šta ako bude kiša.Ih nisam valjda toliki baksuz

I kiša na moru ima svojih čari - jedne godine sam od 7 dana imala 5 kišnih ali sam zato uspjela razgledati pola Istre što mi se zapravo puno više svidjelo od dosadnog izležavanja po plaži.
Back to topic: svi šefovi su valjda isti, a dobar radnik mu je uvijek nezamjenjiv. Valjda ne shvaćaju da nezadovoljan i neodmoren radnik NIJE dobar radnik.

Mobing...Trpjela sam cetiri godine,zbog plate,zbog situiranosti,zbog ...eto da imam posao.Trpila nepravdu,ponizenja zamotana u foliju,davala otkaz,povlacila...I onda jednog dana rekla DOSTA!Dala otkaz,otvorila malu privatnu radnju,dala se na posao i evo me preporodena.