Kognitivno-Bihevioralna terapija (KBT)

Pa evo i obećane teme .

Znači, u topicu psihoterapija općenito sam napisala da je kod nas vrlo niska svijest o tome da se poremećaji koji po staroj klasifikaciji spadaju u neurozice mogu sa dosta dobrim uspjehom liječiti bez lijekova, samo uz pomoć psihoterapije. I stvarno, istraživanja pokazala da specifične vrste psihoterapije imaju čak i bolji (barem trajniji) učinak na neke vrste poremećaja od medikamenata. Zašto je to tako? Lijekovi su u pravilu brzo riješenje (i najčešće najjednostavnije, zato im većina naših psihijatara tako s lakoćom podliježe), ali ono što oni ne rade je ne uče osobu kako da se nosi sa svojim problemom, već joj samo pomognu kako da potisne simptomatologiju.
Psihoterapija, s druge strane, aktivno radi na uzrocima i/ili mehanizmima problema i zato su njeni učinci trajniji .

Kognitivno-bihevioralna terapija je donekle različita od ostalih psihoterapija jer je usmjerena direktno na aktivno rješavanje problema, a ne toliko na traženje davnih uzroka i otponca problema. Kao što sam napisala prije posebno je specijalizirana upravo za anksiozne poremećaje u koje ulaze sve vrste fobija,
panični poremećaj i opsesivno kompulzivni poremećaj, a vrlo je efikasna i za depresiju i poremećaje u prehrani.

Bazira se na učenju novih obrazaca ponašanja (koja su u suprotnosti sa samim poremećajem) i na tzv. Kognitivnom restrukturiranju tj. mijenjanju štetnih uvjerenja i misli koje dovode do simptoma.

A sada malo praktičnog objašnjenja zašto to i kako djeluje:
Svi mi imamo razvijene tzv. kognitivne (spoznajne) puteve – ukratko to su naučene šablone kako stvari u životu funkcioniraju i kako mi funkcioniramo.
Npr. kod paničnog poremećaja česta je pojava izbjegavanja situacija u kojima se znala javiti panika – to je naučen obrazac – osoba je naučila izbjegavati sve iste i slične situacije (jer se pojavio tzv. "strah od straha") i na taj način drži pod kontrolom svoju paniku.

E sad, za ovo je dosta važno znati kako čovjek uči i kako takvi kognitivni putevi nastaju. Zamislimo to metaforički: zamislite svoj mozak kao veliku, glatku glinenu kuglu. Svaki put kad reagiramo nekim ponašanjem na neku situaciju u toj kugli se „ureže“ staza koja govori „kad je situacija takva - ja reagiram tako“. Što više puta ponovimo isto ponašanje u sličnim situacijama to je ta „staza“ dublja i svaki sljedeći put kad se nađemo u takvoj situaciji linija najmanjeg otpora će biti da opet postupimo na isti način. Npr. ako smo jednom uspjeli izbjeći panični napad izbjegavanjem situacije koja ga može izazvati, sljedeći put ćemo opet imati tendenciju izbjeći tu situaciju jer smo naučili da na taj način možemo izbjeći taj neugodan osjećaj. Međutim, mozak je čudna biljka i povezuje različite stvari asocijacijama. Tako da se neki od sljedećih puteva asocijacija na mogući panični napad može javiti u nekoj drugoj, ali sličnoj situaciji.

Npr. osoba je doživjela prvi napad u tramvaju punom ljudi. Nakon toga je počela izbjegavati tramvaj kad je gužva, no uskoro se počinje bojati da bi joj se to moglo dogoditi i ako je tramvaj prazan, pa počinje posve izbjegavati tramvaj. Nakon nekog vremena to se širi i na autobuse – jer, to je slično... uskoro i na sve
druge zatvorene prostore s puno ljudi...

Na taj način, kopanjem sve dublje i šire staze u našoj „kugli“ osoba gubi velik dio funkcionalnosti u životu. Što je najgore, ta staza je postala pravi autoput i svaki put kad se čovjek nađe u sličnoj situaciji ide, kao
voda, linijom manjeg otpora – odnosno tim autoputom. Međutim, naš mozak je kao glinena kugla – ako jednom uložimo napor i uspijemo odreagirati na drugačiji način – stvara se drugi, za početak mali puteljak, pored tog autoputa. To je zapravo saznanje da možemo postupiti i drugačije. Što više puta uspijemo ponoviti to drugačije ponašanje – taj puteljak postaje sve veći i jači i s vremenom može nadjačati onaj „autoput“. Ako se autoput dovoljno dugo ne koristi – uskoro će „zarasti“ . U početku to zahtjeva dosta napora kod osobe, ali što ide dalje to je lakše.

Prema tom načelu radi bihevioralni dio KBT-a. Znači, osoba se pomalo, uz nazočnost terapeuta i uz savladane tehnike relaksacije suočava sa situacijama koje je dotad izbjegavala. Svaka uspješno odrađana situacija daje veću šansu za potpuno ozdravljenje.

Istovremeno dok se radi na tom procesu – radi se i kognitvni dio: ustanovljava se koja su štetna bazična vjerovanja (npr. "ne smijem se osramotiti u tramvaju"), uči se detekcija tzv. automatskih misli koje uvijek
prethode paničnom napadu (npr. „lupa mi srce“, „onesvjestit ću se“, „umrijet ću“...) i uči se kako da se te misli stopiraju prije negoli uzmu maha.

Također, u ovom dijelu se za svaki poremećaj se još dodatno radi na specifičnim stvarima karakterističnim za taj poremećaj. Kod panike je to npr. pretjeran fokus na fizičkim senzacijama – ljudi koji pate od paničnih
napada previše intenzivno cijelo vrijeme prate svoje fizičke reakcije – npr. „je li mi srčani ritam normalan ili mi je to sad nešto preskočilo?!“ – u pravilu ako bilo čemu pridamo preveliku pažnju uvijek možemo naći „abnormalnosti“ - i to je ono što osobu s problemom panike prestraši i dalje zatvara krug nastanka ataka. Ovdje se onda uče mehanizmi skretanja pažnje na nešto drugo.

Naravno, za dobar efekt terapije ključan je aktivni rad osobe s problemom – KBT ima jako puno domaćih zadaća, jako puno dnevnika i ponekad neugodnih zadataka za osobu, ali je dokazano isplativa. Prosječno traje oko 3-4 mjeseca (jednom do 2 puta tjedno) prije nego što osoba može reći da joj je dovoljno dobro da može terapiju prorijediti na tek jedom u nekoliko mjeseci prema potrebama i da bude vidno funkcionalnija i što je najvažnije - da si zna sama pomoći.

Istraživanja su pokazala da ovakav terapeutski pristup uz dovoljno vježbe doslovce mijenja biologiju mozga na jednak način kao što to rade lijekovi – samo trajno .

Eto to je za početak to, s vremenom ćemo se vjerojatno još i raspisati oko specifičnih metoda . Ako itko ima ikakvo pitanje, a ako ja znam odgovoriti na njega - bit će mi drago. Isto tako me zanima i kakva su vaša dosadašnja iskustva sa psihoterapijama na kojima ste bili i je li itko od vas išao na ovaj pristup?

Puno ti hvala, Nea.
Moja psihijatrica se ponekad, onako ovlaš, dotakne teme suočavanja sa strahom i njegovog prevladavanja, no nekako se više trudi iz mene iskopati konflikte, što vjerojatno ne spada u ovaj oblik psihoterapije.
Mehanizam skretanja pažnje na nešto drugo pokušavam koristiti što je češće i više moguće, do maksimuma, ali da budem iskrena, nisam sigurna da li ta vještina kod mene vuče korijene iz literature, ordinacije ili nečijeg prijateljskog savjeta. Bitno da funkcionira
Ponekad je sasvim dovoljno i koncentrirati se na disanje, što donosi dvostruku korist: skreće pažnju i prokrvljuje organizam

Pretpostavljam da psihijatrica ne ide s tobom u suočavanje? Vjerojatno za to nema ni vremena, ni uvjeta.
U KB-u pod normalno terapeut to radi s klijentima - znači ako treba - na vrh zgrade, kat po kat ili u lift - ma gdje god treba . Uz put se primjenjuje relaksacija (posebno disanje - to je najvažniji dio) i metode skretanja pažnje, da situacija prođe što bezbolnije. I tako, malo po malo, čovjek nauči doći i sam polako do rezultata koji mu znatno olakšaju funkcioniranje.
Ako radite većinom na konfliktima onda ti je psihijatrica vjerojatno nekog drugog smjera - psihoanalize ili možda integrativne psihoterapije...

Ma kakvi, o suočavanju uz prisutnost psihijatra sam samo čitala
Ne znam kojeg je smjera, ali vjerojatno će ti biti dovoljno ako kažem da radi u ordinaciji u Domu zdravlja i da je krcata pacijentima.
Al' zato ja idem po sistemu "sam svoj majstor", s logikom da bi ono što bi napravila s njom ionako jednog dana morala napraviti sama

Nea, hvala ti na jasnom pojašnjenju.
Svidjela mi se metafora s autoputom.
Da...moje su sporedne ceste obrasle u draču..

Programirani um

"Kad čujem taj kondicional, diže mi se kosa na glavi. Odmah znam da od toga neće biti ništa!", mrzovoljno će gospođa O. zalupivši slušalicom.
"Kondicional?" upitah zbunjeno.
"Ja pitam gdje je taj i taj, a tajnica mi odgovara: ´Morao bi biti u svom uredu.´"
"I?..." još uvijek mi nije bilo jasno.
"Ali ja nisam pitala gdje bi on ´morao biti´, već gdje je!"
Tu sam pokopčala. Dakle, kondicional: morao bi… trebala bih… Nakon malo razmišljanja, postalo mi je jasno zašto gospođa O. "zna da od toga neće ništa biti".

Uzmimo na primjer rečenicu: "Trebala bih biti efikasnija." Trebala pripada prošlosti, a bih pripada budućnosti. Znači, nisam ni u prošlosti ni u budućnosti, a ponajmanje u sadašnjosti. Tako je moja povećana efikasnost smještena sasvim izvan vremena.

Nakon izgovaranja rečenica tipa "Trebala bih se pokrenuti" ili "Trebao bih se kontrolirati", imamo lažan dojam da smo nešto i učinili. Isto tako, to što smo (kao) učinili zvuči kao korak k ispravnosti. Jer, eto, znamo kako bi stvari trebale izgledati i kakvi bismo trebali biti. No, taj "ispravan ja" je ustvari sasvim neutemeljen u stvarnosti. Između ostalog, zato što pluta u jezično-vremenskoj neodređenosti.

Naši mozgovi su zaista puni neobičnih programa. Neki su nam od koristi, a neki su poput mentalnih autoimunih bolesti. Kako bi nekima od njih doskočili, Viktor Frankl, osnivač logoterapije (terapije smislom) pronašao je zanimljivu metodu umnog zavaravanja koju je nazvao "paradoksalna intencija" ili suprotna namjera. U najjednostavnijem prijevodu, njegova metoda bi značila: učini suprotno od onog što želiš postići.

U svojoj knjizi Nečujni vapaj za smislom (koju je napisao nakon preživjelih strahota Auschwitza), Viktor Frankl opisuje primjenu metode suprotne namjere na ženi koja je patila od snažnih napadaja drhtanja. Drhtanje je bilo tako snažno da nije bila u stanju držati u ruci šalicu kave, a da je ne prolije.

"Biste li se htjeli natjecati sa mnom u drhtanju, gospođo N.?", upitao je Frankl svoju pacijenticu. Vidjevši zaprepašteno lice gospođe N., Frankl je inzistirao: "Hajde da vidimo tko će se od nas dvoje tresti brže i duže!" Na to je iznenađena gospođa N. odvratila pitanjem: "Patite li i vi od drhtavice?" "Ne, ja nemam takvih problema", odgovorio je on, "ali ako poželim mogu se dobro protresti". Rekavši to, zaista je počeo snažno drhtati. Gospođa N. se na to počela smijati i sama se (ovaj put namjerno) još jače tresti. "Hajde, brže, gospođo N., brže!", poticao ju je Frankl.

Nakon što je natjecanje u drhtanju završilo, gospođa N. je do kraja tog susreta bila sasvim mirna i nije prolila ni kap kave. Dakle, paradoksalna intencija – Franklov lijek protiv mentalnih virusa. Patite li od nesanice, čvrsto odlučite da cijelu noć nećete zaspati. Hvata li vas strah od ispita, odlučite ga što bolje – pasti

Autor: Tomica Šćavina, prof. psihologije - posvetila se proučavanju različitih sistema samospoznaje: od meditacije do psihoterapije. Vodi radionice i bavi se savjetovanjem na polju osobnog razvoja. www.poticaj.net

ŠTA JE KBT?

Kognitivno-bihejvioralna terapija (skraćeno: KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy) je oblik psihoterapije koji naglašava važnost uloge mišljenja u onome šta osjećamo i kako se ponašamo. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti uče da, kada je naš mozak zdrav, onda je naše mišljenje to koje prouzrokuje da se osjećamo i ponašamo na određen način. Zbog toga je, ukoliko doživljavamo osjećanja koja ne želimo ili se ponašamo na način koji ne želimo, važno identifikovati razmišljanja koja uzrokuju ta osjećanja i ponašanja, te naučiti kako ih zamjeniti razmišljanjima koja vode reakcijama koje želimo.

Postoji više pristupa u kognitvno-bihejvioralnoj terapiji: racionalno-emotivno-bihejvioralna terapija, kognitivna terapija, kognitivno-bihejvioralna modifikacija, trening rješavanja problema. Ipak, većina kognitivno-bihejvioralnih terapija ima sljedeće karakteristike:

1. KBT je zasnovana na kognitivnom modelu emocionalnih reakcija

Kognitivno-bihevioralna terapija je zasnovana na naučnoj činjenici da naše misli uzrokuju naša osjećanja i ponašanja, a ne spoljašnje stvari same po sebi, kao što su ljudi, situacije ili događaji. To znači da mi možemo promjeniti način na koji mislimo s ciljem da se osjećamo i djelujemo bolje iako se situacija nije promjenila.

2. KBT je kraća i vremenski ograničena

Kognitivno-bihejvioralna terapija spada među “najbrže” terapije po postizanju željenih terapijskih rezultata. Prosječan broj susreta koje klijent ima (bez obzira na vrstu problema) je samo 16. Drugi oblici terapije, kao što je psihoanaliza, mogu trajati godinama. Ono što omogućava KBT-u da bude kraća od drugih je visoko instruktivna priroda i činjenica da uključuje domaće zadatke.

3. Pouzdan terapeutski odnos je neophodan za efektivnu terapiju, ali nije u fokusu

Neki oblici terapije pretpostavljaju da je glavni razlog zbog kojeg je ljudima bolje postojanje pozitivnog odnosa između terapeuta i klijenta. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti vjeruju u važnost dobrog, pouzdanog odnosa, ali i da to nije dovoljno. KBT terapeuti vjeruju da se klijenti mjenjaju kada nauče da misle drugačije. Zbog toga su KBT terapeuti fokusirani na podučavanje racionalnim samo - savjetujućim vještinama.

4. KBT je zajednički rad teraputa i klijenta

Kognitivno-bihejvioralni terapeut teži da nauči šta klijent želi od svog života (njegove ciljeve) i da mu zatim pomogne da postigne te ciljeve. Terapeutova uloga je da sluša, podučava i ohrabruje, dok je klijentova uloga da govori, uči i koristi ono što je naučio.

5. KBT je zasnovana na stoičkoj filozofiji

Kognitivno-bihejvioralna terapija ne govori ljudima šta da osjećaju. Ipak, većina ljudi koji traže terapiju ne želi da se osjeća onako kako se osjeća. KBT uči korišćenju, a u najgorim slučajevima smirivanju osjećanja kada smo suočeni sa neželjenim situacijama. Takođe se podvlači činjenica da nam se neželjene situacije dešavaju bez obzira da li smo mi zbog njih uznemireni ili ne. Ako smo uznemireni zbog naših problema, mi imamo dva problema – problem i našu uznemirenost zbog njega. Većina razumnih ljudi želi da ima što je moguće manji broj problema.

6. KBT koristi sokratski metod

Kognitivno-bihejvioralni terapeuti žele da postignu veoma dobro raumjevanje briga svojih klijenata. Zbog toga oni često postavljaju pitanja. Oni takođe ohrabruju svoje klijente da postavljaju pitanja o sebi, npr. “Kako ja znam da se oni zaista smiju meni?” “Da li je moguće da se smiju nečemu drugom?”

7. KBT je strukturisana i direktivna

Kognitivno-bihejvioralni terapeuti imaju specifičan program rada za svaki susret. Specifične tehnike / koncepti se uče tokom svakog susreta. KBT je fokusirana na pomaganje klijentu u postizanju ciljeva koje je sam postavio. U tom smislu KBT je direktivna. Ipak, KBT terapeuti ne govore svojim klijentima šta da rade – oni radije uče klijente kako da rade.

8. KBT je bazirana na edukacionom modelu

KBT je zasnovana na naučno podržanoj pretpostavci da je većina emocionalnih i ponašajnih reakcija naučena. Zbog toga je cilj terapije da pomogne klijentu da se oduči od svojih neželjenih reakcija i da nauči nove načine reagovanja. KBT terapeuti se ne predstavljaju kao “sveznajući”, ali je pretpostavka da ukoliko je klijent znao ono što terapeut ima da ga nauči, klijent ne bi imao emocionalne / ponašajne probleme koje ima.
Upravo zbog toga u KBT-u nema “samo razgovaramo”. Ljudi mogu “samo razgovarati” sa bilo kim.
Edukacioni karakter KBT-a pruža i posebnu dobit – on vodi dugoročnim rezultatima. Kada ljudi razumiju kako i zašto im ide dobro, oni mogu da nastave da rade ono što rade da bi im i dalje išlo dobro.

9. KBT teorija i tehnike se oslanjaju na induktivni model

Glavni aspekt racionalnog mišljenja je da je on zasnovan na činjenicama, a ne na pretpostavkama. Mi se često uznemirujemo oko stvari kada one, u stvari, nisu onakve za kakve ih mi smatramo. Kada bi smo to znali, ne bi smo gubili vrijeme uznemiravajući se.
Zato nas induktivni metod ohrabruje da posmatramo naše misli kao pretpostavke koje mogu biti dovedene u pitanje i testirane.
Postoji preko 25 veoma uobičajenih grešaka u mišljenju koje ljudi prave i koje ih dovode do toga da ne poznaju činjenice.

10. Zadaća je osnovna karakteristika KBT-a

Da ste, kada ste pokušavali da naučite tablicu množenja, provodili samo jedan sat sedmično učeći je, mogli biste se i danas pitati koliko je 5 x 5. Istina je da ste vjerovatno proveli veoma mnogo vremena kod kuće učeći tablicu množenja.
Isti je slučaj sa psihoterapijom. Postizanje cilja bi trajalo veoma dugo (ako bi do njega uopšte došlo) ukoliko bi sve što osoba radi bilo razmišljanje o tehnikama i konceptima koje uči samo jedan sat sedmično. Zbog toga KBT terapeuti zadaju klijentima zadatke i ohrabruju ih da vježbaju tehnike kojima su podučeni.

Izvor: www.krnetic.com

Renči,iz dana u dan me sve više oduševljavaš .
Super mi je kako si posložila ovaj forum i koliko je korisnih informacija na njemu.
Na prvi pogled, rekla bih da je to napravio netko tko je psiholog ili nešto slično po struci. Stvarno mi je iskreno super tvoja motivacija da se dobro informiraš o svemu i podijeliš to .

Sve što piše o KBT-u gornjem postu je istina, ja bih se samo još nadovezala na prethodni post o terminima „moram“ „trebam“ „trebalo bi“... Upravo ti termini su gotovo redovito baza ovih pogrešaka u razmišljanju iz točke 9 o KBT-u i doista velik broj klijenata dolazi na terapiju sa njima kao sastavnim dijelom nekog svog bazičnog ili posredujućeg vjerovanja. Odlična mi je ova metoda suprotne namjere. Vrlo lako može pokazati čovjeku da ako ne bude sve onako kako bi „trebalo biti“ – neće se srušiti svijet . Svojevremeno sam na svom blogu (iako tamo baš i ne pišem puno o tim temama) napisala post o socijalnoj anksioznosti (evo linka: http://neazess.blog.hr/2007/10/1623420223/socijalna-anksioznost.html) koji najviše govori baš o tome koliko može biti važno prihvatiti dijelove sebe kao normalne kako bismo mogli bolje funkcionirati.

Admin je napisao/la:

Ma kakvi, o suočavanju uz prisutnost psihijatra sam
samo čitala

Ma zapravo je to sve kod nas još u povojima. Suočavanje uz prisutnost terapeuta se zasad radi samo u privatnoj KBT praksi. Meni je cilj, s vremenom, kako će mi to napredovati, možda čak osnovati (ne znam koliko toga i ima li uopće u Hrvatskoj) neke grupe podrške gdje bi ljudi sa sličnim problemima mogli dolaziti na grupne terapije i grupno se suočavati (uz terapeuta, naravno).
No dobro, to mi je još uvijek samo vizija budućnosti...

S druge strane - ovakvi forumi su odlično mjesto za grupnu online podršku :-).

Sunce je napisao/la:

Nea, hvala ti
na jasnom pojašnjenju.
Svidjela mi se metafora s autoputom.
Da...moje su sporedne ceste obrasle u draču..

Drago mi je da ti se svidjela metafora – dobra vijest je da se svaki drač može počupati.

Citat :

Na prvi pogled, rekla bih da je to napravio netko tko je psiholog ili nešto slično po struci.

Ne, ne, ja sam ti samo jedan obični domaći nezaposleni ekonomist koji želi počupati drač po svom vrtu i okolnim stazama

Ali svejedno hvala na komplimentima, njih je uvijek lijepo čuti

Pročitala sam post o socijalnoj anksioznosti na tvom blogu i moram ti reći da je to valjda jedini oblik anksioznosti/fobije koji nemam Uvijek sam u stanju blebetati, pred poznatima i nepoznatima, pred kamerom i bez nje (i to sam probala, a još je emisija išla uživo!). Nemam pojma čemu bih to mogla zahvaliti ali sjećam se da mi je improvizacija dobro išla još u osnovnoj školi - ako nisam znala precizno odgovoriti na postavljeno mi pitanje (usmeno), onda sam jednostavno pitanje "diskretno" preformulirala i blebetala na tu temu o svemu što bi mi palo napamet. I uglavnom je svaki put upalilo
Ajd, hvala Bogu, bar nešto da me ne muči Mislim, patim od lagane treme, ali to je mačji kašalj prema obilasku shopping centra. I, kao što si savjetovala, uvijek i priznam da imam tremu, malo se nakesim i slegnem ramenima i to je to - kontakt je uspostavljen, bilo s pojedincom, bilo s masom.

I hvala tebi na linku - da ga nisi stavila, živjela bih i dalje u uvjerenju da sam totalni zec (= preplašenko )

Ekipi koja još nije pročitala Nein post na njenom blogu srdačno preporučujem da ga što prije pročita!

Evo, mogu ja podjeliti vlastita iskustva sa KBT om.
Na to sam naletio prije 3,4 godine na internetu, pa kupio literaturu na e-bayu. Meni su tehnike emocionalne disasocijacije, tj. prekidanje okidača anksiozne reakcije pomogle u začetku liječenja. Progresivna relaksacija i postepena desenzibilizacija, pomalo. No, tek toliko da se neekako preživi fobična reakcija.
No, s obzirom da moja neurotičnost dodiruje i područje psihoze, što već zna postati vrlo gadno. Energiju koju sam trošio na prekidanje obrasca i skretanje misli, iscrpila bi me do te mjere da više nisam imao snage za samoobranu....

No, ipak većinom mi je pomagalo da nekako uspjevam iz dana u dan preživljavati hororore i koliko toliko radno i intelekturalno funkcioniram.

Psihijatri u načelu rade freudovsku ili gestalt psihoanalizu, psiholozi kognitivno behavioralnu terapiju. Ponekad, su to dva suprotstavljena tabora. Bez veze, umjesto da se komplementiraju dobre stvari i omoguće pacijentu da brže, bolje i kvalitetnije napreduje.

Na meni sve funkcionira što je afirmativno, pozitivno pa čak i freudovsko.

veoma me interesuje kako da radim na sebi.ustvari kako da iskoristim svoje misli(na koj nacin )da pokrenem mozak o slikama koje sam zakopala u sebi, iz najranijeg detinjstva..odkad sam pocela sve ovo da pratim i ucim pocelo je nesto da se vraca.a to zelim vec godinama.samo jos jednom da se prisetim svega lepog sto sam prezivela s ocem i prevazidjem.to me jako muci..jel postoji nesto da procitam o tome...kako da povratim secanja.kao da su mi na vrh,,,a nece..zelim se setiti sahrane i tog osecaja,da ga ostavim iza sebe..sada bi to mogla svesno,bez zatrpavanja emocija...

anita* je napisao/la:

veoma me interesuje kako da radim na sebi.ustvari kako da iskoristim svoje misli(na koj nacin )da pokrenem mozak o slikama koje sam zakopala u sebi, iz najranijeg detinjstva..odkad sam pocela sve ovo da pratim i ucim pocelo je nesto da se vraca.a to zelim vec godinama.samo jos jednom da se prisetim svega lepog sto sam prezivela s ocem i prevazidjem.to me jako muci..jel postoji nesto da procitam o tome...kako da povratim secanja.kao da su mi na vrh,,,a nece..zelim se setiti sahrane i tog osecaja,da ga ostavim iza sebe..sada bi to mogla svesno,bez zatrpavanja emocija...

Postoji, recimo Autogeni trening, gdje se nakon nekoliko mjeseci vježbanja malo pomalo približavaš sve dubljim slojevima podsvjesnog.
Regresija putem hipnoze također bi bio dobar izbor.
ALI, NEMOJ, NEMOJ TO RADITI bez stručne osobe tj. iskusnog psihologa ili psihijatra.
Ja sam slične stvari radio sam dok mi je bilo dvadeset godina (autogeni trening, kundalini yoga, astralne projekcije, ezoterija), pa evo 18 godina kasnije pijem psihofarmake i odlazim psihijatru.

ja sam autogeni i astralne ) koristila isto sa 25..zanimljivo iskustvo...suvise sam nervozna po prirodi da bi opet s tim eksperimentisala...luta mi um sa teme na temu svaki cas...devojke su mi otvorile oci,da je bolje proslost ostaviti na miru...ukoliko te sama ne dira....

nemam bas vremena.pratiti ovde razgovore i sva iskustva ali me jako interesuje.....da bi sebe bolje shvatila.pa moram pitati.?..da li je za izlecenje i bolje upoznavanje sebe pametnije kopati i vracati se na proslost i traziti uzrok pa pocinjati isocetka ili se moze raditi na sebi i bez razmisljanja o proslosti. ...samoucenjem(psihoanalizom) i stalnom analizom sebe i preispitivanjem i ucenjem na iskustvima i instiktima.bez vracanja u najranije detinjstvo..?dali gresim ako se stalno preispitujem..sta sam i kako sam sta rekla postupila....malo me boli mozak od svega toga.a tera me...volim to...vidim da ovde ljudi koji su imali problema ili se lecili,imaju vise iskustva od samih psihijatara..jer su bili primorani i uvuceni u startu..pricam i iz svog iskustva...a vidim i da su nekako uzdignutiji umom od obicnih (povrsnih,koji nemaju te dubioze,uglavnom im se zivot vrti na sta cu jesti,gde cu prosetati i potrositi pare .koj film pogledati.)ljudi..samim tim i kvalitetniji emotivno(dublji)inace ne bi prolazili kroz ovakve price...ustvari pitam sto mi se nemoze adekvatno odgovoriti,ali nisam sigurna da sam dobro postavila pitanje.a ni bas sigurna sta sam ustvari htela da pitam...mislim ustvari.psihologijom se bave pacijenti.a psiholozi se bave pacijentima..pa da eto odgovorih ja sama sebi na pitanje...

Ne znam kako ostali, ali meni se nekako sviđa ona dobra stara narodna "Bilo pa prošlo, idemo dalje" pa ju primjenjujem kad god mogu, kao i onu "Što te ne ubije, ojača te". Istina da ne pali baš svaki put ali kad god "upali" dobro dođe. Ne vrijedi žaliti za propuštenim već se ubuduće treba potruditi i više ne propuštati. I u crkvi često čuješ onu "Sagriješih mišlju, rječju, djelom i PROPUSTOM". Naravno, taj propust se ne odnosi na ovaj o kojem ja pričam (npr. propustiti dobar party) ali se volim našaliti na taj račun.

ja volim uvek da se setim (prohujalo sa vihorom)glavne glumice (kako se zvase)kad prezivljava sve one strahote.a na kraju filma kad izgubi i dete i ostavi je klark gejbl..ostane sama u onoj kuci...i sve sto kaze je...(ne mogu sada plakati i zaliti,sutra je novi dan..idem spavati..

Zato ja ne gledam takve filmove. Orijentirana sam na krimiće i komedije.

Želim ti laku noć i lijepe snove, da se sutra probudiš svježa, puna energije i pozitivnih vibracija.

i ja sam pocela...zdravije je.trbalo bi na filmovima stavljati uz,zabranjeno ispod 13,i zabranjeno za emotivce...

e i tebi,sweet drems...

I ovo moram da kazem,ovaj forum je nesto najbolje sta se moze dogoditi ljudima poput nas,tu sam naisla na veliku podrsku a i naucila sam puno stvari,kad god se osjecam lose logiram se i pisem o tome,citam sta su drugi napisali i stvarno se osjecam bolje,kad pronadjes bar dve-tri stvari zbog kojih se osjecas bolje tada je i put prema ozdravljenju blize i nada postaje velika.Po meni bar je tako.

danas krećem prvi put na kognitivno bih. terap.
jeeeej!!! hvala bogu da to postoji... i znam da će mi pomoći... nema veze neka traje godinama ali znam da mi bude bolje.. danas se tako dobro osjećam ljudi moji..mislim, vratila sam se k svjesti napokon!! nije cijeli dan tako ali većina dana mi je dobar, po starom uglavnom! osjećam svoju svijest!! jupi!! e tako sam sretna!!! mislim da je to od ove gospine trave..čitala sam da počinje djelovati nakon tjedan do deset dana..pa eto, meni je taman tjedan dana kako to pijem..možda je to to...jedva čekam da odem danas na tu terapiju pa da vidim što će reći psihologinja. drže figice:)

puse svima, budite mi dobro;)

Ma bit ćeš ti nama super! Na dobrom si putu.

Pozdrav svima! Zanimljivo je da već dvije godine, patim od prestrašnih napada panike (bar jednom u dva mjeseca završim na hitnoj, a one manje nekako proguram samo), redovno odlazim psihijatru, pijem ljekove, a tek sada, prije dva dana prvi puta sam čula za ovu vrstu terapije. i mislim:To je to, pa gdje ste prije bili? Samo ne znam od kuda početi i kome se obratiti? Ima li u Zagrebu neko mjesto gdje bi isti čas pokucala i zaplakala:Pomozite mi, ne mogu više, ni ja, ni moja obitelj.

Pozdrav, Nala!

Ovo je link na Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije. Tamo ćeš pod kontaktima naći terapeute (kao i njihove mailove), koji se bave tom vrstom psihoterapije i osnivači su udruženja, tako da, vjerujem, znaju što rade.

http://www.cabct.hr/hubikot/index.php?option=com_content&task=view&id=18&Itemid=30

Hvala na preporuci. Krećem od 06.09. i sve nade polažem u terapiju. Kada usvojim prva iskustva javit ću se.

Na prvi dan skole
Sretno i javi!

evo i mene ovdje:))) u utorak krećem na KBT. panični poremećaj. klasika- srušit ću se, umrijet ću...bla, bla... 9 mj. pila antidepresiv cipralex. samo 2x uzela helex. terapija pogođena. bila i na grupnoj psihoterapiji- godinu dana. ništa... kaj će mi takva terapija kad još uvijek ne mogu u autobus i na autoput!!!!!! sad već 4. mj. ne uzimam nikakve lijekove. povremeno imam jaču anksioznost....nadam se da će KBT biti od koristi...to je još jedino kaj mi preostaje....pozdrav svima!!!

btw. nala, kako je tebi bilo prvi put???

zašto nikoga nema.... pomagajte moram znati jel KBT djeluje jer sam već na rubu živaca sa svojom anksioznošću i panikom!!!!!

Ma sve djeluje, kad si u panici dograbi bilo što, od svega će ti biti bolje. Najgore je sjediti i čekati. Započni bilo što, lijekovi, psihoterapija, čitanje (imaš dosta linkova tu u rubrici Literatura)... samo da se pomakneš s mrtve točke, odmah ćeš se osjećati mrvicu bolje jer ćeš znati da si nešto poduzela, učinila nešto za sebe.

strahjevrag je napisao/la:

evo i mene ovdje:))) u utorak krećem na KBT. panični poremećaj. klasika- srušit ću se, umrijet ću...bla, bla... 9 mj. pila antidepresiv cipralex. samo 2x uzela helex. terapija pogođena. bila i na grupnoj psihoterapiji- godinu dana. ništa... kaj će mi takva terapija kad još uvijek ne mogu u autobus i na autoput!!!!!! sad već 4. mj. ne uzimam nikakve lijekove. povremeno imam jaču anksioznost....nadam se da će KBT biti od koristi...to je još jedino kaj mi preostaje....pozdrav svima!!!

Cccc ja prvi put u vozačkoj karijeri nedavno krenula sama na autoput (više od 10 godina), jest da me bilo strah, ali preživjela sam. Tako da... imaj strpljenja, ovo ne ide preko noći. Trebat će ti puno dobre volje i upornosti, ali sav uloženi trud će ti se vratiti.

renči, hvala ti na odgovoru...krećem po drugi puta ispočetka, ali ne gubim nadu...znam da ovoga puta mora biti razultata. ponovno sam na AD- u. idem na KBT i psihoterapiju. javit ću se sa svojim iskustvom kojeg u svom paničarskom stažu već imam dovoljno nažalost...ako imate bilo kakvih pitanja slobodno mi pišite na pm. imam iskustva sa psihoterapijom, ljekovima (uključujući i antipsihotike koji u malim dozama djeluju kao anksiolitici i antidepresivi) i, naravno, kao i svi ovdje- sa helexom a uskoro i sa KBT!!! pozdrav i...zajedno smo jači

He-he-he zivio He-lex Zvuci dobro Drzim fige!

krenula na KBT....i priznajem ima pomaka... i to velikih različite vježbe tijekom terapije su mi umanjile strah i sad ko velika pješačim svuda sama korak po korak, ali idemo naprijed!!!! psihologica koja je ujedno i psihoterapeutkinja stvarno zna svoj posao- jako je brižna i uspostavile smo jedan prijateljski odnos-neprocjenjivo eto, samo sam to sa vama htjela podijeliti i reći svima- IMA NADE!!!!! bilo bi odlično kada bi još netko tko ima iskustva sa KBT i tko ju je prošao podijelio sa nama svoje viđenje stvari. ja osobno mislim kako je ova terapija jedina koja može zaustaviti izbjegavajuće ponašanje i strah od paničnih napada i ujedno te pripremiti što da radiš kada te zatekne. iskreno mislim da će ti psihoterapija "posložiti" život i tvoje emocije, ali sigurno neće ukloniti tvoje izbjegavajuće ponašanje!!!! mogu to tvrditi na temelju svoga iskustva. prošla sam oboje, odnosno sa KBT još nisam završila. i da, iako sam riješila (psihoterapijom) svoje najveće strahove iz djetinjstva nisam zahvaljujući njoj potpuno sama otišla pješke 5 km od kuće!!!! pozz svima i nadam se da će mi još netko napisati svoja iskustva!!!!

strahjevrag, welcome u naš mali-veliki svit
tako mi je drago i lipo kad pročitan ovakve pomake sa poremećajima i bolestima sa kojima se mi borimo. doslovce pršti energija i postaje zarazna
znan i ja kako je to ponovo ići iz početka, prije nekih misec ipo dan san po 3.put krenila ispočetka i sad iman osjećaj da ću se držati onoga što je dobro za mene.
Ja ne idjen na psihoterapiju u nekon redoviton smislu, više idjen na kontrolu, što češće moren jer mi je psihijatrica u Zd-u, a ja na studiju u Zg-u, tako da mi ni baš na ruku, al ako je hitno, eto mene doli ipak je zdravlje najbitnije. Ali mogu ja zvati kad god mislin da mi triba stručni savjet ili nemogu nešto riješiti sama sa sobon. Odlična je, tek mi je to sad postalo jasno. Je privatno i je plaćan svaki pregled i terapiju, ali isplati se svake kune. Fala Bogu, mogu to priušiti, tj roditelji još uvik mogu pomoći materijalno, ali mislin da ima jako dobrih doktora i priko HZZO-a, tj da ne moraš plaćati, ali meni je bilo hitno, tako da san i posli ostala tamo.
Doduše, ti imaš drugačiji poremećaj nego ja, jer meni je ipak baza depresija, sa varijacijama na temu tako da mogu shvatiti kako je to bojati se u toj mjeri da ne moreš vanka izaći. Zapravo, ovoga lita san malo blažu verziju anksioznosti imala, al to je sve pomalo prošlo, kad san ponovo počela piti AD, koji je očito dobro pogodjen.
Što se tiče KBT, dosta toga san tu na forumu pročitala i svidja mi se baza jer uz pomoć te terapije ti dugoročno moreš sebi olakšati život, ali ona je primjerenija nekim oblicima poremećaja i bolesti, dok je kod drugih manje učinkovita jer se ne radi o promjeni ponašanja ili razmišljanja prema životu, nego o posljedici šok, stresa, osjetljivosti i sl. Meni je baš drago da tebi djeluje
Eto, do čitanja

Cestitam, Strahuljice
A doci ce i tvojih 5 kilometara, ne brini (i ja sam uvijek misllila da nikad necu mocu, a eto me sad i na 50 km)

Da li u KTB spada i realitetna terapija? Može nešto više o tom pristupu?

Odnosno, KBT sorry, pobijeglo slovo