F16 Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom halucinogena

Halucinogene tvari uzrokuju halucinacije – psihičke poremećaje koje obilježavaju obmane osjetila pa nastaju prolazna stanja, slična donekle shizofrenim epizodama. Pod utjecajem halucinogena doživljaji mogu biti zanimljivi i ugodni, no i neugodni, praćeni dugotrajnim (24 sata) strahom i panikom. Psihotično stanje u kojem je onemogućeno rasuđivanje može dovesti do nasilja i samoubojstva.
Brzo se razvija tolerancija koja je za neke tvari ukriženog tipa.
Duševna ovisnost može biti različitog intenziteta, a fizička ovisnost se ne razvija. Apstinencijski sindrom nije uočen. Više mjeseci, pa i godina nakon uzimanja halucinogena u pojedinaca se mogu javljati prolazni poremećaji percepcije slični psihotoksičnom učinku halucinogena («flashbacks»).
«Ectasy» ili MDMA je danas vjerojatno najčešće rabljeni halucinogen koji djeluje i psihostimulativno. Smatra se da uzrokuje trajna oštećenja serotoninergičnih neurona u mozgu. Kod nekih osoba čak i jednokratna uporaba uobičajenih doza MDMA može uzrokovati teška pa i smrtonosna trovanja. Pri tome, uz psihičke poremećaje, najčešće dolazi do jake hipertermije, oštećenja mišića, jetre i bubrega.
Dietilamid lizergične kiseline (LSD) derivat je lizergične kiseline koja se dobiva iz nametnika na raži i drugim drugim žitaricama: ražene glavnice (Claviceps purpurea). Uz LSD, halucinogeno djelovanje, iako slabije, imaju još neki njemu slični spojevi koji su prisutni i u nekim drugim biljkama.

LSD

Kratkoročni efekti

LSD je halucinogena droga i zbog toga mijenja percepciju stvari koju prima mozak. Efekti LSD-a se osjete oko pola sata nakon konzumiranja droge, a najjači su nakon dva do šest sati, nestaju nakon dvanaest sati, ovisno o količini droge koja je konzumirana. Iskustva jako ovise o pojedincu i dozi, i teško ih je opisati zbog velikih različitosti u načinu na koji gledamo i razumijevamo svijet.

Korisnici često govore o vizualnim efektima intenzivnih boja, poremećenim slikama i pokretima u stacionarnim objektima. Pojavljuju se i poremećaji sluha, kao i promjene u osjećaju za prostor i vrijeme. Korisnik u većini slučajeva shvaća nestvarnu prirodu tih efekata i prave halucinacije su rijetke. Jednom kada je “putovanje” počelo, nije ga moguće zaustaviti ili ga kontrolirati. Ako je korisnik nestabilan, aksiozan ili depresivan tada on ili ona mogu iskusiti neugodnu reakciju, na primjer korisnikovo emotivno stanje može biti preuveličano, može osjetiti vrtoglavicu i dezorijentiranost i može iskusiti psihotičnu epizodu ponovnog proživljavanja života uključujući halucinacije i paranoju. Korisnik može iskusiti “dobro” i “loše” putovanje i ponekad oba u u jednom trip-u.

Smrti uzrokovane LSD-em su vrlo rijetke, iako je vjerojatnije da će se nesreće dogoditi kada korisnik halucinira. Postoji mala vjerojatnost predoziranja.

Dugoročni efekti

Oni korisnici koji konstantno uzimaju LSD moraju uzimati progresivno veće doze da bi postigli iste efekte. Ovo je izuzetno opasna praksa, dajući nepredvidljive reakcije na drogu.

Mali broj korisnika postane psihološki ovisan. Korisnici ne postaju fizički ovisni o LSD-u.

Moguće je da se pojave štetne psihološke reakcije poslije jednog tripa, ali su one učestalije kod stalnih korisnika. Iako su prolongirani ozbiljni psihološki problemi rijetki, postoje slučajevi da su se dogodili. Korisnici mogu manifestirati dugotrajne psihoze, kao što su shizofrenija ili duboka depresija. Teško je odrediti koliko i na koji način LSD utječe na ove bolesti. One se obično pojavljuju kod ljudi sa postojećim ili latentnim mentalnim bolestima.

Kod znatne količine LSD-a korisnici govore o ponovnom proživljavanju iskustava od prethodnog tripa (flashback), posebno nakon učestale konzumacije. Ovo vodi osobu do osjećaja dezorijentiranosti, aksioznosti, ali je rijetko opasno.

Prva pomoć

Što učiniti ako korisnik osjeća napetost i tjeskobu
- Držite osobu dalje od stimulansa, glasne muzike i jakog svijetla.
- Smirite osobu i uvjerite ju da je sve u redu.
- Govorite tiho i objasnite da će osjećaji panike postupno proći.
- Ohrabrite osobu da diše polako i duboko da bi spriječili hiperventilaciju.

Porijeklo

Lysergic acid diethylamide (LSD) je dobiven iz ražene glavnice, gljive nametnice koja divlje raste na viscima od raži i drugim travama. Prvi put je proizveden 1938. godine i prvo iskustvo LSD “trip-a” je otkriveno 1943. godine. U 50-ima i 60-ima droga je korištena u polju psihoterapije. Američka vojska je također pokazala interes za drogu kao način onesposobljavanja neprijateljskih snaga. Prateći terapeutsku uporabu LSD-a u Americi i kasnije u VB, droga dobiva publicitet i počinje se upotrebljavati u ne-medicinske svrhe. Hipi grupe su na to gledale kao na mogući način istraživanja transcendentalnih iskustava. Ovakvi događaji i reakcije publike na njih inicirali su donošenje zakona o LSD-u od strane Misuse of Drugs u VB 1966. godine. Njegova uporaba u medicinske svrhe je zabranjena kada je Misuse of Drugs Act 1971 stupio na snagu 1973 godine reflektirajući općenito stajalište da droga nema priznatu terapeutsku uporabu. Istraživanje droge je dozvoljeno pod licencom Home Office-a.

Tijekom protekle dekade LSD je općenito korišten kao način ušlagiranja, radije nego “proširivanje uma”. LSD je privukao cijelo novo tržište mladih ljudi involviranih u rave i klupsku scenu, koji bi obično konzumirali amfetamine i ecstasy-e.

U prošlosti, LSD je bio dostupan u obliku male tablete, često zvane “microdots”. U 60-ima, LSD je impregniran u šećerne kocke koje su se umotavale u srebrne folije i čuvale u hladnjaku.

LSD tablete se prodaju “na ulici” za otprilike Ł3 svaka.

Rizici

Najučestaliji znani rizici povezani uz LSD uporabu su nabrojeni ovdje.
Kada jednom “trip-putovanje” počne, nemoguće je zaustaviti ga ili kontrolirati.
Ako je korisnik nestabilan, aksiozan ili depresivan, tada on/ona može iskusiti neugodnu reakciju (“loše putovanje”).
Vjerojatnije je da će se nesreće dogoditi kada korisnik halucinira.
Dok iskušavate efekte LSD-a, teško je raditi nešto što zahtijeva koncentraciju; vozačke vještine, na primjer, će biti gotovo sigurno oslabljene.
LSD stvara toleranciju kod korisnika.
Moguće je da se pojave i suprotne psihološke reakcije poslije jednog “trip-a”, ali su one učestalije kod redovnih korisnika.
Znatan broj korisnika izvještava o “flashback-u”.

Miješanje LSD-a sa drugim drogama

Uzimanje više od jedne droge u isto vrijeme je poznato kao “mixing-miješanje”. Miješanje povećava opasnost od uzimanja droga i može dovesti do nepredvidljivih efekata. Droga može interaktivno djelovati u tijelu, i takva interakcija može biti štetna za korisnika, može čak ugroziti život.

Uzimanje kombinacije ecstasy-a i LSD-a može učiniti “loš trip” još gorim, i “povratak” još težim. Ako se LSD uzima sa amfetaminom korisnik može iskusiti halucinacije i paranoju. Pijenje alkohola za vrijeme konzumiranja LSD-a može dovesti do “lošeg tripa”.

Miješanje nedopuštene droge sa medicinom može promijeniti efekte droge i medicine. Ovo može biti jako opasno, i to je osobito važna informacija za ljude koji uzimaju lijekove već dulji period, i za ljude koji uzimaju antibiotike ili lijekove za epilepsiju i astmu.

Halucinogene droge

Prvi primitivni ljudi od susreta sa biljnim svijetom otkrili su i neke biljke koje izazivaju slušne, vidne, taktilne te mnoge druge psihičke i osjetne poremećaje odnosno halucinacije. Možda su baš halucinogene biljke bile uvod u predodžbe božanstva, nadnaravne sile i pojava koje prepoznajemo u slikama ljudskih prvih spiljskih nastambi. Bolesti, vulkani, potresi i smrt pripisani su duhovima i moćnim silama koje su štovali dok plemenski vračevi, prvi svećenici halucinogeno bilje uz ostalo su koristili za prepoznavanje i lječenje bolesti ili tjeranje uroka. Tek u modernog čovjeka prepoznato je da halucinogeni učinci uzrokuju kemijski sastojci u obožavanim biljkama. Znanstvenici su početkom dvadesetog stoljeća svrstali takve kemijske supstance u grupu koja je dobila naziv fantastici, shizofreni, psihodelici, halucinogeni itd.
Pedesetih godina u zapadnjački život uvedeni su i prepoznati halucinogeni, te su smatrani kao mogući potencijalni djelovatelji u razvoju osobnosti, medicinskoj upotrebi te vrlo pozitivno na cijelo društvo ali bio je tu i veliki skepticizam sa uvjerenjem da su halucinogeni najopasnije tvari, samouništavajuće supstance sa učinkom dvosjeklog mača. Otkriće LSD-a pridonijelo je početku masovne uporabe u široj populaciji ljudi, koji su stvorili subkulturu s filozofijom slobode, umjetničkog izražavanja, načinom življenja, pacifističkog-političkog istupanja.

Djelovanje i podjela halucinogenih droga

Psihodelici utječu na živčani sustav na vrlo specifičan način mjenjajući doživljaj realnosti, iskrivljujući percepciju, stvaranje iluzija, vizije svijeta u blještavilu i sjaju. Prostor i vrijeme, taktilni i slušni osjećaji su poremećeni, ljudski um doživljava potpuno novi svijet sličan snu, um oslobađa potpuno nova osjetila.
Sve to može se svrstati kao duševni poremećaj prolaznog ali vrlo svjesno proživljenog. Sve navedeno može biti prožeto strahom, tjeskobom, otvorenom podsvijesti ali i zastrašujućim štoviše i stravičnim doživljajima.

Halucinogeni ne mjenjaju ili djeluju na autonomni sustav većim poremećajima. U većini velikog broja djelovanja halucinogena intoksicirani je potpuno pri svijesti te sposobnost pamćenja nije blokirana. Jedino velike doze i manji broj halucinogena mogu uzrokovati konfuziju, hiperekscitaciju, amneziju, komu ali to nije specifično pravoj definiciji halucinogena. Autonomni živčani sustav ima promjene kao što su širenje zjenica, umjereno povišenje krvnog tlaka i tjelesne temperature te ubrzanje srčanog pulsa.

Podjela halucinogena moguća je na više baziranih načina i količinskih djelatnih doza. Pokušaji podjele dobivaju različite pristupe poput droga nespecifičnog halucinogenog djelovanja (kanabis, tjuon-pelin, muškatni orah, iboga, kora banane) te vrlo specifičnog djelovanja (meskalin, psilocibin, LSD-25). Međutim takva podijela je vrlo neodređena jer jaki oblik hašiša ili tjuon može izazvati djelovanje istovjetno LSDu.

Sljedeća podjela određena je kemijskim sastavom droga. Psihoaktivni spojevi svrstavaju se u nekoliko skupina jer im molekule mogu biti vrlo različite. Najveći udio pripada derivatima triptamina (psilocibin, psilocin, DMT, DET, DPT, bufotenin, harmin/harmalin, LSD-25, ibogain, ergin, LSA), sljedeći udio feniletilaminima (meskalin, MDMA, MDA, STP, MMDA, TMA). Tropani (atropin, skopolamin, hiosciamin, biperden), izoksazola (ibotenična kiselina, muskimol, muskazon), dibenzopirana (THC - tetrahidrokanabinol) te aromatski eteri (safrol, miristicin, salvorin A i B).
Treća podjela može se grupirati na sintetske i biljne odnosno prirodne