PRUŽAM TI RUKU - POĐIMO DALJE ZAJEDNO
mentalno zdravlje, psihičke tegobe, ovisnosti i slični poremećaji
Početna stranicaPočetna stranica  CalendarCalendar  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  RegistracijaRegistracija  Login  
- Law 4U - Info Croatia - Free Web - Life Tips Burza frustracija - Blog by Renči  Anksioznost - Panika - Depresija Blog by Renči  MKB-10 Međunarodna klasifikacija bolesti - šifrarnik dijagnoza (by Renči)  Zdravlje - najnovije vijesti - Credit Cards - Credit Cards Glossary - Free4me - Networking 101
Login
Korisničko ime:
Zaporka:
Loginiraj me automatski: 
:: Zaboravih zaporku
Navigation
 Portal
 Index
 Članstvo
 Profil
 FAQ
 Pretraľnik
Oglasi
Anksioznost Depresija on Facebook
Latest topics
» Socijalna anksioznost
ned kol 14, 2016 12:43 am by akadead

» F07 Poremećaji ličnosti i ponašanja uzrokovani bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga
pet srp 29, 2016 1:25 pm by Vanesa Belan

» F20 SHIZOFRENIJA
sri srp 13, 2016 11:41 am by Dado007

» F23 Akutna i prolazna mentalna oboljenja
čet lis 15, 2015 8:44 pm by Admin

» F00 Demencija u Alzheimerovoj bolesti
pon lis 05, 2015 10:15 am by Admin

» F40.0 Agorafobija
pet ruj 18, 2015 7:41 pm by Admin

» Kako se nositi sa smrću bliske osobe?
čet vel 26, 2015 9:29 pm by Nara

» F1x.2 Apstinencijski sindrom
sri vel 18, 2015 6:20 pm by akadead

» F32 DEPRESIJA
ned sij 04, 2015 10:10 pm by Admin

» NERAZUMIJEVANJE
sri lip 04, 2014 1:15 pm by akadead

» Prekomjereno znojenje - zbog stresa?
pon lip 02, 2014 7:22 am by Admin

» Samoozljeđivanje (samoranjavanje)
čet svi 22, 2014 10:19 am by akadead

» F60.6 Anksiozni (izbegavajući) poremećaj ličnosti
pet tra 11, 2014 9:37 pm by akadead

» Pjesnički kutak
ned pro 22, 2013 9:40 pm by marny

» Smiješne slike
uto stu 12, 2013 9:59 pm by Admin

BRBLJAONICA
Panic Away - kako se riješiti anksioznosti i paničnih napada
BLOG
kolovoz 2017
ponutosričetpetsubned
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031   
CalendarCalendar
Pretraľnik
 
 

Display results as :
 
Rechercher Advanced Search
Social bookmarking
Social bookmarking Digg  Social bookmarking Delicious  Social bookmarking Reddit  Social bookmarking Stumbleupon  Social bookmarking Slashdot  Social bookmarking Yahoo  Social bookmarking Google  Social bookmarking Blinklist  Social bookmarking Blogmarks  Social bookmarking Technorati  

Bookmark and share the address of Psihijatrija on your social bookmarking website
Statistika
Poll

Share | 
 

 Homoseksualizam

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin
avatar


PostajNaslov: Homoseksualizam   čet oľu 26, 2009 5:54 pm

Normalno je - Stručni stav psihijatrije i psihologije o homoseksualnosti

Tri su glavna kamena spoticanja kada se povede diskusija o seksualnosti u tradicionalnom, patrijahalnom društvu kao što je naše. Odnose se na masturbaciju, homo/biseksualnost te kontracepciju. Prema ovim široko rasprostranjenim društvenim predrasudama «masturbacija je devijantan oblik ljudske seksualnosti i nije dopuštena, homoseksualnost je nastranost, a kontracepcija nije dopuštena».

Što o homoseksualnosti kažu psihijatrija i psihologija?
Dva su vodeća klasifikacijska sustava bolesti u svijetu medicine. Prvi je DSM (Diagnostical and Statistic Manual of Mental Disorders – Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja) koje je objavilo Američko psihijatrijsko društvo (APA). U Sjedinjenim Američkim Državama jedan je od najraširenijih priručnika koji služi za postavljanje dijagnozamentalnih poremećaja. Uz DSM, najrašireniju međunarodno priznatu alternativnu verziju priručnika predstavlja Međunarodna statistička klasifikacija bolesti i zdravstvenih problema (ICD), premda je DSM od ova dva priručnika ipak određeniji. Oba priručnika sadrže koncepte i termine te prema njima postoje kategorije poremećaja koji se mogu dijagnosticirati na osnovi tih kriterija. U području medicine (psihijatrije) i psihologije masturbacija se smatra prihvatljivim i zdravim oblikom upražnjavanja jednog od osnovnih nagona – seksualnog nagona. Homoseksualnost se ne smatra poremećajem (uklonjena je iz navedenih postojećih klasifikacija bolesti), a kontracepcija je pravo slobode izbora kontrole vlastitog reproduktivnog sustava, briga za vlastito i partneričino ili partnerovo zdravlje, odnosno osnovni način prevencije širenja seksualno prenosivih bolesti.

No, nije uvijek bilo tako. Pogledajmo kako se mijenjao stav o homoseksualnosti u stručnoj
literaturi kroz povijest. U području psihijatrije i psihologije pitanje je li homoseksualnost poremećaj dugo je vremena bilo jedno od najkontroverznijih među onima koji se tiču mentalnog zdravlja, a stječe se dojam kako je u mnogim zemljama i dalje ostalo na prvom mjestu po svojoj delikatnosti.
Do sada je učinjeno pet revizija DSM.a (II, III, III-R, IV, IV-TR) od prve publikacije DSM-I 1952. godine. Niz stručnjaka diljem svijeta u suradnji sa stručnjacima APA-e radi na novoj verziji DSM-V koja bi trebala biti objavljena do 2011, godine.
Prvo izdanje DSM-a izašlo je 1952. U njemu se, kao i u drugom izdanju DSM-II iz 1968., na homoseksualnost gleda s obzirom na psihodinamički pristup koji ne razaznaje jasne granice između normalnog i abnormalnog. No, oboje su verzije jasno klasificirale homoseksualnost kao devijantan oblik ljudske seksualnosti, odnosno navode da odražava fiksaciju u ranom stadiju psihoseksualnog razvoja. Tijekom stvaranja 3. verzije DSM-a, 1973.g. Američka psihijatrijska udruga je počela razmatrati mogućnost da homoseksualnost izbaci kao kategoriju i zamijeni je kategorijom – poremećaj seksualne orijentacije. Ova se promjena stručnog mišljenja nije zbila sama po sebi nego uz veliki trud i napore mnogih stručnjaka te posebno LGBTIQ aktivista. Kategorija poremećaja seksualne orijentacije odnosila se na homoseksualke i homoseksualce koji su u distresu, uznemireni zbog svoje seksualne orijentacije ne prihvaćaju je i žele je promijeniti. DSM-III sadržava kategoriju ego-distone homoseksualnosti koja se odnosi na one homoseksualne osobe koje žele osobe istog spola, ali im takav osjećaj stvara trajan izvor neugode, distresa te stoga žele postati heteroseksualne. Razlika koju je donio DSM-III ogledala se u tome što su na primjer homofobno društvo i njegovi negativni stavovi prema homoseksualnosti koje je homoseksualna osoba internatizirala kao svoje. Drugi disponirajući faktor za ego-distonu homoseksualnost odnose se na želju da imaju djecu, obitelj koja je društveno prihvaćena, te se ove karakteristike heteronormativnog društva prema DSM-III mogu smatrati poželjnima, ali nisu spojive s obrascem homoseksualnog uzbuđenja. Prema DSM-III homoseksualna osoba proglašavana je nenormalnom ako je zbog predrasuda društva bila uvjerena da je njezino homoseksualno ponašanje devijantno. Nadalje, do ego-distone homoseksualnosti može doći i ako je homoseksualna osoba frustrirana te pati zbog predrasuda sredine u kojoj živi prema homoseksualnosti i homoseksualcima koji žele npr. imati istospolnu obitelj i odgajati djecu. Kada je 1980. izdana verzija DSM-III, vrlo rijetko se koristila kategorija egodistone homoseksualnosti. Daklem na homoseksualnost se prestalo gledati kao na poremećaj 1987. godine tijekom revizije DSM-III-R, ego distona homoseksualnost je zamijenjena kategorijom «nespecifičan seksualni poremećaj» koji se dodjeljivao osobama koje pokazuju «trajno protivljenje, neprihvaćanje i neugodu zbog vlastite seksualne orijentacije». Ista se kategorija spominje i u verziji DSM-IV iz 1994. godine. Najnovija verzija DSM-IV-TR iz 2000. također podržava stajalište da je homoseksualnost normalna varijanta seksualne orijentacije.
Prema najnovijim saznanjima nova, peta verzija Dijagnostičkog i statističkog priručnika sadržavat će nešto izmijenjenu klasifikaciju psihičkih poremećaja. Prijedlozi idu u tom smijeru da se funkcioniranje, odnosno patologija pojedinca opiše kontinuumom te se na taj način bolje odredi trenutno arbitrirano postavljena razlika između onoga što se podrazumijeva pod pojmom «normalne», prilagođene ličnosti, samih crta ličnosti i poremećaja ličnosti. Također, s obzirom da su utjecaji kulture na ponašanje koje će se tolerirati kao prihvatljivo i poželjno veliki, posebna će se pažnja posvetiti međukulturalnim razlikama te načinima na koji oni mogu utjecati da se nešto proglasi patološkim oblikom ponašanja i poremećajem ili da određeni oblici ponašanja budu prihvaćeni kao «normalni» i poželjni. (Npr. trans šamana i njegove halucinacije za vrijeme transa u populaciji indijanaca neće se tretirati kao obilježje psihotičnog doživljaja realiteta. Štoviše, pojedinci koji se odlikuju šamanskim sposobnostima doživljavat će se prihvaćenima unutar svoje plemenske zajednice, kao što su to indijanska plemena, dok će religijske halucinacije biti suspektnije za postavljanje dijagnoze shizofrenije, na primjer u zemljama Zapadne Europe.).
Kao dodatni argument prema kojem stručna javnost iz područja psihijatrije i psihologije homoseksualnost smatra normalnim oblikom seksualne orijentacije mogu poslužiti i stavke Deklaracije o seksualnim pravima donesene 26. kolovoza 1999. godine u Hong Kongu na Četrnaestom svjetskom seksološkom kongresu, a o kojoj bi trebalo voditi računa uzme li se u obzir istina o ljudskoj seksualnosti temeljena na znanstveno provjerenim i dokazanim činjenicama, ako i kad se kreće u raspravu o seksualnosti i njezinim fenomenima, naročito u slučajevima kada jedna od strana zauzima stanovište prema kojem pojave unutar seksualnosti dijeli u crni koš na kojem piše NIJE NORMALNO (bolesno je, perverzno, nakazno, nije dopušteno u društvu u kojem živimo) i bijeli koš s natpisom NORMALNO JE (prihvatljivo je, smije je, dopušteno je u društvu u kojem živimo).
Deklaraciju o seksualnim pravima prvi u Hrvatskoj prevodi Centar za prevenciju, istraživanje i suzbijanje seksualnog nasilja i žensku seksualnost – Ženska soba u sklopu svoje kampanje za seksualna prava pod nazivom «Budućnost ravnopravnosti». Zahvaljujući ovoj kampanji tiskana je brošura koja donosi pregled seksualnih prava te kratki osvrt. Ovdje iznosim najvažnije dijelove koji se odnose na seksualnost, seksualna prava i seksualno zdravlje.
Seksualnost je integralni dio osobnosti svakog ljudskog bića. Potpuni razvoj seksualnosti ovisi o zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba kao što su želja za kontaktom, intimnošću, emocionalnim izražavanjem, užitkom, nježnošću i ljubavi.
Seksualnost se oblikuje kroz osobne i društvene odnose. Potpuni razvoj seksualnosti je neophodan za individualnu i društvenu dobrobit.
Seksualna prava su univerzalna ljudska prava, zasnovana na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića.
Budući da je zdravlje osnovno ljudsko pravo, tako i seksualno zdravlje mora biti osnovno ljudsko pravo. Da bi se osiguralo da ljudska bića i društva razvijaju zdravu seksualnost, sljedeća seksuačna prava moraju biti prepoznata, promicana, poštivana i zaštićena svim sredstvima i u svim društvima. Seksualno zdravlje je rezultat okruženja koje prepoznaje, poštuje i primjenjuje seksualna prava.

Prema Deklaraciji o seksualnim pravima (Hong Kong, 1999.) seksualna prava su osnovna i opća ljudska prava.
1. Pravo na seksualnu slobodu.
Seksualna sloboda podrazumijeva mogućnost potpunog izražavanja osobnih seksualnih potencijala. To, dakako, isključuje sve vrste seksualne prisile, eksploatacije i zlostavljanja bilo kada i u bilo kojoj situaciji.
2. Pravo na seksualnu autonomiju, seksualni integritet i sugurnost seksualnog tijela.
Ovo pravo uključuje sposobnost donošenja samostalnih odluka o vlastitom seksualnom životu unutar konteskta osobne i društvene etike. Isto tako, obuhvaća kontrolu vlastitog tijela i uživanje u vlastitom tijelu slobodnom od zlostavljanja, sakaćenja i nasilja svake vrste.
3. Pravo na seksualnu privatnost.
Pravo na seksualnu privatnost uključuje pravo na
vlastite intimne odluke i ponašanja sve dok se njima ne ugrožavaju seksualna prava drugih.
4. Pravo na seksualnu jednikost.
Odnosi se na slobodu od svih vrsta diskriminacije bez obrzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, dob, rasu, društvenu klasu, vjeru te fizičku ili emocionalnu različitost.
5. Pravo na seksualni užitak.
Seksualni užitak, uključujući autoerotizam, izvor je fizičke, psihičke, intelektualne i duhovne dobrobiti.
6. Pravo na emocionalno seksualno izražavanje.
Seksualno izražavanje jest više od erotskog užitka ili seksualnog čina. Svatko ima pravo izražavati svoju seksualnost kroz verbalnu i neverbalnu komunikaciju, dodir, izražavanje emocija te pokazivanje ljubavi.
7. Pravo na slobodu seksualnog udruživanja.
Riječ je o mogućnosti sklapanja ili nesklapanja braka, razvoda i uspostavljanja drugih oblika odgovornih seksualnih zajednica.
8. Pravo na slobodne i odgovorne reproduktivne izbore.
Obuhvaća pravo na odlučivanje o roditeljstvu, broju djece, dobnoj razlici među djecom, te pravo slobodnog pristupa sredstvima kontrole i reguliranja plodnosti.
9. Pravo na seksualne informacije temeljene na znanstvenim istraživanjima.
Ovo pravo podrazumijeva da seksualne informacije trebaju nastati kroz proces neovisnog i etičkog znanstvenog istraživanja te da na odgovarajuće načine trebaju biti dostupne na svim društvenim razinama.
10. Pravo na sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti.
Obrazovanje o seksualnosti jest cjeloživotni proces koji počinje od rođenja i treba uključivati sve društvene institucije.
11. Pravo na zaštitu seksualnog zdravlja.
Zaštita seksualnog zdravlja treba biti dostupna i na razini prevencije i na razini tretmana seksualnih nedoumica, problema i poremećaja svih vrsta.

Iako homofobne stavove ni u kojem slučaju ne treba podržavati i podupirati, bitno je dati priliku da i strana, od koje dolaze, izrazi svoje mišljenje. Valja saslušati osobu koja iznosi svoja homofobna stajališta, pokušati razumjeti odakle dolaze njezini strahovi, predrasude i netrpeljivost te joj, kroz diskusiju i pomoću činjenica, pomoći da uvidi kako postoje različitosti koje, iako nam nisu bliske, treba tolerirati. Stavovi i predrasude vrlo su ukorijenjeni te su dugotrajnim procesom odgoja i učenja postali gotovo dio naše osobnosti. Teško je povjerovati da će se takva homofobna osoba preko njoći osloboditi svojih strahova. Ovo je posebno bitno naglasiti zabrinutim i uznemirenim roditeljima koji su posumnjali, naslutili da im je dijete homoseksualno ili im se dijete outalo. Dio sistema – dijete – u ovom slučaju potpuno je različito od ostatka obiteljskog sistema. Naročito je uključena afektivna komponenta stava i roditelj nastoji vratiti svoje dijete na «pravi put». Roditeljski se tradicionalni sustav po svaku cijenu nastoji vratiti na staro. Upravo se iz ovog razloga trebaju primiriti burne reakcije, a zatim iznijeti neosporiv argument prema kojima je homoseksualnost jedan od oblika seksualnog ponašanja i kao takav potpuno zdrav.
U slučaju da ste roditelj ili prijatelj osobe koja vam se upravo outala, to što čitate ove retke svjedoči da ste napravili dva velika iskoraka te da se nalazite na pravom putu da u sebi pomirite stavove o homoseksualnosti i emocije uslijed njih, kao i emocionalne reakcije uslijed spoznaje da je netko vama vrlo blizak i drag – homoseksualan.

Izvor: www.gay-u-obitelji.com (Iva Žegura, "Coming out - Razumjeti vs./feat. Prihvatiti")
[Vrh] Go down
Korisnički profil
istina01




PostajNaslov: Re: Homoseksualizam   sub pro 04, 2010 12:14 am

HOMOSEKSUALIZAM
Iako se u zadnje vrijeme svim sredstvima pokušava nametnuti stav kako je homoseksualizam (oba spola) nešto normalno, postoje snažni protuargumenti za to. Zato samo nekoliko postavki, koje bi bilo najbolje pozicionirati u metodološki prostor, e da bi ovo sve imalo ikakvog smisla:
1. Prije svega valja odijeliti sami homoseksualizam od reakcije okoline, jer se ta reakcija dešava kad je već pojava homoseksualizma kod pojedinca nastala. Ako se vezujemo uz problem socijalne sredine, tada smo spoznajno zalutali, jer od tog trenutka više ne govorimo o psihološkom problemu već o demokratičnosti zajednice, što je nonsens u smislu temeljnog problema. Dakle, prvo treba utvrditi je li homoseksualizam psihološki poremećaj ili ne, a tek potom kako se zajednica u svemu tome postavlja.
2. Nadalje, treba odijeliti pojavu homoseksualizma kao mogućeg psihološkog poremećaja od osobnosti onih koji na to upozoravaju. Argumentacija da se oni koji "napadaju" homoseksualizam i sami njega boje jer su latentni "homoseksualci" je naravno pokušaj ušutkivanja onih koji žele nešto relevantno reći, pa ih je najbolje optužiti kako bi se otupila oštrica spoznaje koju zastupaju.
3. Konačno, treba odijeliti quasi-demokratičnost zajednice i tzv. prava na izbor, sve dotle dok se znanstveno ne utvrdi je li riječ o psihičkom poremećaju ili ne. U suprotnom, bavimo se, s pozicije psihologije, potpuno nevažnim stvarima i kontemplacijom o tome kako su socijalne zajednice danas jako napredovale i zato imamo velike slobode, što je sigurno očekivana, ali ne i potvrđena stvar. Zato i to treba odijeliti.
4. Konačno, treba odijeliti psiho i sociološke fenomene koji se produciraju kao integrativni i dinamički modeli i koji služe za pravdanje homoseksualizma u socijalnim dimenzijama, jer je to savršeni paravan za pravdanje mnogih poremećaja a posebno homoseksualizma.
5. Na istom fonu, apsolutno je navažno hoće li ili neće homoseksualci moći usvojiti dijete, jer ako se prethodno utvrdi da je to ozbiljan poremećaj, tada se to pitanje neće ni postavljati, baš jednako ako se utvrdi i da je to poželjna "stvar" za sve nas.
6. Treba trenutno prestati s lažnim anegdotskim prikazima kako su homoseksualci dobri, marljivi, pošteni i sl., baš kao i da su nemarni, monstrumi, bolesnici isl., dok se ne utvrdi je li riječ o psihološkom poremećaju. U istom kontekstu trenutno prestati s argumentacijom tipa: ako homoseksualaca ima xxx % tada to znači da je to Ok i važno, jer je to totalna nebuloza i krah znanstvenih spoznaja. Isto vrijedi i za crkveno učenje, koje se ionako mijenja "kako vjetar zapuše".

Naravno, nitko nije otok sam za sebe, pa to nije niti jedno jedino živo biće, a time ni homoseksualci/ke, ali kad se govori o mogućem poremećaju tada treba jasno postaviti kriterije za utvrđivanje što poremećaj jest a što nije. Potpuno je nevažno što bilo koja institucija u svijetu o tome govori, ako nam nisu poznati takvi kriteriji koje je takva institucija koristila za utvrđivanje stanja i opis takve aberacije. Dizanje ruku u ovakvim situacijama "ne igra" baš kao što se ne može glasovati da je pola kila željeza teže od jednog kila željeza. Tu se ne radi o tome je li ljepša bijela ili plava boja, i tu nema zbrajanja glasova.

Na kraju, je li to poremećaj ili ne, treba pokušati utvrditi nizom relevantnih pokazatelja, od kojih su vjerojatno najbolji fiziološki, psihološki (konativni, kognitivni...), motivacijski, itd., što je jedna jako jednostavna stvar, posebno kad se pogleda unatrag i vidi što je sve financirano kao znanstveni projekt u RH i šire.

Sad ostaje još samo jedno neriješeno pitanje a to je: Kome smeta znanstveno utvrđivanje je li homoseksualnost poremećaj ili ne !? Moguća su, naravno, dva temeljna odgovora, ali je čini se istini mnogo bliži onaj po kojemu to smeta onima koji se kao homoseksualci/ke deklariraju.

Hoćemo li pokušati utvrditi istinu ?
[Vrh] Go down
Korisnički profil
 
Homoseksualizam
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Psihijatrija :: UPOMOĆ! ŠTO MI JE?! :: F60-F69 Poremećaji ličnosti i poremećaji ponašanja odraslih-
Forum(o)Bir: