F63.1 Piromanija
Piromanija je psihička bolest koja se očituje opsjednutošću prema vatri i paljenju vatre. Piromani često podmeću požare kako bi zadovoljili svoje potrebe.
Prilikom činjenja kaznenog djela paljenja prisutni su nemir, osveta, bijes, hostilnost, ponekad udruženi s disforijom ili depresijom.
- Potpaljivači često opisuju razdražljivost koju prati tenzija.
- Osobe koje nisu mentalno bolesne uglavnom su počinile paljenja u jakom duševnom uzbuđenju i pod utjecajem alkohola.
- Poziv za pomoć također može biti motivacija za paljenja. Paljenje kao poziv za pomoć najčešće se
javlja kod osoba koje skreću na sebe pozornost nakon akutnih kriza u životu ili različitih gubitaka odnosno separacije.
- Neke osobe s duševnim poremećajima koriste različite oblike destruktivnog ponašanja da bi ubrzale prijem na liječenje. Dio njih podmeće požare kao način prenošenja zahtjeva, želje ili potreba koje su usmjerene na promjenu prirode ili mjesta liječenja - komunikacijski palež.
Uzrok nastanka
Može biti različitog porijekla. Jedan dio piromana je iz grupe mentalno zaostalih osoba ili starijih osoba s razvijenim procesima demencije. Drugi dio pripada psihopatologiji. U svim slučajevima postoji oslabljena kontrola impulsa koji često imaju karakter osvete, a ponekad piromanija proizilazi i iz seksualne frustracije.
Najveći broj slučajeva vezan je uz alkoholizam, tj. akutno opijena stanja i antisocijalni poremećaj ličnosti, a povremeno ali značajno manje uz podmetanje požara vežu se i bolesnici u akutnoj fazi manije, psihotičnih poremećaja i ADHD-a u djece.
Klinička slika
Poremećaji kontrole impulsa predstavljaju grupu poremećaja za koje je karakterističan nedostatak kontrole nad impulsima koji osobu potiču na neku za nju štetnu aktivnost.
Izvođenje takvih radnji izaziva zadovoljstvo, pri čemu se najčešće ne javlja osjećaj krivje. Može se javiti kod djece i adolescenata, ali i u starijem uzrastu.
Češće se javlja kod muškaraca, skitnica, delikvenata, blaže mentalno retardiranih, kod osoba sklonih zloupotrebi alkohola, a kod žena su u kombinaciji s piromanijom česti promiskuitet i kleptomanija. Osobe koje pate od spomenutog poremećaja često su opsjednute vatrom, vatrogascima i takvom vrstom destrukcije od rane mladosti; oni u vatri i izazivanju požara uživaju. Uspješnim izazivanjem požara oslobađaju se snažne unutrašnje tenzije koja se u njima nakuplja prije samog čina, te na taj način postižu zadovoljstvo gledanjem ili sudjelovanjem u požaru.
Dijagnoza
Dijagnostički kriteriji za piromaniju su:
- Namerno i smišljeno podmetanje požara više od jednog puta
- Napetost ili emotivno uzbuđenje prije čina.
- Opčinjenost, zanimanje, znatiželja ili osjećaj privlačnosti prema požaru i s njim povezanim okolnostima
- Užitak, zadovoljstvo ili popuštanje napetosti prilikom podmetanja požara, promatranja ili sudjelovanja u gašenju.
- Požar se ne postavlja zbog novčane koristi, kao izraz društveno-političke ideologije, radi prikrivanja krivične aktivnosti, kao izraz bijesa ili osvete, radi poboljšanja životnih uvjeta, kao odgovor na sumanutost ili halucinaciju ili kao rezultat oštećene sposobnosti za prosuđivanje
Liječenje
Preporučuje se psihofarmakoterapija, učenje socijalnih vještina, bihevioralna terapija, kreativna terapija, terapija s ciljem prepoznavanja i ovladavanja svojim osjećajima, psihodinamska psihoterapija.