F63.2 Kleptomanija
Patološka krađa, opetovana krađa.
- Kleptomanija je poremećaj kontrole poriva ili nagona, kod kojih osoba ne može nadzirati porive ili nagone, za krađom
- Obično te osobe kradu predmete koji im nisu potrebni za osobnu uporabu i nemaju veliku vrijednost (obično nevrijedne sitnice, čokoladice, lančiće, pepeljare…)
- Prije krađe raste subjektivni osjećaj napetosti a za vrijeme krađe javlja se užitak, zadovoljstvo i olakšanje.
- Kleptomanija se ne događa iz "siromaštva", nego obično kod dobrostojećih ljudi, koji nemaju zadovoljenu potrebu za uzbuđenjem na adekvatan način.
- Razlozi za taj poremećaj mogu biti neodgovarajući odnos prema roditeljima, nedostatak topline u djetinjstvu pokrivenim materijalnim, djetetova čežnja za nekakvim pohvalama od strane autoriteta, gubitak povjerenja u sebe, seksualno nezadovoljstvo. Kleptomanija se ne događa iz "siromaštva".
- Liječenje se provodi psihoterapijom okrenutoj prema osobi kako bi se razumjela motivacija (primjerice krivnja, potreba za kažnjavanjem) i da bi se nadzirali porivi.
- Provodi se terapija ponašanja da se nauče novi modeli ponašanja.
- Depresija koja je u podlozi poremećaja reagira na antidepresive.
Tu se zapravo radi o nesposobnosti suzdržavanja od izvođenja nekog poriva ili nagona koji je opasan za druge ili za samu osobu i koji je obično obilježen zadovoljstvom, nakon što se izvede. Prije krađe raste subjektivni osjećaj napetosti a za vrijeme krađe se javlja zadovoljstvo i olakšanje. Kleptoman teško proživljava svoje stanje, iskušenja su mu praćena strahom, a eventualna uspješna krađa proturječnim osjećanjima olakšanja i krivice.
Kleptomanija nije dio ličnosti. Osoba koja krade svjesna je kako je loše ono što ona radi i da je opasno to u šta se upušta. Neke osobe mogu poslije krađe osjetiti krivnju, pasti u depresiju a ponekad čak i skupljaju ukradene stvari i vrate ih vlasnicima. Kleptomani ne planiraju krađu i najčešće u tom trenutku ne razmišljaju o opasnostima kojima se izlažu kako bi zadovoljili svoj nagon. Ne razmišljaju o tome da će biti viđeni i najčešće kradu kada su sami. Kleptomanija se javlja i kao poseban poremećaj, a može se javiti i kao klinička slika drugih duševnih poremećaja.
Liječenje
Liječenje se provodi psihoterapijom okrenutoj prema osobi kako bi se razumjela motivacija i da bi se kontrolirali nagoni. Provodi se terapija ponašanja da se nauče novi modeli ponašanja (kognitivno-bihevioaralna terapija). Depresija koja je u podlozi poremećaja reagira na antidepresivna stredstva. Izgledi za ozdravljenje su veliki ali osoba se mora sama odlučiti na liječenje, potrebna je čvrsta volja za izlječenjem i u svakom slučaju potrebna je osim psihoterapije i lijekova također i pomoć i podrška od strane intimnog kruga ljudi, koji znaju za problem.