F63.3 Trihotilomanija

F63.3 Trihotilomanija

Poremećaj kontrole impulsa u kojem osoba osjeća nepodnošljivu napetost koja nestaje kada iščupa vlas, zove se trihotilomanija.
Neke osobe čak i jedu iščupane vlasi što nazivamo trihotilofagija.
Poremećaj je često u svezi s povišenom razinom stresa, depresivnim, opsesivno prisilnim ili psihotičnim poremećajem.
Oboljele osobe često imaju i neke druge opsesivne simptome (brojanje, provjeravanje, pranje ruku, češkanje ili drugi oblici samopovrjeđivanja poput grebenja, griženja noktiju ili sl.).
Uglavnom se javlja osjećaj stida zbog nemogućnosti samokontrole ili zbog stigme duševne bolesti.
Nemogućnost rješenja problema produbljuje depresivni poremećaj.
Liječenje je moguće i uspješno kombinacijom antidepresiva i to skupine tzv. SIPPS-a (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina), kognitivnobihevioralne i suportivne grupne psihoterapije.

S 13 je već bila ćelava: ne može prestati čupati kosu

Robina Hutchings (27) iz Velike Britanije pati od poremećaja trihotilomanije, odnosno nesavladive potrebe za čupanjem dlaka. Danas nosi periku




Robina Hutchings (27) čupala si je kosu već kao dijete. Liječnici su rekli da je riječ samo o fazi. S 13 je već bila gotovo ćelava. Iako joj stvara velike neugodnosti u društvu, Robina još uvijek ne može prestati čupati kosu.
- Kosa je bitan dio žene, to je prvo što ljudi primjećuju na drugima. Mislim da većina ne shvaća kako je izgubiti kosu. Potpuno ti uništi samopouzdanje - kaže Robina. Majka četvero djece iz Northamptonshirea u Velikoj Britaniji, pati od poremećaja trihotilomanije, odnosno nesavladive potrebe za čupanjem dlaka. Za poremećaj nema lijeka, a obolijevaju većinom žene. Robina kaže kako je sve počelo pred televizijom kad je imala 11 godina. Za dvije godine sličila je na fratra, s ćelavim dijelom glave, a sve to rezultiralo je i mučnim zadirkivanjem od strane vršnjaka. Kaže da se nijedan liječnik nije mogao nositi s njenim poremećajem. Danas se osjeća puno bolje, te nosi periku.

(Net.hr 07:01 | 07.04.2009. | Piše: Magdalena Mucić)

Hebo te led.baš sheban poremećaj ili šta je već.Baš sam se prepala ,ma ove naše boleštine nisu ništa naspram nekih

Ma da, samo mi nije jasno kako to da se "nijedan liječnik nije mogao nositi s njenim poremećajem"...
Ne bi li tu neku ulogu trebala odigrati psihoterapija?

ma gdje će se nositi s takvim poremećajem kad ne mogu riješiti nešto sitnoije.Gurnu ti hrpu tableta i voz.Ma jača si ti psiholog od mnogoh drugih,a i ja

Sad mi je upravo palo na pamet jedno pitanje, koje je doduše priglupo, ali ne mogu odoljeti a da ne pitam.
Zanima me zašto se čupa baš kosa a ne npr. dlačice na rukama?
Ovo nije nikakva zafrkancija, zaista me zanima odgovor.
Isto kao i na pitanje zašto neki grizu nokte a drugi samo kožicu oko noktiju (ja sam kao dijete grickala tu kožicu, ali nokti su mi bili pretvrdi i fuj).

Da,vidiš interesantno pitanje.Do prije godinu dana ja sam se pitala,kakav je to PTSP poremećaj i zašto ga moja sestra ne može pobijediti.Desilo mi se nešto drugo ali slično i tek tad sam ju shvatila.Te stvari su neobjašnjive,ma koliko psihići filozofirali oko toga.Fakat to čupanje vlasi,jest čudno,ali isto takoi moj somot,porem.i tvoja anksioznost.Glava kao glava,uređena ili ne,u svojoj unutrašnjosti skriva još milione stvari koje mislim ni za sto godina niko neće odgonetnuti.Moja mama ja davno,u snu kopala po nekakvoj puhičici.Kad se probudi bila je sva krvava.Nakon nekoliko mijeseci morala je to operirati.Vidiš,čudne stvari.Univerzum!Racio! Tako je jedan moj profesor započinjao čas psihologije

Ta puhičica u mame bila je na nosu.